Odbrojavaju se dani do starta jubilarnog, desetog izdanja CRO Racea, velike međunarodne biciklističke utrke po Hrvatskoj, a koja se kroz desetljeće postojanja etablirala kao jedan od najvrjednijih sportskih događaja na tlu Lijepe Naše.
Hrvatskim će cestama od utrka do nedjelje prolaziti peloton sa sedam World Tour momčadi, dakle vozači koji su stalni sudionici Tour de Francea, Gira, Vuelte i ostalih najvećih planetarnih utrka. No, malo tko s više nestrpljenja čeka startnu rampu u Splitu od Nicolasa Gojkovića. Riječ je o mladom hrvatskom biciklistu, jednom od trojice domaćih na ovogodišnjoj startnoj listi (Fran Miholjević, Ian Peran) CRO Racea.
- Ma, ne mogu dočekati start. Spremam se već jako dugo za ovu utrku, koja mi je daleko najbitnija u sezoni, u smislu da mi je najbliža srcu. Još prije nekoliko godina san mi je bio startati na CRO Raceu, a evo me sada ću na njoj biti u dresu nacionalnog prvaka i to je za mene neopisivo - u jednom će dahu 21-godišnjak iz Zadra.
- Velika je stvar za Hrvatsku imati takvu utrku, jer možemo pokazati sve naše prirodne ljepote, a s druge strane organizacijski je na visokoj razini, s toliko jakih vozača i momčadi... Veliko poštovanje zbog toga za Vladimira Miholjevića, on to super radi, a meni je velika čast biti dio utrke. To mi je apsolutno "highlight" cijele godine.
Lani je imao premijeru na CRO Raceu i upravo je u svom gradu, na zadarskim ulicama, nakratko "ukrao show" neočekivanom pobjedom na prolaznom cilju druge etape od Biograda do Novalje. Bilo je to njegovo veliko predstavljanje široj biciklističkoj publici, a što se od tada promijenilo u životu Nicolasa Gojkovića, u godinu dana od CRO Racea do CRO Racea?
- Uh, puno toga... Upisao sam fakultet u Sloveniji, promijenio sam klub, sada vozim za Pogi Team i postao sam nacionalni prvak.
Tri prilično velike stvari, pa idemo navedenim redoslijedom. Prvo, obrazovanje.
- Upisao sam u Sloveniji odličan fakultet, odnosno tražio sam onaj koji izlazi ususret sportašima, tako da mogu energiju posvetiti biciklizmu jer su kolokviji i ispiti poravnati s kalendarom utrka što mi ide na ruku. Upisao sam znanost i okoliš, pola je na slovenskom, pola na engleskom, dobivam sportsku stipendiju, ima još tu dosta sportaša... I preselio sam u Sloveniju, živim na pola puta između Ljubljane i Nove Gorice. Super je lokacija, tu su tereni odlični za trenirati. U svom sam Zadru jako malo, premalo, tek koliko stignem između utrka.
O nastupu na CRO Raceu je, kaže, sanjao, pa lani taj san ispunio. Je li sada uzbuđenje jednako ili manje kad ga čeka "već" drugi nastup?
- Ma možda je i još veće, ali su i očekivanja veća, prije svega od samog sebe. Nadam se pokazati dres hrvatskog prvaka u dobrom svjetlu, pokazati da je nama Hrvatima mjesto u tom pelotonu i prirediti dobar show gledateljima.
Tako je bilo i prije 12 mjeseci, a sada se opet vozi identičnih 114,5 kilometara od Biograda do Novalje na Pagu. To je inače trasa i ceste koje zna napamet jer na njima je godinama trenirao, pa će možda opet to poznavanje itinerara iskoristiti kao i lani?
- Prošle sam godine išao u bijeg u toj etapi, pa pobijedio na prolaznom cilju i uzeo bonifikacijske sekunde. Ove je godine, međutim, cilj što bolji plasman na samoj etapi, pa vjerojatno neću ići u bijegove, već se šparati za cilj i onda u završnom sprintu tražiti svoju šansu - kaže Gojković.
Dakle, profilira se ili naginje tome da bude sprinter?
- Pa, ove je godine ispalo tako. Bila je turbulentna sezona jer sam imao problema s hormonima, pa baš radi toga što sam se trudio smršaviti, dobio sam 7-8 kilograma i to je zapravo odlučilo da sam ove godine malo više orijentiram na sprint. Inače sam više eksplozivan, mi biciklisti kažemo "punchy" vozač. Na svojoj idealnoj kilaži u stanju sam prijeći i brda, odnosno "preživjeti" selekciju na usponima i održati se u grupi do sprinta, u kojem sam dobar. Uglavnom, želio bih se iskusiti među najboljim sprinterima, u zadnje vrijeme mi ide dobro što se toga tiče, pa i za CRO Race imam velika očekivanja.
Inače, stanje s kilogramima i dovođenje tijela u optimalno stanje u biciklizmu ima veći značaj nego li u nekim drugim sportovima.
