On je bio možda i najbolji igrač cijelog turnira! Nisam gledao sve utakmice, ali sigurno je među kandidatima, naglasio je izbornik hrvatskih ragbijaša Anthony Poša nakon što je naša reprezentacija u ragbiju 7, olimpijskoj inačici tog sporta, zauzela šesto mjesto na prvom turniru Trophy divizije europskog Kupa nacija, koji se igrao u Makarskoj. A kad je neki igrač (tek) šestoplasirane momčadi kandidat za MVP-ja turnira, onda možete zamisliti kako je odigrao.
Niko Vranešević (21) igrač je koji bi trebao vući hrvatski ragbi godinama. Predvodnik nove generacije, mladić koji igra za Zagreb, kao što je igrao i njegov otac Tihomir, ‘80-ih godina i najbolji ragbijaš u Jugoslaviji. I mladić koji studira na trećoj godini Medicinskog fakulteta.
Postigao je na šest utakmica 77 od 112 hrvatskih poena, što je čak 69 posto!
- Malo smo razočarani šestim mjestom, očekivali smo više, ali druge su momčadi stvarno bile dobre, a nama nije išlo. U nekim se utakmicama nismo držali plana, u nekima nismo imali ni sreće, a u ragbiju 7 svatko svakoga može pobijediti. Da, gađali smo povratak u elitnu, Championship diviziju, očekivali smo to od sebe - priča nam Vranešević.
Za tri tjedna igra se drugi turnir, u moldavskom gradu Kišinjevu, i nakon što se zbroji učinak na ta dva turnira, najbolja reprezentacija odlazi u viši rang, najlošija ispada u niži.
- Prije dvije godine, kada smo izborili ulazak u Championship, bio je sretniji kraj, sad nam nije išlo. Ali, puno je mladih igrača i ovo će nam iskustvo jako koristiti - pronalazi pozitivno u svemu Niko.
On je predevodnik te nove generacije i trenutačno naš najbolji ragbijaš. Zagreb je odvukao do naslova prvaka Hrvatske u ragbiju 7.
- Otkad smo igrali u ovom rangu, Trophy diviziji, prije dvije godine, baš sam jako napredovao. Odradio sam sve pripremne turnire i kampove, i u Hrvatskoj, i u Španjolskoj, Dubaiju..., jedino sam prošle sezone jako malo igrao u Championship diviziji jer sam se ozlijedio. Ali sve mi je to puno pomoglo.
Toliko da bi mogao otići i u inozemstvo igrati. Ali...
- Ništa dok ne diplomiram. Na trećoj sam godini Medicinskog fakulteta, a to je najteža godina.
Pa kako onda stiže studirati i toliko trenirati?
- Može se, ne isključuje jedno drugo. Čak je i lakše dok studirate gurati sport nego kasnije. Knjige idu sa mnom na putovanja.
I, je li samo torba teška ili ih doista i koristi?
- Haha, samo je teška torba uglavnom! Ne, ovako tijekom natjecanja nemam vremena učiti, ali kamo god putujemo, to je po pet sati vožnje. Što znači deset sati učenja! A nakon studija volio bih se okušati van, osjetiti kako je igrati u jakim ragbijaškim zemljama poput Francuske, Engleske, Škotske... Nadam se da ću uspjeti - zaključio je Vranešević.
Komentari (0)