On je za sve bio nepoznanica, ali Krešo Ivanković je vjerovao da itekako može pomoći Hrvatskoj i spremno se upustio u borbu s papirologijom kako bi zaigrao na Europskom prvenstvu U19. David Jurišić je 197 centimetara visoki ljevak koji igra na poziciji desnog vanjskog, dečko koji je rođen u Neussu i živi u Njemačkoj.
Način na koji se uklopio i kako je “pohvatao” konce igre Hrvatske kad se uzme u obzir da on prije nije igrao s ovim dečkima, koji su selekcionirana ekipa već dvije-tri godine, pokazuje da je Ivanković s pravom vjerovao u njega. Ima u njegovom ponašanju na terenu onog njemačkog mentaliteta, neodustajanja do kraja, istog ponašanja i govora tijela bez obzira na rezultat na semaforu, a način na koji je izdržao cijeli turnir, a igrao je kako Ivanković kaže “90 posto vremena i to i obranu i napad” otkriva pripremljenost i posvećenost onome čime se bavi.
Tri godine u Hagenu
- Jako sam sretan, sve je bilo super, uživao sam s tim dečkima. Nismo se znali prije, ali postali smo pravi prijatelji i odlično su me prihvatili i oni i treneri. Meni jako paše sustav igre Hrvatske, ali ipak mi je trebalo malo da se naviknem. Trudio sam se jako pohvatati sve, ali i oni su se trudili da mi pomognu u svakom trenutku i objasne sve što mi nije bilo jasno tako da mi se zapravo bilo lako uklopiti, a i jako puno smo radili i mali dugačke pripreme - javio se iz Njemačke u koju se vratio u ponedjeljak, a samo mu je utorak bio slobodan jer već danas mu počinju treninzi u novom klubu, njemačkom drugoligašu Eintracht Hagenu za koji je potpisao trogodišnji ugovor.
Tamo ga čekaju i dva njemačka U19 reprezentativca koji su se vratili kući sa zlatom Luca Klein i Niko Bratzke.
- Mislim da će mi sve ovo što sam naučio na pripremama Hrvatske jako koristiti i u novom klubu, hrvatski sustav igre i ideja meni su super. Hagen ima jako mladu ekipu, znam te igrače jer sam s njima igrao kao junior, bio sam duže i u kontaktu s trenerom i mislim da ću se dobro uklopiti u ono što on traži. Sviđa mi se što klub ima i velike ambicije, a drago mi je i da neću biti predaleko od obitelji.
U kampu Balić&Metličić
Ako je suditi po riječima trenera Stefana Neffa nakon što su potpisali ugovor s našim reprezentativcem doista je dobro izabrao klub...
“Sretan sam što smo dobili Davida, mislim da se savršeno uklapa u našu filozofiju igre, a mladi igrači znaju da će kod nas dobiti priliku. Propustit će dio priprema zbog EP i to će sigurno značiti da će mu trebati malo vremena da se potpuno ukopi, ali mi u tome ne vidimo nikakav problem, a na njegov nastup na EP gledamo kao na potvrdu kvalitete koju nam donosi”.
Za Davida je to što igra i obranu i napad jedino logično i normalno.
- Tako sam odgajan od početka i to je u klubovima u kojima sam bio normalna stvar. Ako želiš biti kompletan igrač moraš igrati i obranu i napad, uostalom i trener u klubu mi je stalno ponavljao “s napadom se dobije utakmica, ali s obranom se osvajaju trofeji”. I sad smo na pripremama Hrvatske jako puno radili na obrani, a u tome mi je uz izbornika puno pomogao i Lino Červar koji je bio na dijelu priprema s nama i objašnjavao mi što trebam raditi.
Iako je rođen i odrastao u Njemačkoj ovaj student ekonomije u Mönchengladbachu niti jednog trenutka nije razmišljao o eventualnom igraju za neku njemačku selekciju, njegov san je bio isključivo hrvatski dres.
- Moja cijela obitelj je iz Hrvatske i vezana za Hrvatsku. Za mene je to stvar srca i duše. Kad sam imao nekih 12-13 godina sudjelovao sa svojim klubom na jednom turniru na kojem je bio i hrvatski klub i čim se začula hrvatska himna znao sam da je to moje, da mi je to u srcu i to je još više učvrstilo moju želju da jednom zaigram za Hrvatsku.
Kako su uopće uspostavljeni kontakti s HRS-om? Izbornik Ivanković nam je spomenuo da ste bili na pripremama 2019. uoči Europskih igara mladig (EYOF), ali se tada niste izborili za mjesto.
- Bio sam i ranije u Hrvatskoj. Prvi put sam došao u Kamp Balić&Metličić, mislim 2017. i baš mi je bio cilj doći u kamp. Nakon koga sam bio na jednom okupljanju u Đurđevcu, pa u kampu HRS-a u Zadru, ali bio sam još premlad. U njemačkim klubovima ima jako puno hrvatskih igrača i s vremenom sam puno bolje upoznao mentalitet i bilo mi je lakše i sad kad sam stariji silno sam želio još jednom probati ući u reprezentaciju jer sam smatrao da sam sazrio za to.
Obitelj na tribinama
Mama mu je rođena u Njemačkoj, a baka i djed su iz Kutine i na temelju toga je dobio potrebne “papire” za igranje. Tata je iz Novog Travnika, a zahvaljujući njemu rukomet je od početka bio jedini Davidov izbor.
- Tata je bio rukometni golman, dobar, branio je za njemačke klubove i od prvog trenutka je bilo jasno da ću barem probati igrati rukomet.
Ima mlađu, 16-godišnju sestru, “i ona je igrala, ali sad radije gleda kako ja igram”. Obitelj je došla iz Njemačke na polufinale i finale u Varaždin, ali ne samo oni...
- Došla je i obitelj iz Zagreba, Karlovca, Kutine, s mora i to mi je bilo jako drago. I meni dodatni motiv.
A sve što je on odigrao za Hrvatsku, a bio je i naš drugi strijelac s 32 gola (Barbić 39), njemu je motiv da nastavi rasti s ovom reprezentacijom.
- Sto posto se opet vidimo. Sad smo vidjeli gdje smo kao ekipa u odnosu na ostale reprezentacije, što radimo dobro i gdje su nam deficiti. Moj cilj, a siguran sam i cilj cijele ove ekipe je idući put ići na zlato.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....