Uvijek ima onih koji drugačije misle i zato je rezultat uvijek najbolja istina. A Uefa i njezin prvi čovjek Aleksander Čeferin napravili su briljantan posao i dali poučak svima ostalima kako u nekim europskim okolnostima biti važniji od svega. To nije lako, ali to je autoritet nogometa, onaj isti koji su prije dvije godine u srpnju u Zagrebu doživjeli kada nam se najdraža reprezentacija vratila iz Rusije. Što je tada bilo važnije? Ništa. A nije da nije bilo problema.
Čeferinov poučak nije jednostavan, on je stvar dosljednosti i ozbiljnosti u svakom segmentu posla. Ne samo novca, iako mnogi najveći dio priče vežu za njega. On ima svoja pravila od kojih se ne odustaje ni po koju cijenu, ni zbog koga, pa ma kako mu ime bilo. Ako si prihvatio pravila - igraš, ako nisi - ne igraš. Jednostavno. Rezultat mu daje za pravo i uvijek je na kraju lako reći bilo je dobro. A priča je uvijek svako zlo za neko dobro. Barem se tako uvijek može složiti. Ili što bi kod nas rekli, što te ne ubije - to te ojača.
Nijemci su tradicionalno preferirajući razmišljanje da se sve u rukometu vrti oko njih prvi iskočili iz okvira, a da sezona nije niti počela. Kiel i Flensburg su protekli tjedan poslali pismo da treba odgoditi Bundesligu i SP u Egiptu, ni manje, ni više. To si prema Uefi nisu dopustili ni Real, ni Barcelona, ni Liverpool...
E sad, prije godinu dana na njemački je prijedlog, kako bi se zaštitila Bundesliga, Liga prvaka prebačena za sredinu tjedna, u srijedu i četvrtak, iako je srijeda termin nogometne Lige prvaka, a svi znaju što to znači i svi znaju da Nijemci neće igrati u 20.45, a da je to teško i televizijama koje imaju prava na nogometnu Ligu prvaka. A i HRT je u toj priči i s nogometom i s rukometnim Zagrebom. Mislite da je EHF i Nijemce puno briga? I tako je EHF pomogao da se zaštiti njemačka Bundesliga koja je jedina, ustvari, problem u tome. I sada iz Njemačke dolazi prijedlog da se odgodi Liga, da se otkaže SP i, naravno, da sami čelnici Lige i DHB-a kažu da to ne dolazi u obzir.
Prije nekoliko godina Nijemci su đonom išli na Hassana Moustafu, no otkad se nisu plasirali u Katar na SP, a Moustafa ih je pozvao i na osnovi toga su došli i do Rija, stvari su se ozbiljno promijenile, ali očito ne dovoljno. No, ovaj put IHF ih nije doživio, SP u Egiptu ni u jednom trenutku, prema Moustafinim riječima, nije došao u pitanje, pa makar se igralo i bez publike.
Štoviše, rade se protokoli koji su jednaki za sve, koji će se morati poštovati jer to je jedini način da se priča održi. Oni se formiraju na razini Svjetske zdravstvene organizacije, i to dovoljno govori o ozbiljnosti oko koje se stvara priča i za SP i za olimpijske kvalifikacije i za same Olimpijske Igre u Tokiju. Možda bi bilo dobro da se to počelo događati ranije pa da je EHF samo preuzeo dio priče, ali...
To nije samo stvar sporta, nego i politike i diplomacije izvan koje je Uefa majstorski izdigla nogomet. Za to moraš biti jak, spreman razgovarati sa svima. I to argumentima, a ne praznom puškom i praznim riječima. Rukomet će postati ozbiljan sport u onom trenutku kada njemački ili slični interesi ne budu iz pukog interesa nit vodilja cijele priče. A vidjeli ste da u Čeferinovu poučku da to nisu ni engleski, ni španjolski, ni francuski, ni talijanski, pa ni njemački... koliko god važni i snažni bili.
Ovo je velik posao koji može promijeniti puno toga u rukometu i jako je važno kako će ga obaviti EHF i IHF. Situacija nije nimalo lagana ni jednostavna, ali je velika šansa da se ponašanjem i odnosom na svim razinama pokaže ozbiljnost i da se svako zlo može u konačnici pretvoriti u nešto dobro. Korona je sport stjerala u kut, ali ga nije porazila. Samo se treba primiti posla i biti ozbiljan, više nego inače. U krizama je uvijek tako. Uvijek dođe vrijeme za kolače, ako ih zaslužiš. Čeferin i društvo su zaslužili! I rukomet mora tim putem.