Malo drugačija bit će rukometna Liga prvaka ove sezone. Lani je bila vrlo specifična, jer se spojila nakon duge sezone koja je kulminirala Olimpijskim igrama u Parizu. I zbog toga je bilo velikih iznenađenja, preokreta. Recimo, prvak Europe Magdeburg žestoko se borio do samog kraja da bi uopće prošao skupinu, jedva izborio uzvrat osmine finala doma, teško prošao preko Veszprema do Final foura, jer je zbog opterećenja imao silno težak ždrijeb. I sve se to osjetilo. No, sve su uspjeli dočekati u pravo vrijeme, što znači da su imali sjajan plan.
Ove godine situacija je nešto rasterećenija, jer nije bilo Olimpijskih igara, ljeto je bilo dugo i slobodno. No, opet neće biti jednostavno, jer sezonu presijeca Euro kojem će u siječnju domaćini biti Danska, Švedska i Norveška. A svi najbolji rukometaši svijeta danas bit će tamo, sigurno. Jedino ih ozljede od toga mogu udaljiti.
Svih 16 momčadi u Ligi prvaka je na visokoj razini kvalitete. Sigurno da tu još ima klubova iz Njemačke i Francuske koji bi mogli kvalitetno naći svoja mjesta, ali tu vrstu Lige prvaka u rukometu, kao u nogometu, još nemamo. Hoćemo li je dobiti proširenjem u narednim godinama još nije potvrđeno.
Nakon silnih napora, druga stvar o kojoj svaki klub ovisi je kvalitetna širina. I tu novac diktira najviše, jer dakako nisu svi na istim startnim pozicijama. Niti jedan europski klub danas se ne može uspoređivati u budžetu s Veszpremom. Nigdje ne piše koliko ima mađarski prvak, ali piše da, recimo, jedan PSG ima 17 milijuna i to zbog činjenice da ih je Katarac El Khelaifi zbog nogometnog naslova počastio s dva dodatna milijuna eura. A Veszprem, sasvim sigurno, ima više.
Zanimljivo je da već dugo u toj utrci nema Barcelone, da je bitno popustilo Kielce, da Nijemci drže visoku razinu, ali ne sudjeluju u suludoj novčanoj utrci s ostatkom Europe. Okrenuti su sebi, svojim prihodima. A, recimo, jako je narastao Nantes do čak 11 milijuna, dok je sve bolja pratnja Veszpremu i PSG-u Szeged, iza kojeg stoje jaka industrija, MOL i OTP banka. Onima dubokog novčanika nije problem riješiti bilo kakvu situaciju, što je savršeno pokazao Veszprem dovođenjem našeg kapetana Ivana Martinovića kada su svi mislili da je prijelazni rok gotov. Te stvari je za neke ostale klubove, pa i za naš Zagreb, nemoguće pratiti.
No, većina je tih koji u takvu utrku ne ulaze. Ovise o mnogo više stvari, najviše o problemima s ozljedama koje su u ovom ritmu rukometa sve češće i sve bolnije.
Koliko ima Zagreb? Pa, recimo, oko 4 milijuna na godinu, što je slobodna procjena. Recimo, Francuzi su dali budžete klubova za novu sezonu. Treći Montpellier, koji ne igra Ligu prvaka, je na 9 milijuna, a deseti Saint Raphael, koji nije ni blizu Ligi prvaka, je na 4,4 milijuna.
I zato, kada pomislimo da nešto možemo i moramo, ipak moramo biti čvrsto na zemlji i oprezni s prognozama. I veseliti se svakom uspjehu, svakom bodu, pobjedi, a mogući prolaz u takvom okruženju bio bi ravan plasmanu na Final four u Köln. Vardar je to uspio probiti prošlih godina, ali ne bi da nije bilo Sergeja Samsonjenka koji je pokrenuo priču kakvu nikad ranije nisu imali.
Mi imamo svoju priču. Ova sezona je definitivno preslagivanje, jer otišli su Mandić, Dibirov i Srna, dogodine će i Klarica. To nije jednostavno, jer treba naći nove, a to u ovim okolnostima doma nije nimalo lako. Zato strpljenje, rad i ulaganje u infrastrukturu ostaje ključ. No, ništa od toga ne znači da se Zagreb odriče ambicije za prolaz u osminu finala. To je stvar koja je strogo zabranjena i onaj koji se s njom ne želi nositi, jednostavno otpada. To je teško, ali jedino moguće u ovim okolnostima. Jer, to je jedini put za nove Mandiće, Srne, Klarice…
I ne zaboravite: drugi smo na svijetu, a to nije baš tako lako. Valjda ima neki razlog za to i doma, valjda. Makar se priča da ne valja ništa stalno provlači. I opet će čim bude neki poraz.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....