Primož Roglič je prije tri godine već stajao na postolju i trebao je još samo načiniti jedan mali korak da bi osvojio krunu svjetskog biciklizma, Tour de France. Pretposljednja etapa, kronometar, sve je već bilo spremno za slavlje, a onda se dogodilo jedno od onih biciklističkih čuda. Trebala je to biti samo formalnost u dobro obavljenom poslu, ali Rogliču se dogodilo nešto što nije mogao objasniti, vozio je kao po blatu, takav je bio osjećaj i na kraju cijele priče zaostao je za Tadejom Pogačarom dvije minute i izgubio Tour.
Bio je to početak teških trenutaka za Slovenca koji je bio opterećen brojnim problemima i ozljedama upravo na najvećoj svjetskoj utrci. Istina, triput je bio pobjednik Vuelte, ali nije svaki Grand Tour isti. Kao što ni svaki Grand Slam turnir nije Wimbledon.
No, veliki biciklisti poput Primoža Rogliča znaju kako će se i gdje vratiti. Ono što mu se dogodilo na Touru prije tri godine, vratilo mu se ove godine na Giru i u posljednjoj etapi vožnje na kronometar donijelo mu je trijumf nad Velšaninom Geraintom Thomasom, koji je uoči te pretposljednje etape utrke imao 26 sekundi prednosti.
Karijera došla do vrhunca
Priča svakog sporta je ista - da bi pobijedio sve protivnike i svijet oko sebe, moraš prvo pobijediti sebe, a Roglič je dovoljno veliki biciklist i sportaš da bi u tome ustrajao do kraja. Trijumf u etapi dugoj 19 kilometara uz koju su bili brojni navijači Primoža Rogliča na određeni način je zaokružio njegovu karijeru. Pritom je i još jednom dokazao da ne moraš više puta osvajati etape na trotjednom Touru da bi bio pobjednik. Roglič je osvojio samo jednu, samo pretposljednju brdsku na kronometar, ali mu je to otvorilo vrata trijumfa u Rimu.
Time je njegova karijera došla do gotovo bih rekao vrhunca jer sada je jedan od rijetkih biciklista koji ima naslove na dva različita Grand Toura, trostruki na španjolskoj Vuelti i sada na Giru. Prilika koju je propustio na Touru kada je izgubio žutu majicu u dvoboju sa sunarodnjakom Tadejom Pogačarom vjerojatno mu se više nikada neće vratiti, ali dovoljno je osvojio da bi ušao u red velikana svjetskog biciklizma. Naime, uz dva različita Grand Toura i drugog mjesta na Touru, Primož Roglič je prije dvije godine na Olimpijskim igrama u Japanu osvojio i zlatnu medalju u vožnji na kronometar.
Nakon što je prošle godine zbog pada morao odustati u pokušaju lova na četvrtu uzastopnu Vueltu, izgubio je renking i još puno toga, ali ne i samopouzdanje, a to je dokazao briljantnim ulaskom u novu sezonu. Napokon oslobođen svih ozljeda pažljivo je birao nastupe, nije ih bilo puno, ali svi su bili pobjednički. Osvojio je dvije jednotjedne utrke Tirreno - Adriatico i Vuelta Kataluna i na Giru nadmašio najvećeg protivnika Remca Evenepoela koji je startao kao favorit, ali ga je na kraju prvog tjedna koronavirus izbacio iz utrke. Roglič je mirno nastavio utakmicu s Velšaninom Thomasom, koji je 2018. bio pobjednik Toura, bio je strpljiv i na kraju je dočekao svoj trenutak. Ostao je oprezan do kraja, ali bilo je jasno da je upravo u pretposljednjoj etapi, koja mu je donijela ružičastu majicu, Giro i 74. pobjedu u karijeri, potrošio najveći dio emocija.
A da kod velikana uvijek postoji trenutak u kojem će pokazati da ostaju velikani i pri zalasku karijere, dokazao je čovjeka s otoka Mana, Britanac Marc Cavendish, koji je bio najbrži u sprintu posljednje etape.
Nekoliko dana ranije Cavendish je na presici objavio da će mu ova godina biti zadnja u velikoj karijeri. S 38 godina i hrpom pobjeda odlučio je zaustaviti svoje vrijeme u biciklizmu s kratkom, ali toliko znakovitom izjavom:
- Svi ovih godina živio sam san.
Sad još lovi pobjedu na Touru
A da je to točno, potvrdit će podatak da je osvojio 54 etape na Grand Tour utrkama, treći svih vremena iza slavnog Eddyja Merckxa i Talijana Marija Cipollinija. A sad, nakon što je u Rimu ostvario ukupno 162. pobjedu u karijeri, jedino što još želi je da mu se tako nešto dogodi na Touru.
Kad bi uspio, ostao bi sam na vrhu s 35 etapnih pobjeda na najvećoj utrci na svijetu, a sad rekord dijeli s Merckxom koji je legenda, pa i više od toga. Baš kao što će u legendu otići i Mark Cavendish, koji je bio prvak svijeta u biciklizmu na pisti, koji je osvojio 54 etape na Grand Tour utrkama i koji je, između ostalog, prije 12 godina bio cestovni prvak svijeta i dočekao trenutak za koji svaki biciklist može reći da je živio san.