Četrdeset tjedana ostalo je do početka najvećeg sportskog događaja u 2024. godini - 26. srpnja rijekom Seinom će zaploviti brodovi sa sportašima i tako na spektakularan način označiti početak Igara 33. Olimpijade. Pariz će time uz London postati tek drugi grad koji je tri puta bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara, nakon što ih je prethodno ugostio 1900. i 1924. godine. Kao i uvijek, u pomoć će priskočiti i neki drugi gradovi koji će organizirati dio natjecanja. Prvenstveno se to odnosi na nogometne turnire, ali isto tako će se i dio košarkaških i rukometnih nadmetanja održavati u Lilleu, jedriličari će biti u Marseilleu, a posebnost ovih Igara svakako je to da će domaćin surfanja biti otok Tahiti u Francuskoj Polineziji, udaljen čak 15.000 kilometara od Pariza.
Nas najviše zanima koliko će se hrvatskih sportaša od 26. srpnja do 11. kolovoza okupiti pod Eiffelovim tornjem. Kvalifikacije su se u mnogim sportovima sad već ozbiljno zahuktale, pa tako nešto više od devet mjeseci uoči početka Igara imamo 19 sigurnih putnika za Pariz. Prva je normu još u prosincu prošle godine ispunila maratonka Bojana Bjeljac, istrčavši na ulicama Valencije rezultat 2;23:39, a zasad posljednju kartu za francusku prijestolnicu prije desetak je dana čekirao naš najbolji gimnastičar Tin Srbić, osvojivši usput i srebrnu medalju na preči na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu.
Naravno, posve je jasno da će se ta brojka značajno povećati jer u većini sportova tek treba biti popunjen najveći broj mjesta. U Tokiju je Hrvatsku predstavljalo 59 sportašica i sportaša što je bila najmanja brojka još od Barcelone 1992. gdje je naša zemlja prvi put nastupila pod vlastitom zastavom. Razlog tog brojčanog "deficita" u Tokiju uvelike leži u podbačaju naših ekipnih sportova jer na Igre su prošli samo vaterpolisti. Priča je, dakako, slična i za Pariz - ponovno će brojnost delegacije ponajviše ovisiti o ekipnim sportovima. U Londonu 2012. smo imali rekordan broj sportaša zahvaljujući tome što smo imali čak četiri reprezentacije u ekipnim sportovima, rukometašice i rukometaše, košarkašice i vaterpoliste. U idealnom scenariju bismo i u Parizu mogli imati četiri reprezentacije, ali to će ipak biti teško dostižno.
U kraljici sportova atletici, uz spomenutu Bojanu Bjeljac, imamo još jednu maratonku Mateu Parlov Koštro. Tu su, dakako, i Sandra Perković (disk) i Filip Mihaljević (kugla) i to je četvorka koja je uspjela ispuniti norme i više nema nikakvih briga. Za većinu naših atletičara realniji način hvatanja Pariza je renking, s time da će konačna ljestvica biti poznata tek 30. lipnja. Dobar zalet je već uhvatio daljaš Filip Pravdica, a ozbiljne izglede imaju i diskaši Marija Tolj i Martin Marković, kopljašica Sara Kolak, sedmobojka Jana Koščak, srednjoprugaš Marino Bloudek... Trenutna realna brojka je 8-10 atletičara za pariške Igre, ali tko zna kakva iznenađenja skriva nova sezona.
Što se tiče ostala dva bazična sporta, spomenuli smo našeg srebrnog olimpijca iz Tokija Tina Srbića koji je već potvrdio nastup i u Parizu, a u gimnastici se nadaju da bi mu se kroz Svjetski kup dogodine mogao priključiti još netko od kolega, možda oporavljena Ana Đerek, mladi Aurel Benović ili veteran Filip Ude. Plivanje nam je, na žalost, već dugo na niskim granama. Kandidata za medalje nemamo već godinama, a i samih predstavnika na velikim natjecanjima je vrlo malo. Na ovogodišnjem SP-u u Fukuoki imali smo troje plivača, Nikolu Miljenića, Aminu Kajtaz i Anu Blažević, možda netko od njih dopliva i do Pariza, a nadamo se da se u tu priču može uključiti i mlada nada Jana Pavalić koja se ove sezone borila s ozljedom ramena.
Veslači u Pariz odlaze u pojačanom sastavu u odnosu na Tokio. U braću Sinković nikad i nismo sumnjali, oni će loviti četvrtu uzastopnu olimpijsku medalju, baš kao i samac Damir Martin, a zahvaljujući 11. mjestu na SP-u u Beogradu društvo će im praviti i osječki blizanci Patrik i Anton Lončarić u dvojcu bez kormilara. Dogodine će, pak, svoju šansu u istoj disciplini kod žena tražiti korčulanske blizanke Ivana i Josipa Jurković.
I jedriličari, koji su nam u Riju i Tokiju donijeli puno radosti, idu u jakom sastavu. Braća Šime i Mihovil Fantela osigurali su olimpijsku vizu u klasi 49er, u dvije različite klase u jedrenju na dasci predstavljat će nas Martin Dolenc i Palma Čargo, a najzanimljivija je situacija u klasi ILCA 7 (bivši Laser). Naš dvostruki srebrni olimpijac Tonči Stipanović osigurao je Hrvatskoj kvotu, ali tek će se nakon internih kvalifikacija znati hoće li na Igre on ili njegov klupski kolega Filip Jurišić.
