Prije punih 14 godina (2006.) Denis Špoljarić je otišao u Celje i Zagreb je dobio novog kapetana - Zlatka Horvata. Otad pa do danas Zlaja redovno podiže pehare u prvenstvu i u Kupu Hrvatske, došao je do brojke 28, ima i SEHA pehar, no kako stvari stoje tradicija bi se ove sezone mogla prekinuti. A trebala je to biti 30. kanta u njegovim rukama.
- Nažalost, korona ima glavnu riječ, moramo biti strpljivi. Kako bude, bit će, svijet neće propasti ako i ne bude rukometa više ove sezone. Važno je da svi mi ostanemo zdravi. Nisam ni slutio da bi to moglo ispasti baš tako, da se baš nigdje ništa neće igrati. Naznake su bile jasne, makar ih mi, dok se nije dogodilo i kod nas, nismo baš doživljavali. Kao s potresom za koji se puno pretpostavljalo, svi su znali na kakvom smo trusnom području, pa nas je opet iznenadilo - kaže Zlatko Horvat.
Ne nazire se kraj
Mislite li da će se ove sezone još igrati?
- Iskreno, ne vjerujem, jer ovom se zasad barem ne nazire kraj. I kada završi pitanje je kako će to moći funkcionirati uopće. Mi bismo trebali odigrati još cijelu ligu i kup, ne znam je li to uopće realno. Ljudi koji o tome vode računa će najbolje znati.
U komunikaciji ste s klubom?
- Jesmo, svi, imamo programe rada, pridržavamo se koliko se u ovim okolnostima može. Fizikalije i da se sutra vratimo ne bi bile problem. O drugim stvarima se ovih dana ne razgovara, vjerojatno i ljudi u klubu moraju imati neke informacije da bi onda postavili stvari. Uostalom, sada to nije ni presudno.
Bit će smanjivanja plaća?
- Ništa nelogično, uostalom svima je tako. Nije jednostavno kada ničeg nema, a još je teže tamo gdje je u igri veliki novac. Bilo je vremena kada i nije bilo plaća, dobro se sjećam, pa smo opstali i mislim da starim igračima to predstavlja manji problem nego mladima koji tek počinju. No, tako je kako je, moramo svi skupa biti realni i normalni.
Olimpijske igre su odgođene, vama je 35, u rujnu 36, dogodine prije OI i 37…
- Godine mi nisu problem, iskreno. Ne razmišljam o prestanku, zasad. Radim, ne predajem se po pitanju sporta i ne razbijam glavu što će biti. Triput sam bio sudionik Olimpijskih igara, imam i medalju iz Londona, dakle nemam što žaliti ako se Tokio i ne dogodi. Što će biti oko Tokija, ne znam, vidjet ćemo i u dogovoru s klubom i sa Savezom. Uglavnom, nema drame, kako god da bude.
Uživam doma
Kako izgleda jedan dan u karanteni?
- Super, iskreno uživam doma, imam puno više vremena biti s djecom. Stalno se nešto događa. Ja sam u Maksimiru, pa mi nije problem otrčati zadane dionice i napraviti trening. Radim kako je normalno, jasno da za povratak igranju treba nešto zajedničkih treninga. Iskreno za ovu sezonu po tom pitanju nisam optimist, a za dalje, da, smirit će se valjda.
Vjerojatno toliko dugo u komadu nikad niste bili doma?
- Bio sam, kada sam bio teško ozlijeđen, kada nisam mogao hodati nakon operacije. Dakle, imam neko iskustvo, pa mi je lakše.
Ima li naznaka povratka u Kutiju šibica na trening?
- Nema, ne znam ni koliko je to realno u našem slučaju. Drugo je pojedinačni sport, njima je puno jednostavnije po tom pitanju.