Bez Pogačara i Rogliča, Vingegaard ide po pehar koji je trebao biti njegov već 2023. godine

U subotu kreće 80. izdanje Vuelte a Espane, jednog od tri sezonska Grand Toura, odnosno utrke koja je na papiru u jednakoj kategoriji s Tour de Franceom i Girom d’Italia. Nije, međutim, tako i u stvarnosti jer utrka po Španjolskoj ipak nema takvu “težinu”, kao ostale dvije jer ne uspijeva okupiti i sve najbolje na svijetu u ovom sportu, kao što Tour to svakako čini, pa i Giro, iako ne u tolikoj mjeri u usporedbi s francuskom utrkom.

Štoviše, u završnim najavama ovogodišnje Vuelte skoro jednako, ako ne i više, priča se o onima koji neće voziti utrku, kao i o onima koji će se danas pojaviti na startnoj liniji. No, mora se priznati kako su među onima kojih nema na listi sudionika doista trojica biciklista koja su posebna za današnji biciklizam i čiji će se izostanak svakako osjetiti na više načina, a ponajprije tako što će otvoriti veliku “rupu” u borbi za ukupnu pobjedu.

I što je zanimljivo, dvojica od njih su Slovenci: Tadej Pogačar i Primož Roglič, dok je treći Belgijanac Remco Evenepoel.
Sva trojica su apsolutni vrh današnjeg profesionalnog cestovnog biciklizma, štoviše Pogačar je suverenim osvajanjem još jednog, četvrtog Tour de Francea, zaslužio da se o njemu priča kao potencijalno najvećem biciklistu svih vremena, odnosno da će taj status potvrditi do trenutka kada bude završavao karijeru. A to ne bi trebalo biti tako skoro jer tek mu je 26.

Roglič je, pak, postao zaštitno lice Vuelte jer na njoj se natječe svake godine od 2019. Ne samo natječe, već ju je osvojio četiri puta (2019., 2020., 2021., 2024.), čime je surekorder sa Španjolcem Robertom Herasom, ali postoje još neki argumenti zbog kojih se Rogliča može smatrati najvećim vozačem u povijesti Vuelte. Recimo, ima više etapnih pobjede nego Heras (15-10), ima više dana u crvenoj majici vodećeg (42-36), a povrh svega ostaje i mrlja na Herasovoj posljednjoj pobjedi, 2005., zbog pozitivnog dopinškog testa, ali se svejedno vodi kao pobjednik jer se za nju izborio preko žalbi, suđenja...

Na koncu, Remco Evenepoel aktualni je olimpijski pobjednik, aktualni svjetski prvak (kronometar), pobjednik Vuelte iz 2022. i općenito jedan od najuzbudljivijih vozača današnjice.

Jonas Vingegaard

LOIC VENANCE Afp

Sva trojica su, inače, kao opravdanje navela raspored. Roglič je vozio i Giro i Tour, pa nema svježine za još jednu trotjednu utrku, odnosno čuva snagu za Svjetsko prvenstvo; Pogačar je također sezonu gradio prema Touru i kao prioritet za završnicu sezone izabrao je obranu majice duginih boja umjesto Vuelte. Evenepoel je, pak, ranije zaključio sezonu pravdajući se fizičkom i psihičkom iscrpljenošću, plus ionako napušta momčad Soudal Quick-Step, u kojoj je proveo svih sedam profi-godina i u kojoj je stekao svjetsku slavu, i sad u velikom transferu seli od 2026. u Red Bull Boru.

Vuelta je bez njih trojice na startnoj listi na velikom gubitku, ali istovremeno njihov izostanak širom otvara vrata otvorenoj borbi za crvenu majicu, a to je ona koju na Vuelti nosi prvoplasirani.

Ili možda ne?

Jer ipak je na startnoj listi i Jonas Vingegaard, dvostruki pobjednik Toura de Francea (2022., 2023.) i jedan od rijetkih koji je danas sposoban pratiti, pa čak i zaprijetiti, a s vremena na vrijeme i pobijediti nedodirljivog Pogačara. Bio je, uostalom, Danac i prvi pratitelj Slovenca na Touru prije svega 30 dana, makar se ne može reći da mu je bio blizu jer Pogačar je u konačnici imao četiri minute prednosti. Doduše, sljedeći je zaostao 11 minuta, tako da je Vingegaard bio još i dobar.

