Nizozemska momčad Jumbo-Visma napravila je ove godine ono što nije uspjelo niti jednoj do sada - osvojila je u istoj godini sve tri biciklističke Grand Tour utrke - Giro, Tour de France i Vueltu, a da dominacija bude do kraja naglašena Vueltu je osvojila s tri svoja vozača na prva tri mjesta. Posljednji put se ovo drugo dogodilo još 1996. godine u režiji španjolske momčadi KAS.
Primož Roglič je pobijedio na Giro d’Italia, Jonas Vingegaard na Tour de France, a nakon što je u obje te velike pobjede sudjelovao kao ključni pomoćnik pobjednika, Vuelta je završila u rukama Amerikanca Seppa Kussa. Prvi Amerikanac pobjednik nekog Grand Toura nakon Chrisa Hornera koji je 2013. također slavio na Vuelti.
- Kad sam se probudio, mislio sam da sanjam. Morat će proći puno vremena da se naviknem na činjenicu da sam doista osvojio Vueltu - rekao je pobjednik kojeg na tom mjestu nitko nije očekivao uoči utrke koju je započeo u svojoj uobičajenoj ulozi pomoćnika Vingegaardu i Rogliču.
Svejedno tko je prvi
Nikoga nije iznenadila objava Jumbo-Visme nakon druge uzastopne pobjede Vingegaarda na Touru kako će na Vueltu ići po ono što nikome nije uspjelo u povijesti. Toliko su jaki da je bilo logično bilo da ne žele propustiti priliku. No iznenađenje je definitivno bila odluka nizozemske momčadi da na Vuelti nastupe s dva kapetana - Jonasom Vingegaardom, pobjednikom Toura i Primožem Rogličem, pobjednikom Gira. Ali kad je već bilo tako onda je ostalo samo pitanje, barem se tako činilo, koji će od njih dvojice isporučiti pobjedu ako se za nju ukaže šansa.
A onda se odjednom u prvom planu pojavio Sepp Kuss. Amerikanac je preuzeo vodstvo u ukupnom poretku nakon osme etape i nije ga ispuštao, a cijelo vrijeme su iz momčadi stizale izjave kako sva trojica mogu napadati ukupnu pobjedu, odnosno kako je rekao Grischa Niermann, sportski direktor Jumbo-Visme...
- Svejedno je tko će biti na najvišoj stepenici postolja u Madridu, važno je samo da je iz naše momčadi.
I vjerojatno bi vodstvo momčadi ostalo pri svom “neutralnom stavu” da se situacija nije potpuno zakuhala u posljednjem tjednu, a postupci dvojice glavnih zvijezda izazvali cijelu buru reakcija na društvenim mrežama i među biciklističkim stručnjacima. Prvo je Vingegaard silovito napao u završnici 16. etape, došao do pobjede i smanjio zaostatak za Kussom, a pritom je gurnuo Rogliča na treće mjesto. Novi napad momčadskih kolega na Kussa dogodio se u 17. etapi koja je završavala na prestižnom usponu na Alto de l’Angliru, a ovog puta je u prvom planu bio Roglič koji je osvojio prestižnu etapu.
Kussu je nakon tako 17. etape ostalo tek osam sekundi prednosti u odnosu na Vingegaarda i sve je pokazivalo kako će ga momčadske kolege žrtvovati za vlastite ambicije, ali Amerikanac niti jednom riječju nije pokazao nezadovoljstvo potezima upravo onih kojima je čuvao i sačuvao leđa u njihovim najvećim trijumfima.
Već s dva kapetana nije lako
Za razliku od navijača i biciklističkih stručnjaka koji su ponašanje Danca i Slovenca nazivali nelojalnim, kontradiktornim, znakom nepoštovanja, a sve je više bilo priča i o narušenim odnosima unutar momčadi.
Samo dan kasnije priča se potpuno okrenula, Remco Evenepoel je osvojio 18. etapu, ali su ovaj put Roglič i Vingegaard čuvali leđa Kussu u borbi za ukupnu pobjedu.
- Menadžment Jumba okrenuo je stranicu samo zato što je došlo do velikog negodovanja navijača i PR noćne more kroz koju je Jumbo prolazio - rekao je Chris Horner za GCN.
Uopće ne treba sumnjati kako je reakcija javnosti odigrala svoju ulogu, a Kuss je nakon etape potvrdio kako je održan sastanak na kojem su dogovorena pravila igre za preostale etape:
- Već s dva kapetana na utrci nije lako, a još je zapetljanije kad su trojica. Osjećao sam podršku od direktora, ali ponekad je teško izvana vidjeti što se događa unutra. No osjećao sam podršku, u ovoj etapi i od dečkiju.
Iz izjava Rogliča bilo je jasno kako nije bio oduševljen ishodom sastanka, ali s obzirom na sav posao koji je Kuss odradio i za njega i za Vingegaarda u njihovim usponima do pobjeda na Touru, Giru i Vuelti, a sudjelovao je u svima, itekako ju je zaslužio njihovu podršku. Priznao je to i Vingegaard.
- Lijepo je nešto napraviti za Seppa i vratiti mu za sve što je napravio za mene i Primoža u prošlosti.
Na kraju je sve završilo idilično, zajednički slavljem u Madridu.
- Shvaćam što su učinili za mene i što su morali žrtvovati u sportskom smislu da bi mi pomogli. Nije to lako jer njih dvojica su najbolji na svijetu i navikli su pobjeđivati na najvećim svjetskim utrkama - u svom je stilu prokomentirao Kuss, koji je zbog svog ponašanja vrlo omiljen u cijeloj biciklističkoj karavani.
No premda je Amerikanac odlučan ostati “prizemljen” kao do sada, jasno je da neće sve ostati kao do sada. Grand Tour pobjeda puno toga mijenja. Ili sve, kako bi rekao Vingegaard...
- Očito je da će Sepp, ako to želi, imati šanse u budućnosti za još ovakvih pobjeda. Ja se nadam se da to želi jer je toliko dobar. Jasno je i da ću ja izgubiti sjajnog pomagača u planinama, ali Sepp zaslužuje svaku priliku koju će dobiti.
Šampion mora biti agresivan
Od “najboljeg pomoćnika” do velikog pobjednika u tri tjedna. Sepp Kuss je zaslužio novi status, a s 29 godina ima dovoljno vremena da ga učvrsti. Ako to želi, kako je rekao Vingegaard. Ili ako to može, kako bi rekao Sean Kelly, bivši veliki biciklist, a sad stručni komentator Eurosporta...
- Da biste bili šampion morate biti agresivni, morate se nametnuti, imati taj određeni imidž, instinkt ubojice, a čini se da on to nema. Fizički ima sve što treba, ali ne izgleda kao da ima taj karakter.
Vidjet će se vrlo brzo je li “pomoćnik” jednokratni pobjednik ili će se nametnuti u novoj ulozi, ali kako god ispalo Sepp Kuss nije osoba koja će dopustiti da to bude najvažnija stvar u njegovom životu...
- Nisam tip koji mora pobijediti pod svaku cijenu. Ako izgubim ili ne uspijem, to me neće definirati kao osobu, iako želim pobijediti. Ali volim se usredotočiti na proces, uživati u treningu iz dana u dan, i ako je tako suđeno, dogodi se. Za mene je to užitak.