Hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija od ove godine ima novog izbornika. Talijana Danielea Santarellija, koji je prethodne tri godine proveo za kormilom, ali onda "napredovao" preuzimanjem klupe Srbije (aktualna olimpijska bronca i svjetske prvakinje te trostruke europske prvakinje u zadnjih deset godina) zamijenio je novi stranac, Turčin Ferhat Akbaš.
Na dužnosti je tek nešto više od mjesec dana, no već je u prilici donijeti medalju. Riječ je Europskoj zlatnoj ligi, koja nije unatoč nazivu nije elitni rang europske odbojke, ali kako i sâm Akbaš voli reći "svako natjecanje je potencijalni uspjeh". Pa kad je šansa već tu, zašto je ne iskoristiti.
Hrvatska će danas u Francuskoj protiv domaće reprezentacije igrati polufinale Zlatne lige, jedna utakmica za plasman u finale i osiguranu medalju. No, da bi naše odbojkašice došle u tu poziciju, treba se vratiti na protekli tjedan i pobjedu nad Češkom u grupnoj fazi, koja je trasirala put u Top 4.
- Zapravo je bolje pričati ne samo o Češkoj, nego i o utakmici sa Slovačkom tri dana ranije - ispravit će nas odmah u startu razgovora Ferhat Akbaš.
- Jer to su bile vezane utakmice, na istom putovanju i obje su bile kao finale za nas. Da smo bilo koju izgubili, bili bismo aut pa zato to gledam kao nekakav paket. Na koncu, vratili smo se s pobjedama i plasirali se u polufinale. I nadam se da ćemo nastaviti u tom ritmu, odnosno pristupiti i sljedećim, nadam se, dvjema utakmicama također kao da su finale. I večeras protiv Francuske i onda u nedjelju kada bismo mogli igrati pravo finale kod kuće, u Varaždinu.
Blizu po renkingu
Što je bilo teže, pobijediti Slovačku nakon 0:2 u setovima ili pobijediti kvalitetniju reprezentaciju Češke u zadnjoj utakmici, znajući da je iz kategorije "biti ili ne biti"?
- Pristup utakmicama je bio drugačiji jer smo dva tjedna ranije izgubili od Češke, a dobili Slovačku kod kuće. Pobijediti Češku u Češkoj nije lak zadatak sam po sebi i mentalno je bilo teže, ali, nažalost, i dvoboj protiv Slovačke bio je neočekivano dramatičan. Nismo prikazali svoju najbolju igru, ali smo uspjeli, a igrati loše i svejedno pobijediti također ima svoju vrijednost. Sretan sam zbog tog momčadskog i borbenog duha koju su djevojke pokazale.
Jeste li paničarili na 0:2 u Slovačkoj?
- Zapravo ne. Nije bila ugodna situacija svakako, ali mi smo nesporno bolja reprezentacija od Slovačke. Znali smo i znamo to i zato nismo ni odustajali. To je bilo važno jer znali smo da imamo kvalitetu pobijediti ih, a kada osjetiš da se ne predaješ, da se boriš, onda uvijek imaš šansu za pobjedu.
Kakav će biti pristup za Francusku večeras?
- One su nam vrlo blizu po renkingu, dakle možemo reći da su na sličnoj razini, odnosno da su to dvije izjednačene ekipe. Imale su lakšu grupu od nas, sa BiH i Španjolskom, pa ćemo im mi, po mom mišljenju, biti prvi pravi i jaki suparnik. Znamo njihove dobre strane, one znaju naše dobre strane i bit će to žestoka borba.
Jeste li gledati video s lanjskog EP, gdje su nas upravo Francuskinje pobijedile u osmini finale?
- Francuskoj je to bio rezultatski vrhunac, ali sada im iz te ekipe nedostaje nekoliko igračica jer krenule su u smjenu generacija. No, poznajem ih dobro svejedno.
