Hrvatska je osvojila Croatia Cup u Poreču, s dvije pobjede protiv dva ozbiljna protivnika - Crna Gora i Slovenija - odlazimo na Euro u Njemačkoj. Razloga za optimizam ima, ali ne i pretjerivanje s njim, jer sve je odrađeno s mnogo problema, ne s potpuno jasnom slikom, jer na Euru ne mogu igrati svi, trebat će precizno odabrati najbolje što se u ovom trenutku može da bi to u Mannheimu bilo kako svi žele i očekuju.
Nenadani problem s vratarima
Dakle, konture se definitivno naziru, makar nismo niti u jednom trenutku igrali svoju najbolju 5-1 obranu u kojoj ima dosta varijanti. Igrali smo 6-0, u njoj su se kao osnovno rješenje preporučili u sredini Načinović i Srna. To je nova kombinacija, kombinacija koja obećava, ali kombinacija koja je prvi puta zajedno i uvijek joj je dobro smisliti osigurač. Tko će biti taj, trenutno nije jasno, jer Šarac je ispao, Kušan nije pokazao da je taj, Duvnjak je pomogao, dok je naknadno pozvan Marko Mamić koji je taj posao puno puta radio jako dobro.
Za agresivnost obrane puno smo izgubili ispadanjem Davida Mandića koji nas je nosio mnogo puta do sada. Radit ćemo s Jelinićem, Mihić u toj priči donosi nešto novo, drugačije.
Tu je bilo zanimljivo vidjeti Šipića koji igra obranu, bit će važno da to bude u stanju i Martinović, onda bi ta slika mogla biti kompletnija, makar se “dvojka” i “petica” mogu pokrpati puno drugačije. Nekad to nije savršeno, ali jako je važno da imamo jak ritam, za taj jak ritam važna je energija koju donose mladi igrači i ta se energija na Croatia Cupu pokazala jako dobrom.
Nenadano nam se ukazao problem s vratarima. Prva dvojica su u problemu, Kuzmanović je bolestan i gotovo sigurno ga neće biti na startu Eura, dok je Mandić osjetio problem s ložom. Ništa dramatično, ali trebalo je oprezno s njim Poreču pa je Ivić branio utakmicu i pol i to učinio na ohrabrenje jako dobro. Pozvan je Pilipović kao osigurač za priču koja nije toliko problematična, ali se može zakomplicirati.
S Mamićem i Pipilovićem 20 igrača
Napadački izgledamo dobro. Treba računati da su pripreme u punom jeku, da su noge i ruke teške, a krila rade jako konkretno, Načinović i Šipić na crti isto. Imamo Cindrića i Karačića koji mogu držati jak ritam, Duvnjaka koji može sve, prije svega najbolje od svih dovršavati utakmice svojim znanjem i iskustvom i u napadu i u obrani. Ali, imamo i s Martinovićem kojeg nije bilo, četiri ljevaka, dok sva četvorica neće moći igrati u Mannheimu. S druge strane imali smo samog Srnu kojeg ne smijemo ubiti u prve tri utakmice, već mu s Lučinom svakako naći zamjenu za predah da bi ritam ostao isti. Rekli smo da i Duvnjak to može, bez problema, ali ne pod svaku cijenu.
Poreč nam je poslužio da neke stvari prepoznamo. Sada kada jesmo, kada svi prizdrave, kada se priključe Mamić i Pilipović, imat ćemo 20 igrača za izbor 16 dresova koji će nas povesti u utakmicu za Španjolskom. To je i jest suština cijele priče, makar apsolutno razumijemo izbornika kada kaže da je važno da budemo momčad u svakom smislu riječi. E, između te dvije priče je odgovor o tome kakvi ćemo biti u Mannheimu. Zato bez obzira na pobjede treba biti čvrsto na zemlji. I tako su sami mnogo puta rekli da ni jedan trening, niti jedna prijateljska utakmica ne mogu dati konačnu sliku stanja. Španjolska će na startu Eura sigurno dati. Optimisti smo, ali nije još sve riješeno...