NENAD DUGI/CROPIX
NAGRADA FRANJO BUČAR 2020.

Dodjela Državne nagrade za sport ‘Franjo Bučar‘: Niz velikana i 15 sjajnih imena za 22 olimpijske medalje

Priznanja za životno djelo pripala su Anti Kosteliću, Petru Skansiju i Ivi Trumbiću
Piše: Sportske novostiObjavljeno: 25. studeni 2020. 14:52

Svake godine, na rođendan oca hrvatskog sporta, odajemo priznanje onim najzaslužnijima, pa tako i ove godine to čini Ministarstvo turizma i sporta s ministricom Nikolinom Brnjac, a Odlukom Odbora državne nagrade sporta Franjo Bučar u 2020. priznanja za životno djelo pripala su Anti Kosteliću, Petru Skansiju i Ivi Trumbiću, dok su godišnje nagrade dobili Bruno Bošnjak, Slavko Cvitković, Matija Gubica, Rea Hraski, Željan Konsuo, Pero Kuterovac, Boris Milošević, Paulo Obradović, Neven Šavora, Stojko Vranković, Mimi Vurdelja i Slaven Zambata. Nagrade će im se uručiti na svečanoj ceremoniji dodjele, koja će se održati čim se za to steknu epidemiološki uvjeti.

Skijaški čudotvorac, košarkaški gospodin i vaterpolski čarobnjak samo su neki od epiteta koje nosi trio nagrađenih za životno djelo koji su svojim postignućima i djelovanjem zlatnim slovima ispisali desetljeća hrvatske sportske povijesti.

Deset olimpijskih medalja, osam svjetskih odličja, četiri velika globusa te 56 pobjeda u Svjetskom skijaškom kupu, vrh su piramide svih postignuća Ante Kostelića, koje su pod njegovim trenerskim vodstvom ostvarili Janica i Ivica. Međutim, svoj trag u svijetu sporta ovaj trenerski genije počeo je ostavljati puno ranije, a prvi kuriozitet koji se i danas pamti datira još iz njegovih rukometnih igračkih dana kada je na jednoj utakmici u Prvenstvu Francuske dao sva 24 gola koja je postigla njegova momčad Cannes.

Lepeza uspjeha Petra Skansija prostire se od igračkog olimpijskog srebra iz 1968. i naslova svjetskog prvaka iz 1970. godine do trenerskog olimpijskog srebra i nezaboravnog finala s američkim Dream Teamom u Barceloni 1992. Igrao je s najvećima, trenirao i vodio najveće i pobjeđivao u kojoj god se od te dvije uloge nalazio. I zato današnja hrvatska košarka živi na ostavštini jednog od najvećih - Petra Skansija.

Priču nagrađenih za životno djelo ove godine je zaokružio Ivo Trumbić. Oduševljavao je još u igračkim danima dok je kao trener-igrač vodio Mladost do naslova prvaka Europe, a reprezentaciju bivše države do olimpijskih odličja. Posebnost njegovog rada istaknuta je 1976. godine kada je reprezentaciju Nizozemske odveo do olimpijske bronce u Montrealu i do danas je to ostao najveći uspjeh u povijesti nizozemskog muškog vaterpola. Kao potvrda veličine svih njegovih uspjeha 2015. godine primljen je u Kuću slavnih vodenih sportova.

Košarkaški i vaterpolski velikan našli su se i među godišnjim dobitnicima u 2020. - Stojko Vranković i Paulo Obradović. Vlasnici europskih, svjetskih i olimpijskih odličja u svom sportu, Vranković, koji trenutačno obnaša funkciju predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza zauvijek će ostati upamćen kao neizostavni dio nezaboravne generacije s Draženom, Tonijem i Dinom s još uvijek živim sjećanjem na Barcelonu, dok će vaterpolsko olimpijsko zlato iz Londona i europsko iz Zagreba najsjajnije sjati u vitrini Obradovića.

Od 22 olimpijske medalje s početka ovogodišnje priče, jedna pripada našem paraolimpijcu Bruni Bošnjaku, koji je 2018. godine u Pjongčangu postao prvi osvajač zimske paraolimpijske medalje za Hrvatsku, a tri skijašici Rei Hraski, našoj najtrofejnijoj gluhoj sportašici. Njih dvoje potvrda su kako prepreke u sportu ne postoje i kako se sav trud i ustrajnost uvijek isplate.

Dokazivao je to svojim umijećem i Slaven Zambata, koji je Dinamovu generaciju 1967. godine odveo do neslućenih visina, koje još do danas niti jedan hrvatski nogometni klub nije ponovio, osvajanja Kupa Velesajamskih gradova. Oduševljavao je svojom nogometnom igrom, kapetanski zabijao kao nezaboravni Plavi 9 i ostavio neizbrisiv trag u našoj sportskoj povijesti.

image
BRANIMIR BOBAN/CROPIX


A uspjeh ne grade samo sportaši i treneri. Uspjeh je sazdan od kotačića za koje ponekad nismo niti svjesni koliko su važni. Dok ne pogledamo na klupu pa uz igrače i trenera vidimo i fizioterapeuta, kondicijskog trenera ili liječnika. Zatim vratimo pogled uz teren gdje vidimo sve one vrijedne administrativne radnike, suce i na kraju i novinarska lica koja će tu sliku ”oživjeti” svim ljubiteljima sporta.

Državna nagrada za sport Franjo Bučar obuhvaća svakog od njih i zato su u 2020. godišnje nagrade pripale i jednom od najuspješnijih kondicijskih trenera u svijetu s olimpijskim, svjetskim i europskim odličjima, Peri Kuterovcu, zatim najboljem hrvatskom i ponajboljem svjetskom paru rukometnih sudaca Matiji Gubici i Borisu Miloševiću, vrijednim sportskim radnicima, nutricionistkinji Mimi Vurdelja, generatoru uspjeha VK Jug Željanu Konsuu te Nevenu Šavori, kao i dugogodišnjem poznatom licu s TV ekrana Slavku Cvitkoviću.

Svi oni zaslužni su kako bi sport u Hrvatskoj živio u svom punom obimu, baš onako kako ga je još prije više od stoljeća zamislio Franjo Bučar…

Linker
19. travanj 2024 08:08