Odbojkašice Mladosti su nove/stare prvakinje Hrvatske. Očekivani je to epilog sezone 2022/2023. koja je i počela i završila s mladostašicama kao ekipom koja je koplje ili, preciznije rečeno, nekoliko njih iznad svih ostalih u Superligi.
Uz dva osvojena trofeja i perfektnih 31-0 u utakmicama domaćih natjecanja, Kup Snježane Ušić (4-0) i Prvenstvo Hrvatske (27-0), te izgubljeni setovi koji su tolika rijetkost da se mogu izbrojati na prste (9), a da im pri tome nitko nije uzeo dva seta u meču, odnosno otkinuo barem bod, testament su potpune dominacije.
I nije ni to ništa novo jer ta se dominacija zapravo produžila na već šestu sezonu zaredom, tijekom kojih je Mladost ostvarila prilično nestvarne brojke.
Skupile su, recimo, u tih šest sezona sveukupni omjer pobjeda i poraza (računajući i PH i Kup) 171-5. Osvojile su uz šest titula prvakinja i pet trofeja pobjednica nacionalnog Kupa, odnosno jedino im je Kup izmaknuo prošle sezone (poraz od Marine Kaštela u polufinalu), inače bismo sada pisali o šest uzastopnih dvostrukih kruna.
Mijenjala se pri tome praktički svake sezone polovica ekipe (ali isto tako je bilo i kod ostalih klubova), no samo se nije mijenjao konačni ishod, da je Mladost - najbolja. Tako su i sada djevojke iz Doma odbojka ispunile zacrtane ciljeve te bez i najmanjeg spoticanja projurile do novih trofeja.
- Kako neću biti zadovoljan time, pogotovo što je cijela sezona opet prošla bez izgubljene utakmice. Eto, mi već pune dvije godine nismo izgubili utakmicu u PH, tako da mogu biti zadovoljne i igračice i mi u klubu - govori sportski direktor Mladosti, Darko Antunović.
- Duga je i naporna sezona bila, igrali smo na puno frontova, ali na kraju su opet pokazale da su najbolje u državi i čestitke njima i trenerima.
Spuštanje na teren
Ove im se sezone, dakle, nitko opet nije mogao približiti, no je li zbog toga sve to postalo, bez ikakvih zlonamjernih pomisli, i malo dosadno? Naime, kroz sezonu ni djevojke ni trener Miodrag Stojaković nisu skrivale da je "teško" igrati ovakvu hrvatsku ligu, odnosno tražiti i naći u motivaciju u utakmicama za koje unaprijed znate da ćete pobijediti i prije nego izađete na teren. Paradoksalno je, zapravo, da ispada kako uspjeh na određeni način može postati - teret.
- Da, to jest malo teško, pogotovo kada se to kombinira s utakmicama u Ligi prvakinja ili Kupa CEV ili MEVZA-om, gdje su utakmice i protivnice potpuno drugačije kvalitete, tako da je trebalo sve to izbalansirati. Ali, tako je kako je, cure su tijekom cijele sezone izdržale u domaćem prvenstvu, a odigrale su dobro i u ostalim natjecanjima, u MEVZA-i smo došli do Final Foura.
Dogodilo se, primjerice, i da se Antunović nakon polufinalne utamice protiv Kaštelanki u polufinalu "spusti" do terena, među igračice, i malo podigne glas da ih malo "prodrma".
- Ne bih baš rekao da sam bio ljutit... Ali, znao sam da imamo kvalitetu da pobijedimo, ali nisam htio da mi to samo odrađujemo, što nikad ne volim. U treću su utakmicu finala, recimo, ušle kako treba i odigrale maksimalno bez obzira tko je preko puta mreže. Tako želim da uvijek igraju, ne samo da se pobijedi već da igramo najbolje što možemo, a ne da razmišljamo tko je suparnik.
Kad je već takva situacija kod kuće, onda izazove valja tražiti izvan granica, odnosno u međunarodnim natjecanjima. Prošle sezone igralo se polufinale Kupa CEV, ove sezone, pak, nije bilo sreće sa ždrijebom da bi se moglo nadati nečem sličnom.
- Da, to je tako kad nemate puno kvalitetnih utakmica u domaćem prvenstvu. Eto, nismo izgubili dvije godine, što je super s naše strane, ali za hrvatsku odbojku to sigurno nije dobro. A i nama to odmaže u međunarodnim natjecanjima jer teško je kad stalno dominiraš i nemaš jakih utakmica duže razdoblje, a onda odjednom dođeš igrati kvalifikacije Lige prvakinja s nekom jakom ekipom. To je tako, naša je liga, nažalost, dosta velika, mislim i prevelika, odnosno mogla bi se možda smanjiti, ali to je na Hrvatskom odbojkaškom savezu da razmišlja o tom smjeru, da bi se podigla nekakva kvaliteta lige, odnosno koncentrirala u manje klubova.
Teško je raditi dugoročni plan
Trener Stojaković o nastavku je suradnje rekao da će "ovisiti o željama kluba", no s obzirom na uspješno odrađen posao na tu temu ne bi trebalo biti previše dvojbi, no što će biti s ovom aktualnom ekipom Mladosti? Primjerice, u ovosezonskom je rosteru ostalo samo šest igračica od sezone ranije. Hoće li isti slučaj biti i ovoga ljeta, jer teško je i graditi ekipu bez kontinuiteta, odnosno s takvom količinom rotacija u kadru?
- Sad tek slijede razgovori o tome, većina cura ima ugovor i za sljedeće sezone, a s ovima koje nemaju pričat ćemo i vidjeti što će biti. Nama je uvijek cilj zadržati što više kostura postojeće ekipe, ali ni to nije lako, upravo iz razloga što sam govorio o kvaliteti domaćeg natjecanja. Jer ako sezonu-dvije ne izgubiš ni jednu utakmicu, naravno da bi cure htjele ići dalje, promijeniti sredinu, probati nešto jače, kompetitivnije, a to je, jasno, u inozemstvu. Zasad nemamo velikih najava, ali sljedećih desetak dana će se znati više o tome tko će otići, a tko ostati, odnosno o mogućim pojačanjima. No, tek je završila sezona, neka cure uživaju, zaslužile su svih njih 15. Jasno, vidjet ćemo i što se tiče budžeta za sljedeću sezonu kakav će biti, o tome će ovisiti i ambicije kluba, odnosno što ćemo moći ispuniti sljedeće sezone.
Proračun je, jasno, početna točka svega.
- Kao i uvijek. Stanje je takvo da smo zasad stabilni, ali to je na staklenim nogama u svim klubovima, ne samo odbojkaškima. Jednostavno, klubovi ne znaju unaprijed što će imati i s koliko će raspolagati, a onda je teško raditi nekakav dugoročni plan, pa sve ispadne nešto kratkoročno, na pola sezone ili jednu sezonu, a to je uvijek teško - podvukao je sportski direktor Mladosti.