Imperij je uzvratio udarac. Nakon što su prošle godine neke od najvećih momčadi svijeta kiksale dopustivši da im ukupnu pobjedu na CRO Raceu uzme član momčadi nižeg razreda, proteklog je tjedna hijerarhija vraćena u normalu.
Štoviše, zasluge idu “biciklističkom Real Madridu”, odnosno trenutačno najboljoj svjetskoj momčadi, UAE Emiratesu, te njihovom vozaču Brandonu McNultyju. Amerikanac je u nedjelju otvorio pobjednički šampanjac, iako je drhtao sve do posljednjeg metra utrke jer je Danac Tobias Lund Andresen prijetio senzacionalnim preokretom, ali na kraju ipak ostao osam sekundi “prekratak”.
Stručni i uigrani
Završni dan ponovo je, dakle, donio gomilu uzbuđenja, kao što je to zapravo bilo i na svakoj od šest etapa, zbog čega su organizatori utrke mogli na kraju zadovoljno trljati ruke. Jer upravo takav scenarij svake godine ne samo priželjkuju već ga zapravo donekle i dirigiraju vrlo mudrom konfiguracijom itinerara.
- Sve je prošlo kako smo i očekivali, bilo je neizvjesno do samo kraja, odnosno kako smo i najavljivali, vodila se borba za svaku raspoloživu bonifikacijsku sekundu - kazat će prvi čovjek CRO Racea, Vladimir Miholjević, nakon što se spustio zastor na deveto izdanje utrke.
- No, pored same utrke, borbe i natjecanja, posebno nas veseli snaga organizacijskog tima, jer smo uz izuzetno teške meteorološke prilike proveli uspješan sportski event, iako smo bili prisiljeni modificirati malo planirane etape. Međutim, tu se najviše vidi koliko je organizacija dobra i uigrana i koliko je stručna. Posebna zahvalnost ljudima koji su bili angažirani kao redari na točkama gdje bicikliste mogu potencijano ugrožavati sudionici u prometu i što su pod neugodnim vremenskim prilikama bili tamo.
Nema vremena za osvrtanje
Organizirati veliki sportski događaj na stadionu, u areni, u istom gradu, odnosno na jednom mjestu samo po sebi nije jednostavna stvar. Ali, organizirati to kroz šest uzastopnih dana pri čemu je cijela organizacija non-stop u pokretu od grada do grada, od jutra do navečer, a tu je uključeno sve zajedno oko 500-600 ljudi i da pri tome sve teče glatko, posebna je vrsta izazova. I nije u ovom slučaju floskula reći da pripreme za sljedeću godinu počinju praktički odmah, jer sama utrka traje i prođe u šest dana, ali pripreme traju ostalih 359 dana između dvije utrke.
- Točno tako, zaista nemamo vremena za osvrtanje u nazad nego prema naprijed. S time da mi već imamo plan za krenuti dalje te za jubilarno, deseto izdanje CRO Racea sljedeće godine, pripremiti nešto posebno. Počevši možda od laganog rebrandinga, do trase koja još nije viđena. Imamo kutaka Lijepe Naše u koje još nismo zašli s našom utrkom, a to svakako želimo. Neke smo stvari planirali već za prvo izdanje, a pokušat ćemo to pretvoriti u realnost 2025.
Ono na što Miholjević i njegovi suradnici ne mogu utjecati jest meteorologija. Doduše, posljednjih godina vrijeme ih je uglavnom služilo, uz pokoji častan izuzetak, ali, eto, ove godine bilo je malo nezgodnije što se tiče temperature, kiše, pa čak, nažalost, i poplave zbog čega je subotnja etapa morala biti skraćena.
- Bilo je, ako ćemo se prisjetiti, i oluje u Ludbregu, toliko jake da su se helikopteri morali spustiti, pa je bilo također dana s kišom, pa jedne godine i snijega na Sv. Juri na Biokovu. No, naravno da je ljepše sjećati se sunčanijih, vedrijih i toplijih dana, jer onda automatski i ljudi više uživaju u sportu, u biciklizmu. Međutim, ne možemo se oslanjati na to, dapače najbolja realna recenzija naše utrke je povjerenje koje dobivamo od World Tour momčadi. Ove godine smo ih imali šest, od toga prvu i četvrtu na svijetu, a to je najbolji znak koliko dobro ili loše radiš. Jer, ako ti oni daju povjerenje i daju ti u ruke svoje bicikliste, svoje timove, da brineš o njihovom smještaju, sigurnosti, natjecanju, onda znaš da si ostavio dobar trag iza sebe.
