Mladi koprivnički biciklist Jan Tisaj osvojio je ove godine četiri naslova prvaka Hrvatske u juniorskoj kategoriji; u cestovnom biciklizmu u Ludbregu, dva puta slavio je na pisti u Zagrebu, te jednom u kružnoj utrci (kriterij) u Sisku. Kao član Biciklističkog kluba Rijeka ovaj je 18-godišnjak vozio i na nekoliko jakih utrka u Italiji, a najbolji plasman bio mu je 12. mjesto od 200 vozača.
- Biciklizam me osvojio na prvu. Puno putujem, imam priliku posjetiti puno država. Osjećam se sretno na biciklu, jednostavno sam se zaljubio u taj sport. Kad sam krenuo prije četiri godine, računao sam da idem prema profesionalnom bavljenju biciklizmom - rekao je Jan Tisaj.
Isprobao je nekoliko sportova prije nego što se posvetio biciklizmu.
- Već s tri godine me tata stavio u karting, poslije toga sam bratovim stopama krenuo u plivanje, pa je na red došla atletika. Međutim, bio je problem jer se ovdje u Koprivnici zbog nedostatka trenera nisam mogao dalje razvijati. Iskušao sam se i u triatlonu, ali ni to nije potrajalo jer sam trenirao za zagrebački klub, a na daljinu to teško ide. Onda smo se dosjetili da bih mogao otići na jednu biciklističku utrku. Na njoj sam pobijedio, i to kao da je bio neki znak...
Ostat ću živjeti u Koprivnici
Jan je ubrzo spoznao kolika je snaga volje potrebna za ozbiljno bavljenje ovim sportom.
- Tata je tu kao financijska podrška i motivator, pogotovo na utrkama, a na meni je bilo da treniram. Trener mi pošalje plan, i onda je sve na meni. Teško jest, ali samo najbolji ostaju!
Obitelj Tisaj doživjela je tragediju, Janova majka Tanja ove je godine preminula nakon dugotrajne borbe za život. Osvajanje državnog prvenstva u Ludbregu mladi je biciklist posvetio svojoj majci.
- Rekao bih da sam toliku volju naslijedio od mame koja je bila odlična sportašica. Zahvaljujući roditeljima, brat i ja smo zavoljeli sport. Meni je sport ispušni ventil, poslije treninga se super osjećam, jednostavno me sport čini sretnim. Da sad odustanem od biciklizma, da se ne bavim sportom, ne znam kako bih mogao živjeti...
Završio je Tisaj ove godine strukovnu srednju školu te će se sljedeće godine u potpunosti posvetiti bavljenju sportom.
- Mogu reći da mi je tata pružio priliku. Već četiri godine smo nas dvojica praktički sami u biciklizmu, uz pomoć klubova za koje nastupam. Moram naglasiti da mi je puno pomogao i trener Matija Kvasina.
U 2024. godini Jan Tisaj vozit će za slovenski MebloJOGI Cycling Team.
- Ostat ću živjeti u Koprivnici. Ovdje ću obavljati sve treninge, a s ekipom ću ići na pripreme u prosincu i siječnju.
Biciklizam je timski sport
To je put prema poluprofesionalnom ili profesionalnom biciklizmu, no prijelaz iz juniorskog u seniorski uzrast je vrlo osjetljiv. U Hrvatskoj je najveći problem što postoji tek jedna ekipa u uzrastu U23, te se samo oni s vrhunskim rezultatima mogu nadati da ih neki tim angažira.
- Kako mi pričaju dečki koji su već vozili, najbitnije je završavati utrke. Riječ je o utrkama koje su duge i po 150 km, a i konkurencija je strašno jaka, tu su vozači od 27 ili 30 godina, puno razvijeniji od mene. Cilj mi je da završim što više utrka, da pomognem timu što je više moguće te da se naviknem na ritam utrka.
Je li biciklizam više timski ili individualni sport?
- O tome bi se moglo puno pričati. Ovaj biciklizam u koji ja prelazim je timski, jer je u ekipi šest vozača i svatko ima svoj posao. Dosad sam više bio u samostalnom biciklizmu, a ubuduće ću dobivati zadatke koje moram obaviti.
Zahvalan je Tisaj Biciklističkom klubu Rijeci što mu je pružila priliku trenirati i voziti s najboljim hrvatskim juniorima, a u Sloveniji je obavio posebno testiranje čiji rezultati sugeriraju da je po svojoj građi izraziti sprinter. I treneri će sada pripremati utrke za njegov profil jer je sprinteru jako teško držati grupu na uzbrdici.
A koliko je biciklizam zahtjevan sport, dobro ilustrira podatak da je Jan dosad trenirao po tri sata dnevno, a ubuduće ga čekaju svakodnevni treninzi u trajanju od po pet sati. U 2023. godini mladi je Koprivničanac na biciklu napravio 17.000 kilometara, a sad je pred njim i puno više etapnih utrka.
Što bi Jan jednog dana želio postići?
- Želja mi je da što prije nastupim na utrci Cro Race, a ako Bog da i da jednog dana u njoj pobijedim. Naravno, želio bih nastupiti i na nekoj od jačih svjetskih utrka poput Tour De Francea, to bi bilo vrhunski.
Ima li uzora?
- Fran Miholjević, isto jako veliki radnik, sad je u jakom timu, nadam se da bih jednog dana mogao krenuti njegovim stopama.
Kako mu pada veliko odricanje u ovim još uvijek mladim godinama?
- Ne pada mi to toliko teško, jer znam da sam drugačiji od njih. Moj život je drugačiji, na to sam se naviknuo.
