Ovo je treći Euro na kojem sudjeluju 24 reprezentacije. Prvo pitanje jest je li to previše selekcija za europski rukomet? Struka će reći jest, oni koji od toga zarađuju će reći da nije, budući da 24 države nose više novca nego njih 16. Tu je računica vrlo jednostavna. A već smo pričali, rukomet je financijski narastao, a bez toga to ne bi bio slučaj jer ne bi imao iz čega vući novac i dizati cijene igračima.
Sustav igranja je drugo teško pitanje jer se s njim masu njih ne slaže. On se svodi na šest skupina s po četiri selekcije, da bi nakon prvog kruga pola njih išlo doma. To je po mnogim razmišljanjima malo puno, sve se svodi na jednu utakmicu, pa prijedlozi da se to izmijeni nisu nerealni. Ovako ispada da se u prvom krugu igraju tri, a u drugom četiri utakmice, što napore ne smanjuje, nego ih čini još većim. Mnogi su skloni najjednostavnijem prijedlogu da se nakon skupina uvede direktno eliminacijski sustav, kao što je to slučaj na SP rukometaša.
I sustav natjecanja, što je i normalno, uvijek u tome izrodi neko iznenađenje, a čini se da su selekcije u tom smislu došle najspremnije na ovo natjecanje, da im se takve stvari ne bi događale. Vremena za popravak, ako izgubiš što ne trebaš izgubiti, gotovo više da nema. I samo ćemo spomenuti neke stvari koji ostaju za pamćenje...
Godine 2020. Euro je igran u Švedskoj i Austriji. A dogodila su se tada možda i dva najveća iznenađenja Eura uopće. Ispali su u prvom krugu i Danska i Francuska, dvije najbolje reprezentacije posljednjih desetak godina. Dance je eliminirao Island, a Francuze Portugal. Francuzi su izgubili i od Norveške, od koje je to, recimo, bilo očekivano, a Danci nisu uspjeli pobijediti Mađarsku, koja je uz Island prošla u dalje natjecanje. Te godine Bjelorusija je iz natjecanja baš kod nas u skupini u Grazu izbacila i Crnu Goru i Srbiju, što je isto tako malo tko mogao očekivati.
Dvije godine nakon toga u Mađarskoj i Slovačkoj isto nije prošlo bez nepredviđenih ishoda. Crna Gora je postala senzacija izbacivši u prvom krugu Sloveniju, a najveće iznenađenje napravili su dotad anonimni Nizozemci, koji su nakon prvog kruga iz natjecanja eliminirali domaćina Mađarsku, koja nije dočekala završnicu u novosagrađenoj MVM Areni, kao i Portugal, koji je dvije godine ranije bio iznenađenje Eura i koji se nakon toga plasirao na OI u Tokio, a tu priču sigurno znate.
Sad su se favoriti pripremili bolje i nakon prva dva kola u skupinama, u dijelu ždrijeba koji je suprotan našem, rasplet o bodovima za drugi krug ostaje između favorita Norveške i Slovenije, Švedske i Nizozemske, te Danske i Portugala. Slično će vjerojatno biti i u našem dijelu ždrijeba, gdje su Francuska - Njemačka, tko god iz skupine u kojoj su Mađarska, Srbija, Island i Crna Gora, a jedini ogroman posao odmah na startu odradila je Hrvatska pobjedom protiv Španjolske, i to ne bilo kakvom pobjedom, nego pobjedom od 10 razlike, koja nam u bilo kakvom krugu u drugom dijelu Eura može biti strašan kapital. E, zato je utakmica sa Španjolcima bila jako važna...
A drugi krug nosi susrete u jednoj i u drugoj skupini u kojima baš svatko svakoga može dobiti, a da to ne bude iznenađenje. Takvo natjecanje kao što je Euro u drugom krugu u svijetu rukometa ne postoji nigdje drugdje.