Jessica Springsteen, kćer velikog glazbenika Brucea, osvojila je ekipno srebro za SAD u preponskom jahanju na Olimpijskim igrama u Tokiju. Danijel Ivančić, nekad talentirani nogometaš, nada se da će se u budućnosti i on poput Bossa moći pohvaliti da mu je kćer na najvećoj svjetskoj sportskoj pozornici predstavljala svoju državu u sportu u kojem se ravnopravno u istoj konkurenciji natječu muškarci i žene.
Kako je krenulo, takav rasplet uopće nije nemoguć...
- Barbike nisam voljela, bacala sam ih kroz prozor, zanimale su me samo životinje. Imala sam pet godina kad sam rekla da bih htjela jahati i imati svog konja. Konja još nemam, ali da smo bogati, moj put sigurno ne bi bio ovakav. Možda bih već sada skakala visoke prepreke, no to ne bi bila ljubav kakva je sada. Naučila sam sve, bila na hipodromu po cijele dane, ne bih ni jela, tek bih popila čašu vode da ne dehidriram. S konjima sam bila kad god sam mogla, bila vrućina, bila hladnoća, snijeg, u svim mogućim uvjetima, nekad i bolesna... Tata me znao voziti na hipodrom u 5 ujutro, radila sam sve poslove, od čišćenja izmeta do vožnje traktora... Od jutra do mraka bih visila tamo. Nisam baš normalna, priznajem, jer sam vječno s konjima. Odmalena - šljakam.
Počela kod alkara Gugića
Tako priča Mia Ivančić, 20-godišnja Zagrepčanka iz kvarta Prečko na zapadu glavnog grada. Djevojka koja je u konjičkom sportu otprilike pola svoga života, djevojka koja je krajem lipnja postala amaterska prvakinja Hrvatske u preponskom jahanju. Dvostruka prvakinja, jer je osim u pojedinačnoj konkurenciji, slavila i s kolegicama Nevom Lešić i Lucianom Levanić iz Konjičkog kluba Zagreb i u ekipnoj. U obje konkurencije bez ijednog negativnog boda...
- Dvije godine sam bila u klubu Sokol Dupci i onda sam se prebacila na hipodrom u naprednu školu jahanja. Potom sam prešla kod trenera Denisa Gugića, sinjskog alkara, polako počela ići na turnire s njegovim konjima, krenula na više visine... Imala sam tada oko 15 godina. Kasnije me trenirao Ante Šimleša, a sadašnji trener mi je Renato Levanić, pod kojim sam napravila najveći iskorak.
Mia studira na KIF-u, smjer, naravno, jahanje. I svakodnevno je na hipodromu, radi, brine se o konjima. Mlada je, ali ima ogromno iskustvo. Puno stariji jahači nisu jahali toliki broj različitih konja kao ona.
- Na hipodromu sam uglavnom od ujutro do popodne i onda opet dođem navečer izvesti neke konje. Sve svoje slobodno vrijeme provodim tamo. Konji su mi posao iz ljubavi.
Ime staro osam godina
Bila je sjajna na prvenstvu Hrvatske, ali konkurencija amatera daleko je još od onih najkvalitetnijih.
- Na prvenstvu Hrvatske skakali smo u konkurenciji amatera 115 centimetara. Sljedeće kategorije su juniori i amazonke, oni su skakali 120-125 centimetara, pa mladi jahači 130-135 cm, a seniori 140-145 cm. Na OI se skače preko prepona od 160 cm.
Do naslova na prvenstvu Hrvatske došla je s konjem zanimljivog imena. Zove se, naime, F-Corona...
- Ta je kobila ime dobila prije osam godina, tako da se radi o potpunoj slučajnosti, a i gospođa Marija Brkljačić, u čijem je vlasništvu, ima već dugo tvrtku pod imenom Med Corona. Tako da je, eto, u doba korone sve u znaku korone. To je zapravo mlada kobila. Trebala bi skakati visoko, ali prije dvije godine imala je ozljedu pa rehabilitaciju. Sve je potrajalo, a i danas osjete se posljedice te ozljede. Već su je otpisali, rekli da nema šanse da se vrati u sport, ali ta kobila ima veliko srce, što stalno pokazuje. Ima oko 700 kilograma, jako je velika kobila.
Nije na Prvenstvu se prošlo glatko...
- Da, imale smo malu nezgodu. Pred ulaskom u parkour joj je, mislim, muha sletjela na glavu, naglo je zamahnula i odvalila me... Razbila mi je zub, bila sam krvava, ali nismo odustale. Sve mi je bilo u magli, no uspjele smo posao odraditi bez pogreške.
Svi u istoj konkurenciji
Za PH se nisu dugo pripremale.
- Da, radile smo jako kratko, prave pripreme trajale su tek tjedan dana.
Mia o konjima zna mnogo, ništa čudno. Po cijele se dane s njima druži. Šaptačica konjima...
- Pričam s konjima naravno, više s njima nego s ljudima. I konji nekad nemaju svoj dan, za kobile isto kažemo da su u PMS-u tih tjedan dana kad se tjeraju pa najčešće budu “nenormalne”, sve rade po svome. No uglavnom su profesionalci, prilagođavaju se ljudima. Kastrati su najbolji, posebno za djecu, jer su flegme, a pastusima, pak, rade hormoni. Nema podjele, kobile, pastusi i kastrati svi jašu u istoj konkurenciji.