Europska liga (EL) kao natjecanje ipak nema neku preveliku težinu, pogotovo ne kada je Hrvatska već osigurala svoje mjesto u Challenger Cupu (kvalifikacije za Ligu nacija), a do kojeg se može doći preko EL. Stoga nije ni bilo nekih od naših najboljih igračica (Fabris, Mlinar...), pa je EL ovom prilikom poslužila Akbašu za inicijalno upoznavanje s hrvatskim odbojkašicama. Odnosno, da neke možda i "otkrije".
- Ekstremno velika pomoć su bile ove utakmice i pripreme. Prije dolaska ovdje, analizirao sam na desetke igračica i napravili smo "bazen" od 27 igračica. Neke sam, jasno, gledao i znao od radnije, a neke sam tek uživo mogao selektirati kao najbolju opciju za reprezentaciju. Zlatna liga puno je tu pomogla, bez ovakvih natjecateljskih, službenih utakmica bilo bi teže.
Reprezentacija će se, inače, kompletirati u srpnju, uoči spomenutog Challenger Cupa.
- To nam je jedan od velikih ciljeva. Željeli bismo igrati u Ligi nacija, koja je vrlo jako natjecanje, s najboljim svjetskim reprezentacijama, gledano natjecanje i mi svakako želimo biti dio toga.
Kakve su vam prve impresije o Hrvatskoj?
- Znao sam puno o Hrvatskoj i prije dolaska, jer bio sam ovdje dosta puta i imam puno prijatelja iz Hrvatske, s kojima sam surađivao. Nije mi iznenađenje ništa što sam dosad vidio, doživio i osjetio kada govorimo o kulturi, ljudima, običajima. S time sam bio upoznat i tu nema iznenađenja. Što se odbojkaškog dijela tiče, pozitivno sam iznenađen pristupom novih igračica jer nisam ih znao, odnosno znao sam ih kao igračice, ali ne kao osobe. I upoznavši ih i vidjevši njihov pristup i želju za radom, rekao bih da je budućnost hrvatske odbojke dobra.
Turska je poznata po odbojci, po jakim klubovima i ligi, a nemali je broj naših igračica kroz godine zarađivao ili i sada još uvijek zarađuje za kruh u tamošnjim klubovima. I čije su se karijere na neki način križale s Akbaševim trenerskim poslom...
- Svakako, tako sam, recimo, sa Sanjom Popović ostao u dobrim kontaktima, radio sam s Majom Poljak, poznajem dobro i Vesnu Jelić, koja sada radi tu, u Savezu, direktora reprezentacije Franu Žanića znam godinama... Puno je još tu osoba, ne mogu se ni sjetiti svih.
Sa svim time nabrojanim, vjerojatno nije bila teška odluka prihvatiti ponudu za biti izbornik?
- Radim u Eczačibašiju, a mislim da je rad tamo i u hrvatskoj reprezentaciji sjajna kombinacija. Još sam mlad trener i ne želim provesti cijelo ljeto ljenčareći, želim raditi, biti u pogonu konstantno. Jer i Eczačibaši kao klub ima visoke ambicije, kao i Hrvatska. Tako da je balans, što se intenziteta tiče, dobar. K tome, od Hrvatske do Turske i obrnuto brzo se i lako putuje, pa je lako "kontrolirati" oba posla. Plus, spomenuo sam da su u Hrvatskoj igračice mlade, s puno potencijala, i u tome vidim izazov za raditi.
Moramo do medalje na MI
Klub nije radio probleme?
- Ne, dapače, bili su vrlo poticajni oko toga jer znaju kad imaš dobru mrežu poznanstava u svijetu da to može dobro doći i koristiti. Zato su me podržali.
Na koliko ste potpisali ugovor s Hrvatskim odbojkaškim savezom?
- Ovu i sljedeću godinu, ali vjerujem u jednu stvar, pogotovo kad su treneri u pitanju: ugovori nisu pravi faktor, zato pretpostavljam da ćemo surađivati dokle god Savez, bude htio mene. Dakle, ako suradnja bude štimala, ako budem imao potporu odbojkaške zajednice. Jer ako toga nema, onda je vrijeme za otići, pa ako i imaš važeći ugovor.
Reprezentativni je raspored ovog ljeta natrpan kao nikad prije - Europska liga, Mediteranske igre, Challenger cup, kvalifikacije za EP, Svjetsko prvenstvo - sve to stisnuto u skoro šest mjeseci. S toliko utakmica i u tako dugačkom razdoblju, imate li osjećaj da trenirate klub umjesto reprezentacije? S obzirom na prijašnja iskustva jeste li ikada bili toliko dana skupa, od početka svibnja do listopada u reprezentaciji? To je skoro kao cijela klupska sezona...
- Radio sam u drugim reprezentacijama i klubovima i svake godine raspored postaje sve gušći i to u jednu ruku nije neko iznenađenje. Opet, teško i dugo ljeto je pred nama, ali izvedivo ljeto s dobrim planom. Istina, ovo mi je prvo takvo iskustvo jer tu se radi o skoro šest mjeseci, no provesti šest mjeseci u Hrvatskoj i nije tako loše, tako da se neću žaliti.
S kojim rezultatom reprezentacije Hrvatske biste bili zadovoljni i koji biste opisali kao uspjeh?
- Za ovo ljeto, to bi bio plasman u Ligu nacija preko Challenger Cupa u Zadru. To bi bio veliki uspjeh. Ne napraviti grešku u kvalifikacijama za EP, također bi bio uspjeh. Prolazak što dalje na SP-u isto tako. Mediteranske igre i Zlatna liga u prvoj su fazi ljeta i zasad ide dobro rezultatski, tu ćemo probati što više napraviti. Znam da na MI Italija i Turska idu po medalju, a to će biti cilj i nama, svakako.
Je li Savez postavio zahtjeve pred vas što se rezultata tiče?
- Jesu, naravno. Od početka je želja pobijediti svaku utakmicu i osvojiti svugdje medalju. Zlatnu ligu smo uzeli kao pripremeno natjecanje, za analizu i testiranje igračica, ali, eto, uz to je prati i rezultat, pa imamo priliku i za medalju. Na MI mora biti medalja.
Ne osjećam pritisak
Tako su vam iz Saveza rekli?
- Da, da. Tako međusobno pričamo o tome. Moj odgovor na prethodno pitanje je identičan način kako i Savez gleda na sve jer naše se vizije umnogome poklapaju.
Je li vam opterećenje doći na mjesto Danielea Santarellija? Ipak je čovjek veliko ime u svijetu odbojke, trofejan trener u najjačoj ligi svijeta (Italija).
- Apsolutno ne. Respektiram njegov rad, jako je dobar u klubu. Hrvatsku reprezentaciju sam pratio i dok ju je on vodio tri godine, bilo je dobrih rezultata u tom razdoblju, ali po mom mišljenju moglo je i bolje. Dakle, osjećam se potpuno suprotno jer mislim da je tu ostalo neostvarenog potencijala. Svako natjecanje je potencijalni uspjeh, kao što je sada slučaj u Zlatnoj ligi, i za ispisati te priče ne osjećam pritisak već sam počašćen i uzbuđen. O OI, na kojima nas nije bilo od Sydneya 2000., ili SP-u, na kojem smo ipak samo sporadično, ne možemo govoriti, ali Hrvatska je na kontinentalnom natjecanju redovita pa se EP može uzeti kao neka referentna točka.
Naime, na posljednja četiri EP ispali smo i prije četvrtfinala, unatoč većim očekivanjima. Je li to stvarni limit Hrvatske ili može bolje od toga?
- Hrvatska može bolje od toga, sa mnom ili bez mene. Zapravo, ona to mora, to nije stvar da može, to mora biti tako. EP je sljedeće godine, teško je sada govoriti o tome i predviđati što će biti do tada, ali mogu reći da Hrvatska zavrjeđuje biti u vrhu EP-a, natjecati se redovito u Ligi nacija i SP-ima. Kad je uspoređujemo s ostalim reprezentacijama koje su tamo, nema puno razlika, malo nam nedostaje, ali da bismo popunili tu malu rupu koja postoji, moramo jako puno raditi.