Kad smo prije dvije godine radili priču o hrvatskom četvercu koji lovi Olimpijske igre u Tokiju, među dečkima je vladao veliki optimizam. U međuvremenu se puno toga dogodilo - posada je najprije rasformirana jer su neki ljudi procijenili da nije dovoljno dobra, pa kasnije ponovno okupljena u malo drugačijem sastavu, Olimpijske igre su odgođene za godinu dana, ali jedna je stvar ostala ista - optimizam je i dalje tu.

Stotinku od polufinala

Marko Ukropina (22), blizanci Anton i Patrik Lončarić (20) i Ivan Piton (27) nedavno su Europsko prvenstvo u Vareseu završili na 12. mjestu, a od posada koje još nisu izborile OI ispred njih su završili Rusi, Francuzi, Bjelorusi, Ukrajinci i Litavci. Kad uzmete u obzir da će se na predolimpijskoj regati u Luzernu dijeliti još samo dvije ulaznice, na prvi pogled bi se reklo da je naš četverac jako daleko od Tokija. Ali, ova priča ima i drugu stranu.

- Tjedan dana prije EP-a sam dobio crijevnu virozu ili trovanje hranom. Bio sam negativan na Covid, ali ta me viroza prikovala za krevet, imao sam visoku temperaturu nekoliko dana i izgubio sam četiri kilograma. Bilo je upitno hoćemo li ići na EP, ali odlučili smo otići, makar i tako oslabljeni, jer uvijek je dobro odraditi natjecanje i naučiti nešto o protivnicima i sebi - priča štroker Ivan Piton.

Dečke je samo stotinka dijelila od izravnog prolaska u polufinale, za toliko su u kvalifikacijama bili sporiji od Rusa.

- Imali smo zbog toga dodatnu utrku kako bismo prošli dalje i to nas je zbog mojeg fizičkog stanja još više koštalo. Ali, u tom repasažu smo odradili jako dobru utrku protiv Francuske, Ukrajine i Njemačke, koje su nam konkurencija za olimpijske kvalifikacije i to nam je bilo jako bitno. A u polufinalu je taj fizički dio došao do izražaja, nisam mogao odraditi utrku na normalnoj razini. Imao sam dva metka za ispucati, kasnije je to sve bilo napola.

Posebno je Pitonu i kolegama značajna pobjeda protiv jake Njemačke.

- Kad smo krenuli u utrku, svi su nam pobjegli, osjetila se i panika unutar ekipe, ali držali smo se plana i tek u zadnjoj četvrtini bacili sve karte na stol. Počeli smo ih sve pritiskati, a Nijemci na to nisu znali odgovoriti i pobijedili smo ih, što je ogromna stvar. EP možda i nije prošlo najbolje, ali time što smo skinuli Nijemce koji su ozbiljna posada, i još na taj način, dobili smo sliku o vlastitoj fizičkoj i mentalnoj spremnosti da se nosimo s najjačima.

Svjetski i europski prvaci

Nakon Varesea su nastavili raditi u jakom ritmu, nije bilo poštede ni za izmrcvarenog Pitona. Slijedi im Svjetski kup u Zagrebu.

- Nastavili smo turbo, nadamo se dobrom nastupu, opet su tu Francuzi i Švicarci s kojima se naganjamo već 2-3 godine. Bitno je da odradimo dobru utrku, pogotovo protiv Francuza koji su nam veliki konkurenti za OI. Naša je prednost što drugi ne znaju da smo na EP-u bili u toj situaciji i da imamo još brzinu ili dvije za ubaciti, da možemo još stisnuti gas. Imamo itekako još prostora za rast. Ove smo godine jako ozbiljno radili, ozbiljnije nego prije, na žalost dogodila se ta viroza, ali nema veze, sad smo jači.

Njegovo mišljenje dijeli i Patrik Lončarić, koji je s bratom Antonom bio svjetski i europski juniorski prvak u dvojcu bez kormilara, a sada u većoj posadi zajedno love prve OI.

- Sa svim posadama s kojima se borimo za OI smo bili unutar sekunde, što je pokazatelj da smo svi tu negdje i da imamo šanse. Svjetski kup nam je samo usputna stanica, nakon toga nam ostaje dva tjedna do kvalifikacija i onda će se sve znati - kaže Patrik i dodaje kako je četverac danas znatno jači nego lani kad je na EP-u u Poznanju zauzeo deveto mjesto:

- Za Poznanj smo se spremali možda dva tjedna. Ivan je tada još radio i samo je ujutro bio na treninzima, a Anton i ja smo došli s EP-a za mlađe seniore (srebrna medalja, op. a.) i trebalo nam je vremena da uhvatimo zamah. Tada smo sigurno bili u puno lošijem izdanju nego sada. Naravno, ne mislimo da se drugi zezaju, svi su napredovali, to se vidjelo na EP-u. Borba ide dalje, moramo se dovesti do krajnjih granica.

Zanimljivo je da se Piton odrekao posla kako bi lovio Tokio.

- Kad je donesena odluka da se onaj prošli četverac rasformira, jednostavno sam morao početi raditi. Zaposlio sam se kao projektni menadžer u jednoj digitalnoj agenciji, radio sam osam sati dnevno i trenirao. Budio bih se oko 4.30 ili 5 ujutro i dolazio na trening, najprije u skifu, pa u dvojcu, pa onda opet u četvercu. Kad smo prošlo EP odradili dobro, dogovorili se da opet idemo do kraja. Dao sam otkaz i opet se sav dao u veslanje. Iskreno, apsolutna suluda odluka, ha-ha-ha. Mnogi će se pitati zašto sam to napravio, ali vjerujem da radimo ozbiljan posao i jako sam zadovoljan svojom odlukom, bilo bi mi krivo da to nisam napravio - kaže Piton.

Lončarići studiraju ekonomiju u rodnom Osijeku iako će Anton reći “trenutno više veslamo nego studiramo”.

- Praktički smo cijelo vrijeme u Zagrebu i treniramo sa Sinkovićima. Još i prije smo im bili kao sparing partneri dvojac, sada smo to kao četverac. Cijelu zimu treniramo zajedno, ganjamo se s njima i u njima imamo jako dobar primjer kako treba raditi - govore blizanci.

Dežurni zafrkant Piton

I četvrti član posade, Marko Ukropina, kombinira studiranje i veslanje.

- Na stručnom sam studiju za veslačkog trenera, treća godina. Zahtjevno je, ali ako volite to što radite, nije problem iskombinirati sve - ističe Ukropina.

Atmosfera u ovoj maloj ekipi je sjajna, uvjerili smo se u to i sami na Jarunu. Sa strane, Piton djeluje kao dežurni zafrkant, ali on sam kaže da to baš i nije tako.

- Ne znam, dečki bi možda rekli da sam ponekad najrigorozniji i najzahtjevniji, znam ih ribati sve individualno. Tražim puno od cijele ekipe, ali i od samoga sebe - zaključuje najstariji član posade.