U Splitu je 28. kolovoza u 91. godini života preminuo Nikola Trojanović, najstariji hrvatski olimpijac. Proslavljeni plivač splitskog Mornara Nikola Trojanović, došao je u Split iz Dubrovnika, gdje je i rođen 29. rujna 1928. godine. Uočio ga je tko drugo do Božo Grkinić. Trojanović je po dolasku u Mornar već bio školovani plivač dubrovačkog Juga. A Grkinić je uvijek budno pazio na svim bazenima tko bi mogao na odsluženje vojnog roka pa da ga odmah usmjeri prema Mornaru, piše Slobodna Dalmacija.
Trojanović je došao u vojsku prije 1949. i neko vrijeme nastupao je za Partizan, a onda je došla direktiva da se vodeni sportovi koncetriraju u splitskom Mornaru pa je i Trojanović stigao u Split. Mornar je na kvalifikacijskom turniru za vaterpolsku Drugu ligu postao prvakom pobijedivši s gol razlikom 59:1. Taj jedini gol primio je Trojanović koji je branio od 1949. do 1951. Malo pomalo uočen je Trojanovićev plivački talent. Izabran je i za prvenstvo Europe u Beču, ne kao plivač nego da se privikava. A onda mu je 1951. došao Grkinić i obavijestio ga da prelazi među plivače.
O tom vremenu Nikola je govorio:
- U Splitu smo zbilja živjeli nezaboravno zabavno i opušteno, s dosta zadataka, ali u izvanrednim uvjetima. Nas desetak sportaša dovedenih s raznih strana boravili smo u vili Ruža, adaptiranoj u kasarnu, a poslije selimo u zgradu Talijanskog konzulata na Bačvicama. Tu smo se okupili svi kao svojevrsna sportska četa, plivači, vaterpolisti, skakači, jedriličari i veslači. Na proljeće bi obično otišli u Beograd na pripreme dok ne prorade ljetni bazeni i svi smo bili vojna lica ili studenti, ali studenti koji su rijetko davali ispite.
Trojanović je malo pričao o sebi, a više o vremenu koje je bilo tipično za taj život u Mornaru kao u jednoj obitelji. No, iz svake priče o Mornaru lako se završava na Boži Grkiniću:
- Čim je je otišao Grkinić, nestao je i onaj Mornar našega doba. Grkinić je bio sve, strog, strah i trepet, ali se znalo kada se radi onda se samo radi, a kad se ne radi onda se zbilja ne radi, može i zabava.
Nikola Trojanović nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju gdje je u disciplini 200 metara prsno osvojio 14. mjesto.
Legendarni Božo Grkinić napustio je Mornar 1958., a naslijedio ga je Renato Vučetić Splićo. Pod Vučetićem Trojanović je plivao do svoje 32. godine.
- Najbolje rezultate imali smo 1952. u Švedskoj gdje smo nastupali seleći iz grada u grad i redali rekorde Duško Pandur i ja. U beterflaju sam dogurao do vremena 2:39,9, što je za ono vrijeme bio izvanredan rezultat, govorio je Trojanović.
Sportaši Mornara bili su tada viđene osobe i tek poslije kada se oženio, govorio je Trojanović, saznao je da su mnoge djevojke uzdisale za njima.
Nogometaši su bili atraktivniji, ali imali su i više novca, dok su mornarevci trenirali i igrali ne samo radi novca, družili su se skupa na bazenu i oko kluba, ćakulali, zezali se, igrali stolni tenis, šah, karte...
- Prestao sam sa aktivnim plivanjem radi toga što sam otkrio da imam čir. Pozlilo mi je na bazenu i povraća sam, nisam više mogao, morao sam prestati, govorio je Trojanović.
Recimo i to da je Nikola Trojanović bio prvak Jugoslavije na 200 metara prsno 1951., na državnom prvenstvu održanom u Ljubljani, kada je titulu osvojio vremenom 2:48,6., a na 100 metara leptirovim stilom prvak Jugoslavije posao je 1950. rezultatom 1:12,6.
Pošto je kao dječak Nikola Trojanović imao ozljedu iz Drugog svjetskog rata nakon prestanka aktivnog natjecanja prebacio se u plivačko natjecanje sportaša invalida, gdje isto postizao odlične rezultate. Tako je prvak Jugoslavije među plivačima invalidima postao 1969. godine na 50 metara prsno, kao i član plivačke reprezentacije Hrvatske koja je iste godine na turniru republika i pokrajina bivše države među plivačima invalidima zauzela prvo mjesto u štafeti 4x50 metara prsno.
Pogreb će biti na splitskom groblju Lovrinac.
Smrću Nikole Trojanovića najstariji hrvatski olimpijac postao je veslač splitskog Gusara Duje Bonačić, osvajač zlatne olimpijske medalje u četvercu bez kormilara na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju.