Za hrvatske odbojkaške klubove u muškoj konkurenciji europska sezona je završena. Ovog su tjedna tri naša kluba bila u akciji i sva tri su se oprostili u relativno ranima fazama natjecanja kupova u kojima su sudjelovali.
S obzirom na to da je riječ o tri najbolja kluba iz prošle sezone - prvaci iz Zagreba, Mladost; doprvaci iz Kaštela, Ribola; te osječka Mursa - a u biti je to i trenutačno tercet lidera u domaćem prvenstvu (makar Centrometal trenutačno drži treću poziciju u Superligi ispred Ribole), zaključak je kako je to zapravo i najbolje što hrvatska muška klupska odbojka u ovom trenutku može ponuditi. U tom kontekstu rezultati, dakle, nisu odveć pohvalni, ali teško je proturiječiti stavu da su zapravo prilično realni, te jednako tako ne i iznenađujući.
Jer već dugo hrvatskih klubova nema dugotrajnije u europskoj sezoni u bilo kojem od tri natjecanja na raspolaganju - Ligi prvaka, Kupu CEV, Challenge kupu. Posljednji koji su uspjeli dogurati malo dalje, štoviše, čak i do finale te sezone u Challenge kupu, trećem po kvaliteti europskom kupu, bili su odbojkaši Mladosti, no bilo je to u sezoni 2009/10. Razlog uspjeha? Igralo je tada u klubu iz Doma odbojke osam-devet igrača koji su tada već bili ili nešto malo kasnije su postali hrvatski reprezentativci, dakle može se govoriti ipak o nekoj koncentraciji kvalitete koja je postojala u toj momčadi.
Pojačanja su (pre)skupa
Danas je situacija malo drugačija. Mladost i Mursa imaju samo po jednog reprezentativca s lanjskog EP i ovoljetnih kvalifikacija za EP, Ivana Zeljkovića, odnosno Tina Busaka Vidakovića (i još par igrača na širem popisu), Ribola, pak, nema ni jednog aktualnog hrvatskog reprezentativca u svojim redovima. Jer, jednostavno, svi oni koji nešto vrijede brzo “bježe” u europske klubove budući da u Hrvatskoj od odbojke i nema previše kruha.
Klubovi su "osuđeni" na mlade, nove, neiskusne igrače, koji se za nekoliko godina, ako dosegnu više-manje pristojnu međunarodnu razinu, uspiju prodati vani i onda opet tako ispočetka, u začaranom krugu.
Financije su nešto u čemu se naši klubovi ne mogu mjeriti s bilo kim u Europi. Svi protivnici imaju nesumnjivo veće budžete od naših, pitanje je samo je li to za dvostruko, peterostruko ili deset puta veće iznose. A kad je i dok je tako, sudbina će, nažalost, biti slična. Priča je to, izuzev nogometa i u određenoj mjeri vaterpola, svih kolektivnih loptačkih sportova u Hrvatskoj koji su odavno spojeni na respiratore, a ne izgleda da će se stanje tako brzo popraviti.
Za kvalitetna inozemna pojačanja, dakle, nema sredstava i uglavnom se svode na igrače iz država okruženja, osim ako se nekim posebnim kanalima i osobnim kontaktima ne izvuku neki egzotični aduti iz sjene, kao što su, recimo, Kaštelani znali dovoditi američke studente, Kolumbijce, ali i Talijane. Doduše, i Mursa je proteklih sezona s te strane nešto aktivnija, pa sada u svom rosteru ima i dva Brazilca, Venezuelanca i Ukrajinca. Mladostaši su, pak, posegnuli za ukrajinskim tehničarem i austrijskim korektorom.
Za domaće bi prilike sve to zajedno moglo ponuditi određenu neizvjesnost u borbi za naslovom prvaka, jer kako je i trener Kaštelana Ivan Rančić procijenio, “PH je izjednačenije nego li prijašnjih sezona, ali to ne znači nužno da je i kvalitetnije”. Za Europu je, pokazalo se, još uvijek sve to daleko od dovoljnog za opipljiviji rezultat i uspjeh. Jer sveukupno od sedam europskih šansi, u samo su dvije hrvatski klubovi upisali prolaz dalje, odnosno pet puta završili na gubitničkoj strani. Ili, od ukupno 14 utakmica, samo su tri završile pobjedom HR-klubova uz set-razliku 14:36.
Mladost se kao aktualni prvak Hrvatske uključila u 2 kolu kvalifikacija za Ligu prvaka. Protiv švicarskog Lindarena uspjela je, nakon poraza u prvoj utakmici, u uzvratu doći do zlatnog seta i proći dalje, što je već samo po sebi bilo malo iznenađenje. Posljednji krug pred ulazak u Ligu prvaka donio je bugarski Hebar, lani umalo četvrtfinaliste Lige prvaka s gomilom zvučnih, iskusnih imena. Uzimanje seta u svakoj utakmici i držanje neizvjesnosti sve do praktički posljednjeg seta dvoboja, zapravo ide na čast mladostašima kao pokazatelj koliko dobri mogu biti.
Ostali su pred vratima europske elite, ali su dobili novu priliku u Kupu CEV-a, drugom po snagi europskom natjecanju. No, dobili su još jednom nezgodan ždrijeb s belgijskim Greenyardom, poznatijim pod prethodnim nazivom Noliko. Donedavno redoviti sudionici Lige prvaka možda sada više nisu na toj razini, ali su ipak razinu iznad Mladosti i to su demonstrirali.
Varaždin nakon 14 godina
Drugi hrvatski europski “prolaz” ostvaren je zahvaljujući Mursi. Osječani su u Kupu CEV uspješno apsolvirali kvalifikacije upisavši pri tome u makedonskoj Strumici i prvu europsku gostujuću pobjedu u povijesti kluba, pa je to već nešto što će se pamtiti. Kao što će još neko vrijeme usamljeni europski domet ostati osmina finala Kupa CEV ondašnjeg osječkog Željeničara budući da ih je na putu do ponavljanja tog rezultata zaustavio češki Jihostroj u šest setova.
Ipak, osječki klub posljednje tri-četiri sezone vidljivo raste, ulaže, napreduje i traži svoju priliku te se samo treba nadati da će ustrajati u tome, pa će ih onda i rezultati još više pomaziti.
Kitro Varaždin nakon 14 godina opet je izašao u Europu i već je to korak naprijed za tradicionalno jaku odbojkašku sredinu u Hrvatskoj. U okršajima protiv azerbajdžanskog Murova (obje utakmice odigrane su u Bakuu) uzeli su set, odnosno bolje su prošli nego UVC Graz, kojeg je Murov kasnije isprašio s 3:0, 3:0.
Na koncu, posljednji su na scenu stupili odbojkaši Ribole. S favoriziranom ciparskom Omoniom dogovorili su oba dvoboja u Kaštelima i umalo je to momčad Ivana Rančića pretvorila u iznenađenje. Jer u prvoj su utakmici pokleknuli tek u petom setu, a u drugoj su gosti očito izvukli neke pouke pa više nije bilo prostora za iznenađenje.