Rodio se na otoku Manu, najveći dio profesionalnog života proveo je u Italiji gdje i danas povremeno živi, u opisu radnog mjesta piše mu biciklist i to sprinter, a od srijede, 3. srpnja 2024., upisan je u legendu. Ono što je za većinu sportaša san, ponekad ili često nedostižan, Marku Cavendishu je stvarnost.
Peta etapa ovogodišnje utrke s ciljem u Saint-Vulbasu ostat će zauvijek upisana u povijest Tour de Francea. To je jedno od najmanjih mjesta u kojim je cilj etape, zapravo selo od 1320 stanovnika, ali je sjajno ugostilo karavanu najveće utrke na svijetu i ostat će uvijek u sjećanju ne samo Marku Cavendishu već svima koji su sudjelovali u povijesnom događaju.
Nagrada za upornost i rad
Olujni čovjek s otoka Man upisao je 35. etapnu pobjedu na Tour de Franceu i više vrh ne dijeli s legendarnim belgijskim biciklistom Eddyjem Merckxom, koji je vlasnik brojnih rekorda, ne samo na Tour de Franceu već u kompletnoj povijesti svjetskog biciklizma. No, 39-godišnji Britanac, drugi najstariji pobjednik jedne etape na Tour de Franceu, dočekao je svoj trenutak i došao na vrh onda kad mnogi više nisu vjerovali da je to moguće.
Cavendish je uvijek u sebi nosio snagu i vjerovao je da bi se ovo moglo dogoditi, ali morao je čekati. Merckxa je izjednačio u 13. etapi Toura 2021., imao je priliku u posljednjoj etapi te godine srušiti rekord, ali je kroz cilj na Elizejskim poljanama prošao treći, a prošle godine mu je 35. pobjeda izmaknula za nekoliko centimetara. I onda mu se dogodilo ono što se većini sprintera događa, morao je odustati od Toura jer slomio ključnu kost. Tipična ozljeda sprintera, ne pretjerano teška, ali ako ti se dogodi, ne možeš dalje.
Razočaran, najavio je kraj karijere, najavio je oproštaj na kraju godine, međutim poslušao je savjet nekih svojih kolega, a zapravo ga je najviše gurkao natrag na bicikl sportski direktor Astane Alexander Vinokourov, koji mu je rekao:
- Što se mene tiče, možeš voziti koliko god želiš, ali za početak ostani još godinu dana pa ćemo vidjeti.
Cavendish je u trenutku velikog trijumfa to odmah naglasio i sjetio se kako mu je trebalo vremena kako bi dostigao formu s kojom bi bio konkurentan i s kojom bi pobjeđivao u sprintu, a u tim trenucima uvijek je vjerovao i borio se do kraja.
Veliki talijanski sprinter Mario Cipollini pojavljivao se na velikim utrkama onoliko dugo dok su bile na programu sprinterske etape i kad bi posljednja završila i on bi sjašio s bicikla i napustio utrku. Cavendish je čovjek drukčijeg kova i on se za sve što je imao i ostvario u životu izborio upornim radom. Mijenjao je momčadi jer je i one najbolje napuštao zato što nisu vodile dovoljno pažnje o sprinterima, a završio je u Astanu u kojoj će i okončati karijeru i to s rekordom koji neće biti lako dostići. I to nakon što u prvoj etapi prije nekoliko dana nije bilo sigurno hoće li uopće uloviti vremenski limit da bi ostao u utrci. Vodili su ga i pomagali mu kolege iz Astane, uspjeli su u naumu, došli su na kraj etape u predviđenom vremenu i onda je krenula utakmica koja je trijumfalno okončana u srijedu u Saint-Vulbasu.
Kako ništa nije slučajno kod velikih sportaša, tako ni ovaj trijumf Marka Cavendisha nije bio slučajan. Splet okolnosti je bio takav da ga je zapravo gurnuo izvan kruga kandidata za osvajanje etape kad su se počeli formirati pobjednički vlakići. Izgubio je svog momčadskog kolegu koji ga je trebao dovesti u najidealniju poziciju za sprint, no priključio se jednoj drugoj momčadi i na čudesan način manevrirao između rupa koje su se stvarale i otvarale baš onako kako je njemu odgovaralo. A bila je to skupina najvećih svjetskih sprintera jer je Cavendish pobijedio ispred Belgijanca i danas prvog sprintera svijeta Jaspera Philipsena i Norvežanina Alexandera Kristoffa.
Ljubav koja traje
Godinama Tour de France nije vidio takvu provalu oduševljenja kao kad je Cavendish ciljem prošao prvi i ostao zarobljen među silnim čestitarima jer gotovo cijeli peloton se izredao da bi zagrlio čovjeka koji je srušio Eddyja Merckxa. Čovjeka koji ima i 17 osvojenih etapa na Giru, koji je prije 13 godina bio prvak svijeta u cestovnoj utrci i čovjeka koji je vozio da bi rušio rekorde. Priča je počela 2008. godine kada je osvojio prve četiri od svojih 35 pobjeda na Touru, a ljubav i danas traje.
Samo što danas više ne mora sebi dokazati da je spreman i sposoban oboriti Merckxa, a u gomili razno-raznih rekorda jedan veliki je samo njegov. Mark Cavendish, mogli bismo ga nazvati i tornadom s otoka Man, napokon se smirio.