Novi nastup na OI ulovili su i kajakašica na mirnim vodama Anamaria Govorčinović i kanuist na divljim vodama Matija Marinić. Njima bi se, nadamo se, mogla priključiti i naša najbolja kanuistica (mirne vode) Vanesa Tot koja je također bila u Tokiju.
Giovanni Cernogoraz, olimpijski pobjednik u trapu iz Londona 2012., uživa u briljantnoj godini u kojoj je postao svjetski i europski prvak te, dakako, upucao i kvotu za Pariz. Mogao bi mu se priključiti još netko od trapaša, kvote love braća Anton i Josip Glasnović, a streljaštvu se nastupu nadaju i Petar Gorša, Miran Maričić, Josip Sikavica...
Jednog sigurnog predstavnika imamo i u boksu, to je Brođanin Gabrijel Veočić koji je plasman izborio na ovoljetnim Europskim igrama u Poljskoj. Ostali naši aduti svoje će šanse tražiti dogodine na dva kvalifikacijska turnira, prvi je na rasporedu krajem veljače i početkom ožujka u talijanskom Busto Arsiziju, a drugi krajem svibnja i početkom lipnja u tajlandskom Bangkoku.
To je zasad to, a što je s ostalim sportovima? Taekwondo nam je posljednjih godina postao jedan od glavnih izvora odličja na velikim natjecanjima. Važno je, međutim, istaknuti da je na Olimpijskim igrama upola manje kategorija nego na svjetskim prvenstvima, što znači da postoje samo četiri kategorije u muškoj i isto toliko u ženskoj konkurenciji. Svaka zemlja može imati samo jednog predstavnika po kategoriji, dakle ukupno osmero boraca na OI. Pet najbolje rangiranih sportaša po težinskoj kategoriji na WT olimpijskoj ljestvici osigurat će po jednu kvotu za svoju zemlju, a konačna će ljestvica biti poznata u prosincu. Hrvatska ima puno kandidata, mogao bi u nekim kategorijama presudan biti i glas izbornika oko toga tko će na OI. Podsjetit ćemo samo da smo na ovogodišnjem SP-u u Bakuu osvojili šest medalja kojima su se okitili Lena Stojković, Matea Jelić, Bruna Duvančić, Marko Golubić, Ivan Šapina i Paško Božić.
U judu postoji po sedam muških i ženskih kategorija, a svaka zemlja također može poslati samo jednog borca po kategoriji. Prvih 17 judaša u svakoj kategoriji sa svjetske rang-liste, koja će biti zaključena u lipnju, izravno će se kvalificirati na Igre. I u ovom sportu imamo puno kandidata predvođenih dvostrukom svjetskom prvakinjom Barbarom Matić koja, doduše, u istoj kategoriju ima i Laru Cvjetko pa bismo i ovdje mogli imati zanimljivu situaciju.
Za tenis je trenutno teško raditi procjene jer će se putnici određivati prvenstveno na temelju ljestvice iz lipnja, a dotad se puno toga može promijeniti. Za očekivati je da ćemo imati predstavnike i u stolnom tenisu, a jak adut mogao bi nam biti i Marin Ranteš u mladoj olimpijskoj disciplini BMX freestyle u kojoj je ove godine bio peti na SP-u, a prije dvije godine je osvojio i broncu.
Dotaknimo se na kraju još jednom ekipnih sportova. Najbolje izglede za plasman opet imaju vaterpolisti koji bi čak mogli osigurati put u Pariz i prije nego što su mislili. Naime, EP koje se u siječnju trebalo igrati u Izraelu je zbog tamošnje ratne situacije pred otkazivanjem i moguća je odluka da će olimpijsko mjesto biti dodijeljeno osvajaču zlata na prethodnom EP-u, a to je - Hrvatska. Ne bude li tako, vaterpolisti će svoj put do Eiffelova tornja pokušati prokrčiti na SP-u u Dohi u veljači.
Košarkaši su kupili nadu ovog ljeta osvojivši pretkvalifikacijski turnir u Istanbulu, ali najteži ih dio posla tek čeka. Kvalifikacijski turniri za OI igraju se sljedeće godine krajem lipnja i početkom srpnja, bit će ih četiri s po šest reprezentacija. Pritom će samo najbolja reprezentacija sa svakog turnira osigurati Pariz.
I rukometaši imaju zahtjevnu zadaću. Na Igre mogu ako u siječnju postanu europski prvaci ili ako ispred njih budu samo Francuska i(li) Danska. U suprotnom će prolaz tražiti kroz kvalifikacije koje, doduše, tek trebaju izboriti. Igrat će se tri turnira s po četiri reprezentacije, a najbolje dvije sa svakog turnira ići će na OI.
Rukometašice uskoro imaju SP s kojeg svjetske prvakinje idu izravno na OI, s time da su mjesto u Parizu već osigurali domaćin Francuska, aktualni europski prvak Norveška, te pobjednici azijskih i afričkih kvalifikacija Južna Koreja i Angola. Reprezentacije poredane od drugog do sedmog mjesta na predstojećem SP-u idu u kvalifikacije za OI, s time da će se crta pomicati ako neka od već plasiranih ekipa bude u top 7. U svakom slučaju, bit će to veliki izazov za naše rukometašice s novim izbornikom...