Ovo će 28-godišnjaku iz Danske biti treći nastup na Vuelti i na kojoj će svakako biti favorit broj 1 za pobjedu. Bolje rečeno, najveća će pozornost biti usmjerena na njega jer u izostanku njegovih uobičajenih rivala, spomenute trojke Tadej, Primož, Remco, još će se više gledati i analizirati što i kako radi Jonas. Što donosi sa sobom još malo pritiska, povrh onog koji Grand Tour utrka nosi sama po sebi, jer će se pratiti svaki Vingegaardov potez.

Uspije li opravdati status favorita dodat će vrijednu titulu u svoj CV, štoviše jednu od rijetkih koju još nema ni njegov najveći konkurent, Pogačar. Doduše, Vingegaard je već trebao imati pobjednički pehar iz Španjolske jer je sve bilo posloženo za njegov trijumf 2023. godine.

Međutim, onda je sasvim slučajno u prvi plan izletio momčadski mu kolega Sepp Kuss, koji je zapravo bio njegov “vodonoša”. No, Amerikanac je neočekivano zasjeo na prvo mjesto i onda su se stvari zakomplicirale. Kuss se trebao u nekom trenutku povući i prepustiti prvo mjesto nekom od svojih momčadskih kolega, Vingegaardu ili Rogliču, koji je tada također bio dio momčadi Visma. Međutim, da ne bi ulazili u moralne dvojbe i da ne bi ispalo kako “namještaju” utrku, a i zbog mira u vlastitoj “kući”, pa i zbog silnog medijskog pritiska, momčad Visma ostavila je Kussa na čelnoj poziciji. Jer, mjesec dana prije toga Kuss se naradio kako bi Vingegaard mogao pobijediti na Touru, baš kao što je prije toga pomogao i Rogliču da osvojio Giro. Stoga su Jonas i Primož u pomalo bizarnom raspletu posljednji tjedan Vuelte vozili s rukom na kočnici, te se tako odužili Kussu, kojem je realno to bila možda i jedina prilika u životu za osvojiti bilo koji Grand Tour.

Tako je (moralna) pravda zadovoljena, izbjegnuta je PR katastrofa, sačuvana je momčadska harmonija jer Kuss je temeljem toga potpisao ugovor na još dvije godine, čime je momčad zadržala sjajnog i motiviranog pomoćnika za svoje lidere, pa su svi na kraju bili na dobitku.

Računalo se tada kako će Vingegaard - koji je u tom trenutku bio dvostruki aktualni osvajač Toura - imati još dovoljno prilike za osvojiti i Vueltu i bilo koji drugi Grand Tour. Međutim, evo nas dvije godine kasnije, ali Danac je i dalje na istom broju osvojenih Grand Tourova kao i tada. Imao je, doduše, pehova s ozljedama, pa nije uvijek bio i najspremniji, ali svejedno se kao prepreka veća od svih ostalih pokazao Tadej Pogačar.

Sada se, međutim, Jonasu opet otvara velika prilika za pokoriti Španjolsku, uzeti drugi od tri Grand Toura, pa da onda može planirati kako to napraviti i na Giru, te da postane tek osmi biciklist u povijesti s hat-trickom Giro-Tour-Vuelta. Da učini to prije Pogačara, koji ima jedan Giro (2024.), makar je velika vjerojatnost da će Slovenac prije ili kasnije imati sve tri i imati ukupno više Grand Tour pobjeda od Vingegaarda.

No, imat će Jonas svejedno konkurenciju kroz sljedeća tri tjedna na cestama Španjolske, odnosno planove će mu u prvom redu pokušati pomrsiti Australci Ben O’Connor, drugoplasirani s lanjske Vuelte, i Jai Hindley, osvajač Gira iz 2022., ali koji je otad prilično nezamjetan na najvećim utrkama; Britanac Thomas Pidcock hrabri se kako je spreman za napokon visoki plasman na Grand Touru, a iz Pogačareve momčadi (UAE Emirates) dva su aduta: Portugalac Joao Almeida i Juan Ayuso...

Međutim, sve će se, čini se, najviše vrtjeti oko Jonasa Vingegaarda, kojem bi trijumf svakako dobrodošao da utvrdi svoj status predvodnika Pogačareve opozicije.