- Općenito je u biciklizmu dosta predrasuda o kilaži i svemu što ide uz to, to je zapravo kao neka tabu tema. Ne priča se puno, ali uvijek ih treba skinuti. Svaka kila koju vučete uzbrdo traži 7-8 watti snage više za potrošiti na okretanje pedala. Tako da nije nebitno, jasno, imam li 73 kg ili 68 kg. Živio sam dvije godine u Italiji i tamo su mi već "isprali mozak" što se toga tiče. Moja je želja na početku sezone bila skinuti kilažu, ali radio sam to s krivim pristupom, pa sam zapravo svoje tijelo stavio pod veliki stres. I cijeli prvi dio sezone mi je zbog toga pao u vodu. Sada sam na 70 kg, a mislim da bih mogao doći na 68-67 kg bez da zbog toga izgubim performanse. Radim sada s našim nutricionistom Sebastijanom Orlićem i s njim sam se vratio na svoj put, sada puno bolje znam kako trenirati i hraniti se. Zapravo mi je žao što sezona uskoro završava jer tek sad dolazim u svoje pravo stanje s tijelom, ali dobro, barem imam dobru perspektivu za iduću sezonu.
Niki, kako ga svi zovu, sa 21 godinom još uvijek je itekako u konkurenciji za bijelu majicu, odnosno onu za najboljeg mladog vozača utrke.
- Svakako da imam ambicija i prema tome. Prve tri etape CRO Racea su sprinterske i to je odlično za nas, koji nismo brdaši, da dođemo u prvi plan i borimo se za generalni plasman. Proučio sam malo startnu listu i tu je, recimo, iz momčadi Quick-Step jako, jako dobar sprinter Paul Magnier. On je moja generacija i konkurent za bijelu majicu. Bit će, dakle, teško, ali pokušat ću.
Trebat će pri tome i pomoć kolega iz momčadi jer biciklizam je ipak iznad svega momčadski sport. A od ove godine Gojković vozi u dresu Pogi Teama, ljubljanske momčadi koja ime (i dobar dio financijske potpore) duguje trenutačno najboljem na planeti i glavnoj figuri svjetskog biciklizma - Tadeju Pogačaru, odnosno Pogiju.
- Da, ovo je zapravo klub u kojem je on nekad bio i koja mu je bila odskočna daska prije nego je otišao u svoju sadašnju World Tour momčad. Trudim se da bude tako nešto i meni - ne skriva buduće ambicije Nicolas.
- Nažalost, nemam zbog toga neke povlastice, primjerice da treniramo s njim ili da je on tu s nama. Dapače, još nisam osobno upoznao Tadeja, još se nismo, ajmo reći, družili unutar momčadi, jer ipak on ima svoj raspored i ne viđamo ga, ali svakako nam je svima najveći mogući uzor. Mi smo Continental ekipa, ali recimo da zbog toga što smo Pogačareva momčad postoji malo više respekta prema nama na utrkama. Meni je velika stvar što mogu nositi i njegovo ime na prsima, puno to znači, ali općenito je predivno biti dio ove momčadi. Nisam dosad bio u ekipi koja ima tako dobru atmosferu. Gledao sam jedan intervju Marka Cavendisha u kojem je rekao da su najuspješnije i najbolje one ekipe koje na večeri ostane najdulje zajedno, a tako je otprilike kod nas u Pogi Teamu. Atmosfera je predivna i čast mi je biti u ovoj momčadi, a još će veća biti uspijem li pobijediti u njihovom dresu.
Ove sezone je, pak, pobijedio na Prvenstvu Hrvatske, odnosno lanjskoj tituli s kronometra dodao je naslov nacionalnog prvaka u cestovnoj utrci. Da bi do njega došao morao je, između ostalih, pobijediti i Frana Miholjevića, jedinog hrvatskog biciklista iz neke od World Tour momčadi.
- Da, svi znaju da je Fran naš najbolji biciklist, a ja pogotovo da je za glavu ili dvije jači od mene i znao sam da će za naslov prvaka trebati pametno odvesti cijelu utrku. Profil staze mi je maksimalno odgovarao jer bili su kratki usponi, maksimalno do minutu i pol do dvije, a ja sam eksplozivan tip vozača i takvi "hupseri" uzbrdo-nizbrdo, jako su mi pasali. Fran se trudio otresti me, ali borio sam "za život" iza njega i uspio mu se držati za kotač te dočekao svoju priliku u sprintu u cilju. Pomogao mi je jako i Ian Peran, inače moj momčadski kolega iz Pogi Teama koji će također voziti CRO Race, jer smo udružili snage pa smo bili zapravo 2 na 1 protiv Frana i uspjeli ga izmoriti. Lijep je osjećaj pobijediti World Tour vozača, makar Fran je super osoba i poslije utrke čestitao je svima. Bio mi je uzor i prije, ali poslije toga još i više. I dalje je on naš najbolji biciklist.
No, ipak je Nicolas osigurao privilegiju da godinu dana nosi unikatni dres hrvatskog prvaka na svakoj utrci na kojoj nastupa. Tako će biti i na CRO Raceu, a upravo će zbog oznaka prvaka biti lakše raspoznati ga u pelotonu.
- Imam bijeli dres, ali i bijeli bicikl i bijelu kacigu s "kockicama" - kaže Gojković.
Nadamo se da će "kockice", pogotovo u prve tri sprinterske etape, ali onda i na cilju u Zagrebu, biti što više vidljive, i to, po mogućnosti, negdje pri vrhu pelotona...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....