Tamo negdje 2005. godine, neposredno nakon što su naši rukometaši ‘03. osvojili svjetsko i ‘04. olimpijsko zlato, Hrvatska je u ovom sportu Francuskoj polako počela prestajati biti uzor i pretvarala se u pravog rivala kojeg će pak desetljeće kasnije debelo nadmašiti. Velika generacija predvođena Nikolom Karabatićem je tri olimpijska ciklusa dominirala svjetskim rukometom i Francuska danas ima 20 medalja s najvećih natjecanja, 16 ih je osvojeno u 21. stoljeću, kao i 10 od ukupno 11 zlata...
U tom pobjedničkom pohodu su Francuzi - između ostalih - nabili komplekse i hrvatskim rukometašima jer su nas od 2006. dobili u pet od šest utakmica odigranim u borbama za medalje odnosno polufinalu i finalu s obzirom da se nikad na velikom natjecanju nismo s njima igrali za broncu.
Iako ukupnih 3-6 ne zvuči jako loše, činjenica da hrvatski rukometaši pobjedu u najvećim utakmicama protiv Francuske čekaju 12 godina, s tim da smo ih znali dobiti u pokojem četvrtfinalu ili preliminarnim susretima, potvrđuje teoriju o kompleksu.
U polufinalima egal
Najbolniji porazi od Francuza došli su u finalu Svjetskog prvenstva 2009. odigranog u Zagrebu - vjerojatno se sjećate Vorijevog fintiranja gađanja suca loptom - te olimpijskim polufinalima u Pekingu 2008. i Londonu 2012. Ističe se tu i finale Eura 2010. jer europsko zlato je još uvijek jedino koje nedostaje hrvatskim rukometašima.
Međutim, prije no što će rukometašice u petak na određeni način pokušati osvetiti muške kolege, treba se prisjetiti i naših velikih pobjeda koje su stigle u polufinalima Olimpijskih igara 2006., Svjetskog prvenstva 2005. i Eura 2008. Dakle, u polufinalima s Francuskom ukupno imamo 3-3. Neka cure taj omjer učine pozitivnim...