Ona je Velikogoričanka, ima 28 ljeta, dugu plavu kosu, te je strah i trepet svih reprezentacija koje nasrnu k našem golu. Uz Ćamilu Mičijević, ona je prvi obrambeni bedem Hrvatske. To je u dvije rečenice Dora Krsnik. Djevojka koja je karijeru počela u Lokomotivi, pa preko Zeline i Podravke došla do Francuske gdje je i sada. U redu, ako ćemo biti preciznije, sada je u Danskoj, ali ionako ste shvatili što je pisac želio reći.
Višenamjenska igračica
- Ona je kod došla kao mlada, nadarena igračica iz Gorice. Ona je ogroman radnik i tip igračice koju bi vjerujem svaki trener želio imati u svojoj ekipi - stručno će o Dori kao rukometašici Klaudija Bubalo, direktorica ŽRK Lokomotiva u kojoj
- Prvo napadački, pokriva sva tri mjesta na vanjskom! Isto se tako dobro snalazi i na mjestu pivotkinje ili u nekim taktičkim varijantama spuštanja s vanjske igračice na drugu pivotkinju. Stvarno, višenamjenska igračica. U obrani je zato čvrsta, stabilna. Možda u biti onako, “na prvi pogled” ne djeluje konstitucijski idealno jer bi mnogi htjeli da nam vanjske igračice imaju preko 175 cm i motoriku igračice od 150 cm. No, Dora je top.
Nakon 2014. ili poslije pet godina provedenih u Lokomotivi, nije bila u prvom planu tadašnjeg trener Irfana Smajlagića. To je bio sastav u kojem su igrale Sonja Bašić, Maja Kožnjak, Lidija Horvat, Ivana Lovrić, Crnogorka Ivana Božović... Stoga je sreću potražila u Zelini, gdje je... Ne, ne, stop! Nije da se nećemo dotaknuti djelomice i rukometa dakako, ali još uvijek ne znamo tko je, što je, kakva je Dora Krsnik?
Za takvo što nam je silno pomogla naša ozlijeđena reprezentativka Ivana Dežić. Uhvatismo je u Daruvarskim toplicama. Kada za sportaša navedemo da je u nekim toplicama, onda se već nameće da je u tijeku oporavak. Ivani su “otišli” prednji križni ligamenti. Kada čujete za takvu ozljedu, onda unaprijed znate - pola godine.
Stvarno smo dobre
- Sad još nismo ni na 2 mjeseca iza nas - veli Ivana Dežić.
Da nije ozljede, jasno da bi bila u Danskoj. Makar... i ovako je. Telefonski istina, ali jest. Malena je ta rukometna obitelj, pa iz “malobrojnosti” ide onda dalje i bliskost. S Dorom se pak Ivana čuje...
- Svaki dan!
Rezultat višegodišnjeg poznanstva koje je u biti preraslo u prijateljstvo.
- Znamo se još iz mlađih reprezentacija, kadetskih i juniorskih. Dora je dvije godine starija, ali sam ja i s njima radila, bila. Onda kasnije iz Podravke gdje smo provele tri godine zajedno i tu se počele najviše družiti. Ona je 2018. otišla iz Podravka, preko Krim Mercatora je došla do Francuske, ja sam u Varaždinu, ali se svejedno svih ovih godina svakog dana čujemo.
Gdje ste “kliknule” vas dvije?
- Na beli, ha, ha.
Pretpostavljamo ne na povijesnoj raščlambi utjecaja kralja Bele IV na hrvatske krajeve, već na kartaškoj igri, belotu.
- Najviše smo se “skompale” kartajući belu. Uvijek u autobusu kada bi išli na dugačka putovanja, a bilo ih je od Makedonije, Podgorice... tu smo znali malo i pretjerati. Po 15 sati igrati belu u komadu. Krenuli smo skupa u paru i moram reći da me ona uvijek u beli podrži. Sad se već i znamo daleko bolje. Kad se nađemo, uvijek organiziramo kartanje.
Kakvi su Dorini afiniteti izvan rukometa?
- Dora obožava nogomet i sve što ima veze s nogometom, a posebno... joj to morate staviti u naslov molim, to bi joj se sviđalo, posebno obožava Barcelonu i Messija i sve u vezi Barcelone i Messija. To je valjda najveći njihov fan koji postoji na svijetu! To je naslov, Messi i Barcelona i niš’ drugo! To je za Doru sve. Od naših klubova navija za Dinamo, dobro poprati i Goricu odakle je, ali Barca... Luda je za njima. Kaj se glazbe tiče, voli izaći i sluša sve. Ali baš sve, od rock-koncerta pa do... znate... ono najgore, he, he - iskreno će i uz smijeh Ivana Dežić, ponajbolja, ako ne i najbolja prijateljica Dore Krsnik.
Je li Dora i izvan rukometa onako gruba kakva je na terenu?
- Ma ne, Dora vam uopće nije takva. Ona se zapravo uopće ne voli “tući”. Ona je dosta onako... mirna. Vjerojatno se zato “ispuca” na terenu. Makar, ne voli se ona ni na terenu tući, ali mora pa eto... Makar, u obrani je čudesna. Bilo kojeg trenera da pitate za Doru, svi će vam apostrofirati obranu i borbenost. Gdje god treba uskočiti, sve igra. Gdje drugi ne bi s nogom, ona glavu podmetne. Ponavljam, takva je na terenu, a izvan... dobra i draga. Stvarno!
Želja je Camp Nou
Ivana nam je pred kraj skrenula pozornost i na jedan zgodan detalj iz Dorine karijere.
- Ona je imala jednu jako dobru epizodu u Zelini (sezona 2014./15.) gdje je došla na posudbu iz Lokomotive. Te su godine bile Ana Debelić i Dora u Zelini, a drugi dio sezone nisu izgubili niti jednu utakmicu! Pobijedili su i Podravku i Lokomotivu, bile su jedno vrijeme najbolji klub u Hrvatskoj, te su završile na trećem mjestu - zaključuje Ivana Dežić.
Dora je danas drugu sezonu u Francuskoj, u klubu Plan-de-Cuques nedaleko od Marseillea. Kad je ondje stigla, klub je bio u Drugoj ligi, da bi s Dorom i još nekim pojačanjima odmah izborile Prvu ligu. Lako je tako, kad kupite jednu igračicu koja pokriva 2-3 pozicije. I da, nije presudno možda, ali nije baš ni Barcelona i Camp Nou predaleko... Jednom skoro, kada će se moći na tekme, Dora je na tribini. Garant!