I dok mi tugujemo zbog urušavanje tradicionalno jakih i popularnih kolektivnih sportova, zbog činjenice da po prvi puta za medalje nemamo nikoga, a imali smo na nekima od igara, u nekom trenutku, vaterpolo i rukomet, muški i ženski, košarku, i mušku i žensku, i odbojku, i nogomet koji su nekad do medalja nosili naši igrači... dotle Francuzi pokazuju nešto sasvim drugačije.
Dokazuju da sustavnim radom i pristupom uvijek možeš izazvati sreću i doći u priliku boriti se za najveće odličje, čak i kada nisi dobar kao nekad, čak i kada ti ne daju toliko prilike za to. Stvar je vrlo jednostavna i govori o zemlji koja je izgradila sustav sporta uz kojeg, uz profesionalne pogone i lige, rastu usporedno i mlade kategorije, te polako ulaze u proces izlaska na veliku scenu. Štiteći sebe i ulaganje u struku, koja je na prvom mjestu u nacionalnim sportskim savezima, štite dugoročno kvalitetu francuskog sporta.
Slično kao Španjolci
Sličnim putem do prije par godina išli su i Španjolci, ali ih je recesija vratila nekoliko koraka unatrag i trebat će vremena da se sve ponovo posloži kao nekad. Dakako, novac je važan, ali novac nije jedini i isključivi kriterij za uspjeh. On samo prati jedan dobro organiziran sustav u kojem se svaki euro ulaže s rezonom u sport.
E sad, nadamo se da neće trebati uspoređivati s nama. Spomenuli smo Španjolce uz Francuze, a spomenut ćemo i Mađare, koji su sa sličnim putem počeli prije nekoliko godine. Rezultati se još ne vide, jer to je stvar procesa, ali sigurno će doći.
Francuska ima finala u muškom i ženskom rukometu, baš kao i prije četiri godine u Riju, Francuska ima košarkaše u finalu, košarkašice će igrati za broncu, odbojkaši su u finalu...
Kako je rukomet organiziran, to je znano. Prije dvije godine u Parizu u pogon su pustili nacionalni sportski centar za razvoj. Izgradnju istog potaknuli su rezultati, a pomogla država uz lokalnu zajednicu. Lige su profesionalne, ali treba znati da svaka momčad u ligi ima “centre de formation”, u kojem klub okuplja mladost i priprema je za veliku scenu. Nantes je ove godine s Monarom sjajno pokazao što to znači, recimo.
I njihova finala u rukometu nisu iznenađenja. Rukometaši su višestruki svjetski i europski prvaci, dvostruki olimpijski pobjednici, sastav koji igra svoj četvrti olimpijski finale u nizu što je za svaku pohvalu i veliki pljesak. To je momčad koja počinje s Nikolom Karabatićem, a čine je vrhunski domaći igrači stvoreni u Francuskoj, koje danas žele svi najbogatiji klubovi poput Mema, Fabregasa, Remilija...
Ženski rukometni primjer u svakom pogledu je sličan. I one su dvostruke svjetske prvakinje, europske prvakinje. Znate kada su osvojile svoj prvi naslov? 2003. godine u našem Domu sportova kada su u finalu pobijedile Mađarsku. Tada su ekipu vodile Tervel, Nicolas, Myaro, Pecqueux, Szabo... a danas su te iste cure Foppa, Nze Minko, Zaadi, Leynaud, Derleux, Pineau, Edwige... I tada je na klupi sjedio Olivier Krumbholz koji, evo, i danas 18 godina kasnije s trećom generacijom sjajnih rukometašica pokušava dosegnuti naslov koji im jedini nedostaje u riznici.
Još bolji nakon Parkera
Košarka je bila na europskom tronu 2013. i to je najveći doseg. Tony Parker i ta sjajna momčad nikad nisu uspjeli doći do olimpijskog finala, niti do finala na Svjetskom prvenstvu.
Jedinu medalju koja se pamti, jer ona 1948. (srebro iz Londona), u slabom je sjećanju, osvojili su sada već davne 2000. godine u Sydneyu kada su Rigauedau, Bilba, Sciarra i društvo izgubili od Amerikanaca finale 10 razlike. Evo, 21 godinu kasnije ponovo su pred njima Amerikanci koje su u Tokiju već uspjeli dobiti u prvom krugu natjecanja.
I košarkašice Francuske igrat će za medalju, broncu protiv Srbije, nakon što su u polufinalu poražene od Japanki. I taj detalj upotpunjuje ovu sjajnu francusku sliku iz Tokija.
No, možda i najveća francuska priča od kolektivnih dosega u Tokiju je odbojka. Njih je malo tko očekivao u finalu u kojem će igrati protiv Rusa. Makar, uvijek dobri, nikad nisu bili top. Najviše što su uspjeli je biti prvak Europe 2015. godine u Italiji. Na posljednjem SP četvrti, na Olimpijskim igrama dosad najbolje mjesto bilo je deveto. I onda se dogodila totalna sreća. Prošli su skupinu jedva kao četvrti s dvije pobjede i onda izbacili u četvrtfinalu dvostruke svjetske prvake Poljake.
Kažu da je ključ njihovog uspjeha povratak u sastav, u najmanju ruku nestašnog dečka francuske odbojke Earwina Ngapetha. Taj je u prošlosti napravio dosta kaosa toj istoj selekciji koju sada nosi u napadu na nedodirljive Ruse i najveći uspjeh francuske odbojke u povijesti.
Zajedno od malih nogu
Dakle, Ngapeth je 2010. izbačen iz reprezentacije zbog nedoličnog ponašanja. Onda se vratio 2011, igrao sjajno, bio najbolji igrač Svjetske lige, svima se činilo da se taj veliki talent konačno smirio, a onda je 2014. zbog tučnjave u noćnom klubu u Montpellieru uhapšen i završio u zatvoru.
I nije to bilo sve, jer tek što je izašao, godinu kasnije je nokautirao kontrolora TGV-a na Montparnasseu u Parizu, pa je ponovo završio u pritvoru. Pa se ponovo vratio, pa se 2018. odlučio opustiti u Brazilu, gdje je u Belo Horizonteu optužen za seksualno uznemiravanje i udaranje žene.
Nakon toga više nije žešće “zabriljirao”, ponovo se vratio u reprezentaciju i danas je kao 30-godišnjak nosi na najbolji mogući način. Model je i ambasador robne marke Adidas, a nakon pobjede nad Argentinom u polufinalu je rekao:
- Prvi osjećaj je ponos. Presretan sam jer smo prošli sve emocije na ovom turniru - eliminirani, pa ne eliminirani i došli u finale Igara. Nekima od nas je prošlo 15 godina otkako smo igrali zajedno! Jako je lijepo. Sanjali smo to dok smo bili zajedno u nacionalnom centru, kao kadeti... Danas smo tu i još to ne shvaćamo. Valjda hoćemo...
U njegov obrat malo tko vjeruje, ali igrama je postao ponos Francuza. Marseljeza je opet definitivno hit.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....