Pet je godina prošlo, ali svi koji vole veslanje u glavi još uvijek nose živu sliku olimpijskog finala muških samaca u Riju 2016. Utrka je to koja se u veslačkom svijetu smatra jednom od najuzbudljivijih i najboljih ikad, utrka u kojoj su Novozelanđanin Mahe Drysdale i naš Damir Martin u cilj nakon 2000 metara ušli s identičnim vremenom 6:41.34, ali je foto finiš odučio da zlato ide oko vrata Novozelanđaninu, a srebro Hrvatu.
U pet godina se svašta izdogađalo i da su Igre održane kao što su trebale, u ljeto 2020. godine, Damir Martin ne bi imao priliku braniti svoje olimpijsko srebro. Možda bi bio u Tokiju jer sasvim sigurno ne bi odustao ako bi imao i mrvicu šanse veslati, a olimpijsko mjesto je izborio na SP 2019. godine, ali operacija kuka ne bi mu dopustila da bude konkurentan najboljima.
Sve je dobro
Danas to ponovo jest, posljednji rezultati to pokazuju. Iako je on oprezan, jako oprezan jer u protekle četiri godine pojavili su se neki novi “titani” u ovoj disciplini. Za većinu je glavni favorit u Tokiju mladi Nijemac Oliver Zeidler, aktualni svjetski i dvostruki europski prvak, a odmah do njega Danac Sverri Nielsen i Norvežanin Kjetil Borch, ali pojavili su se i oni koji dodatno prijete, poput Grka Stefanosa Ntouskosa...
- Sve je dobro - javio se iz Olimpijskog sela u Tokiju, ali bitnije od onog što je rekao je ton glasa iz kojeg se ne samo jučer, nego već tjednima doslovno osjeti koliko mu samopouzdanje i vjera u sebe rastu.
Ovo su specifične Igre, puno je ograničenja, ali Martin ni u čemu ne vidi poseban problem.
- Jedina bitna razlika u odnosu na Rio je to što svi nosimo maske i svaki dan moramo davati uzorak sline za testiranje. A dezinfekcija ruku i svega ostalog je bila na svakom koraku i u Riju, iz drugih razloga, ali je bila. Uostalom to je normalno, briga o higijeni je nešto na što smo navikli, jedino što vas sad i stalno opominju na to.
Zadovoljan je hranom “svega ima, nisam još naletio na nešto što mi nije bilo ukusno”, zadovoljan je smještajem, uključujući i kartonski krevet koji je izazvao veliko zanimanje kad se saznalo na čemu će olimpijski spavati u Tokiju.
- Ti kreveti su bili izazov za glavu kad smo čuli za njih, ali ispalo je da su komforni, dobro se spava i nisam još čuo da s netko žali na njih.
S “popratnih sadržaja” prebacili smo se na njegovo radno mjesto. Na stazu Sea Forest Waterway.
- Staza je... Svakakva. Ima dosta vjetra, ima valova, ali meni se čini da ih više rade ostale posade, nego što su valovi od vjetra tako da bi za utrku trebalo biti u redu. Na treninzima je dosta teško veslati jer nas je puno na stazi.
Ostavio je malu ogradu. Zapravo, možda i malo veću...
- Još uvijek nije zapuhalo kao što ovdje zna, a prognoza nije najbolja do kraja natjecanja. Rekli su da će biti i kiše i da će vjetar pojačati za duplo, spominje se i mogućnost tzv. trialsa, odnosno utrka na vrijeme u jednoj stazi što mi se nikako ne sviđa.
Opipavanje na startu
Ne sviđa mu se jer kad nije klasična veslačka utrka sa šest posada, staza do staze, nego veslači kreću jedan iza drugog, rezultat puno više, po njemu, ovisi o sreći.
- Te se utrke uvode iz razloga da svi imaju regularnije uvjete, ali mislim da su one neregularnije od ovih klasičnih bez obzira kakvi vremenski uvjeti bili. Kad krećeš tako jedan iza drugog ne možeš utjecati ni na što, može ti se dogoditi da se kad si ti na stazi vjetar smiri, ili obrnuto, baš podivlja. Mislim da je nas trenutačno otprilike 12 skifista unutar 6-7 sekundi po mirnoj vodi, a kad su uvjeti loši te se razlike već smanjuju na 3-4 sekunde i kad to rastegneš na 5 minuta svašta se može dogoditi i preokrenuti.
No, o tom potom. Ide korak po korak i sad mu je u glavi samo prva utrka, po hrvatskom vremenu u noći s četvrtka na petak, točno u 2.10.
- Taman za zagrijavanje i opipavanje terena s obzirom na suparnike, vjerojatno ću ju odraditi s nekim zadacima koje dogovorim s trenerom Srećkom Šukom, a onda od četvrtfinala kreće maksimalno i nema više nikakvih kalkulacija.
Suparnici u kvalifikacijskoj skupini su mu Rus Aleksander Vjazovkin, koji je prošao na Igre kroz kvalifikacijsku regatu u Luzernu i ni prije ni poslije ga se nije moglo vidjeti, Felix Potoy iz Nikaragve, Privel Hinkati iz Benina i Chris Nievarez iz Filipina. Trojica prolaze dalje i tu zbilja za Martina ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Jeste li vidjeli nekoga od glavnih pretendenata na odličja, Zeidlera, Borcha, Nielsena?
- Vidio sam ih sve i vidio sam da su svi dosta radili od kad smo se zadnji put vidjeli.
Tu je zastao, ali samo trenutak...
- Radio sam i ja.
I puno je spremniji nego na početku sezone, svjestan je toga.
- Mislim da smo svi spremni i da će to biti pravi spektakl za gledatelje.
Njemu su treće Igre, ima srebro u četvercu iz Londona, srebro u skifu iz Rija. Koliko mu se ove čine drukčije sa sportskog stajališta od prethodnih?
- Drukčije su jer sam i u Londonu i u Riju bio među favoritima uoči početka, a ovdje, koliko god me svrstavaju u 4-5 onih koji se očekuje u A finalu, nisam u uskom krugu favorita za odličja. Ali ove posljednje pripreme uoči Tokija su me strašno digle, ali ne mogu reći je li to toliko bolje da sam kandidat za odličje i među favortima. Jednostavno ću ići od utrke do utrke i samo želim da mi čamac ide kao na treninzima. Moj generalni cilj je ući u A finale i biti tamo što bolji. Imam ispred sebe četiri utrke i želim ih odraditi na jako visokom nivou, želim i sebi i svima pokazati koliko vrijedim, a mislim da je ovo najbolja scena za tako nešto.
U rujnu stiže prinova
Može li pomoći i iskustvo, imate ga sad već jako puno?
- Može pomoći, ali ja na njega ne računam. Najgore je kad se oslanjaš na nešto što možda jest, a možda nije. Idem svaku utrku, dobro osim ove prve, dati sve od sebe bez ikakvog kalkuliranja jer je to najsigurnije. Vjerujem u sebe, a ima i dovoljno vremena između utrka da se tijelo oporavi što je isto bitno jer ne trebaš se čuvati ni u jednom nastupu.
A ima ovog puta i jedan poseban motiv.
- Imam, najveći i najdraži.
Supruga Ivana i Damir u rujnu će, naime, prvi put postati roditelji. Toj svojoj medalji, najvećoj od svih, oboje se silno raduju.