Uostalom, na CRO Raceu bile su obje momčadi iz čijih redova dolaze ovogodišnji pobjednici Toura, Gira i Vuelte te aktualni svjetski prvak - UAE i Red Bull Bora - a ukupno je imala 28 vozača koji su vozili barem jedan Grand Tour u 2024. To su respektabilne brojke, ali jasno da bi bilo lijepo u jubilarnoj ih utrci dogodine još “podebljati”.
- Limit za našu kategoriju utrke je imati deset World Tour momčadi, ali nama je cilj dignuti kategoriju utrke, odnosno ući u rang Pro Series jer onda bismo bili doista sjajno pozicionirani te bismo uz sve naše već postojeće pozitivne značajke dodali i veći bodovni saldo koji pobjednici etapa i ukupnog poretka ostvaruju za plasman na UCI renkingu - ističe Miholjević.
Nastupali su i Pogačar i Roglič
Drugim riječima, viši rang privukao bi još više momčadi i još veća imena iz svijeta biciklizma.
- Vidjet ćemo hoćemo li to uspjeti ostvariti već za sljedeću godinu jer imamo zapravo obećanje da bi to trebalo biti tako, makar nije tako istaknuto u prezentaciji kalendara utrka za 2025. sa strane UCI-ja. Još uvijek smo kategorija 2.1 i termin za sljedeću godinu nam je od 30. rujna do 5. listopada, ali vidjet ćemo još što se da učiniti.
Između redaka, trebat će malo lobirati kako bi se UCI odobrovoljio i dao zeleno svjetlo.
- Vjerujem da ćemo izvještajem s ove utrke od strane komesara UCI-ja i njegovom revizijom biti bliže tom cilju, jer ocjene su izvrsne.
Kada bi se taj skok u viši kvalitativni razred ostvario, onda bi to Miholjeviću i suradnicima dalo materijala za dovesti neka zvučna imena. Makar ih ni dosad nije manjkalo, jer u Hrvatskoj su proteklih godina vozili i Jonas Vingegaard, Geraint Thomas, Michal Kwiatkowski, Mark Cavendish, Vincenzo Nibali, Simon Yates, Matej Mohorič... Ove je godine možda izostala neka baš tako velika “faca”, barem iz perspektive šire javnosti, a oni su uvijek najveći magneti.
A u neposrednom susjedstvu, u Sloveniji, dvojica su takvih biciklista, Tadej Pogačar i Primož Roglič, već spomenuti pobjednici sva tri ovogodišnja Grand Toura. Dovesti njih ili jednog od njih bio bi pravi bingo. A nije to toliko nemoguće, jer su, uostalom, njihove momčadi bile proteklog tjedna u Hrvatskoj.
- Ne treba, naravno, zaboraviti da su i Pogačar i Roglič već nastupali ovdje, na našoj utrci, doduše prije nego su postali svjetski afirmirani biciklisti. Ali, nisu oni jedini takav primjer, stoga vrijedi promatrati ove bicikliste koji dođu kod nas jer nisu to bezveznjakovići, već mladi vozači koji će isplivati za koju godinu i prometnuti se u biciklističke zvijezde. Ne žalimo se nikako ni na ovogodišnji roster jer imali smo McNultyja kao prvog favorita, uz dobru potporu momčadi, pa Filippa Gannu, Eliaja Vivianija, koji su imali, nažalost, zdravstvene probleme i pad, ali oni su olimpijski i svjetski pobjednici. Tu je bio i Alexander Kristoff, pobjednik Sanrema i četiri etape Toura, pa Warren Barguil, koji je bio osvajač točkaste majice na Touru. Sve su tu dobra, dobra imena. Što se tiče spomenutih Slovenaca, da, i njih će biti lakše dovesti dobijemo li višu kategorizaciju utrke. Pogačar je, uostalom, vozio i protekle subote (i opet, jasno, pobijedio) na Giro dell’Emilia, što je jednodnevna utrka upravo iz Pro Series razreda. Na startnoj je listi i za današnju Tre Valli Varesine, također Pro Series, a sezonu će zaključiti u subotu nastupom na jednom od “stupova biciklizma”, Il Lombardiji. Ukratko, u ovom dijelu sezone je i dalje aktivan, a kako vozi Pro Series utrke, mogao bi jednako tako i u Hrvatskoj voziti utrku istog ranga.
- Tako je, jer strategija top momčadi i vozača je da trenutačno više bodova za renking mogu prikupiti vozeći po nekoliko jednodnevnih utrka više kategorije, nego li etapnu utrku slabije kategorije i onda na temelju toga rade raspored. Zato bi nama podizanje ranga jako puno značilo i zato nam je to prioritet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....