Marin Šego, vratar hrvatske rukometne reprezentacije boravio je ovih dana u Zagrebu gdje je sa svojim Montpellierom PPD Zagrebu nanio 25-22 poraz u sklopu 6. kola Lige prvaka.
- Zagreb je odlična momčad, imaju odličnog trenera i siguran sam da će ova odlična grupa igrača uskoro upisati prvu pobjedu u Ligi prvaka te pokazati da se nezasluženo nalaze u toj neugodnoj poziciji - rekao je.
Drag je čovjek taj Marin Šego kad takvim biranim riječima govori o svojim bivšim i sadašnjim reprezentativnim suigračima, no ta "neugodna pozicija" zaslužuje malo dublju analizu cijelog problema. Problem jeste možda u tim igračima koji nisu na nivou kakvog očekujemo, momčad koja je ove sezone pojačana iskusnim Gojunom, Musom, Čupićem i Ivićem, momčad predvođena također iskusnim i provjerenim Ivicom Obrvanom, no problem je ipak, očito je, puno dublji.
Činjenica je da je vječiti hrvatski prvak, nekad dvostuki prvak Europe i još četiri puta finalist najelitnijeg europskog rukometnog natjecanja, dotakao samo dno. U nizu od 21 utakmice u Ligi prvaka, još tamo od 22. veljače 2020., oni ne znaju za slast pobjede; tkogod kao gost dolazio u nekadašnju "rukometnu tvrđavu" u Zagrebu, iz Zagreba odlazi ozarena lica. Nažalost, to je tužna, ali istinita slika današnjeg hrvatskog klupskog rukometa, slika koja će se teško promijeniti i bojimo se da će tako nešto ostati trajno i nepromijenjivo stanje.
Klub koji je nekad doslovno "gazio" sve pred sobom, sve pa i najjače protivnike, sada je obična "kanta za napucavanje" i nikakve "kozmetičke intervencije" u momčadi ili u postavi klupe neće to promijeniti. Istina je, igrači su ti koji igraju na terenu, no problem je zaista malo dublje prirode. Zakazao je kompletan sustav u kojem više ništa nije na nekadašnjem nivou; zakazao je rad s mladima, zakazala je struka, zakazali su svi vidovi organizacije, zakazalo je financiranje sporta kao takvog...I nije tu riječ samo o PPD Zagrebu, nije tu riječ samo o rukometu, riječ je o kompletnom hrvatskom klupskom sportu.
Nekadašnja veleseila koja je davala europske prvake gotovo u u svim momčadskim sportovima svela se na povremene bljeskove vaterpolskih klubova i na jalove pokušaje NK Dinama da na međunarodnom planu napravi nešto iole značajnije. Sve je ostalo samo otužni prosjek na nezaustavljivom "putu prema dolje". Hrvatska klupska košarka odavno propala, rukomet ide istim putem, sutra će i vaterpolo. A bit će još i gore; ne učini li se neki radikalni zaokret, hrvatski je momčadski sport na putu prema posvemašnjoj amaterizaciji, prema propasti.
Hvala Marinu Šegi na riječima razumijevanja i suosjećanja s klubom u kojem je igrao četiri godine, no njegove su riječi obična kurtoazija, a hrvatskom sportu ipak treba nešto drugo. Treba mu posvemašnji "reset" jer u protivnom prijeti totalno rasulo. Ako mu već ne svjedočimo...