Rukometaši Zagreba tri godine nisu uspjeli proći skupinu Lige prvaka. Prije dvije godine čak su prvi puta u povijesti, makar su dva puta osvajači i još pet puta finalisti europskih kupova uspjeli ne osvojiti niti bod u najjačem europskom klupskom natjecanju. To je bio definitivni alarm da se stvari ne smiju ponoviti, ali kao i uvijek kada padneš jako je teško ustajati.
Zagreb je to najbolje osjetio na svojoj koži. Došla je nepredviđeno COVID 19 kriza, skratio se novac od grada, ukinuo se novac od Kineza koji su imali namjeru igrati SEHA ligu i klub se kada je trebao ustajati našao u jednoj dosta nezgodnoj situaciji. No, Zagreb kao Zagreb, mačka s devet života, najopasniji kada ga se prekriži. I pomalo su jačali sponzorsku momčad, da bi se lani osovili na noge, prvi puta nakon dugo godina nisu cijelu sezonu zamijenili trenera i samo ih je peh dijelio od prolaska skupine Lige prvaka. Nisu bili sretni protiv Vardara i Montpelliera opravdano, ni protiv Kila od kojeg su doslovno primili gol u posljednjoj sekundi, nakon što su oštećeni što je priznao i EHF, a baš taj jedan gol im je falio za bod koji bi ih odveo dalje. No, svima je bilo jasno da je Zagreb ponovo na nogama.
Odlazak igrača poput Mandića, Vistoropa, Obranovića, uz njih i Ravnića i Ivića govorio je o novim problemima u koje bi nakon ove sezone mogli upasti, ali baš obrnuto – Zagreb je izvukao jak talon iz rukava i iznenadio sve i Europu koja mu je potpuno opravdano posla pozivnicu za Ligu prvaka sljedeće godine.
Pregršt pojačanja
U tim su prvo stigli Milan Milić i Aljaž Panjtar, onda su na tragu domaćih snaga stigli iz Umaga Tin Tomljanović i Gabriel Buvinić, najavljen je dolazak Miloša Kosa jednog od najtalentiranijih vanjskih igrača Europe koji danas briljira na Euru u Portugalu. I sve je to bilo ‘tako – tako’ dok nije pukla bomba i dok u dres PPD Zagreba nije sletio Vuko Borozan, pojačanje kakvo Zagreb nije imao godinama. Borozan je dokazana ekstra klasa u Vardaru i Veszpremu i bude li na tragu tih dana, a trebao bi jer je u najzrelijim igračkim godinama, Zagreb bi trebao biti top u vanjskoj liniji.
I kada su svi mislili da je kraj, na vratara Zagreba pokucao je Timur Dibirov velika zvijezda europskog rukometa, čovjek koji je Vardar posljednjih godina vodio do dva europska naslova. Ako je netko mislio da bi odlazak Mandića mogao stvoriti ogroman problem, to se sada ne bi trebalo dogoditi, premda se koncepcijski odlaskom Mandića puno toga mijenja. Dibirov je u situaciji kada Vardar ne može u Europu, a kada ima godina koliko ima, dobio savršen posao s dojučerašnjim suigračima Čupićem i Borozanom s kojima se popeo na tron Europe.
Mnogi su razmišljali o srednjem, no s pojačanjima koje je dobio Zagreb sigurno ima mogućnost te stvari zatvoriti bez ikakvih problema. Taj dio će gotovo izvjesno pripasti tandemu Srna – Kavčić koji su to radili i u prošlosti. S Dibirovom ima mogućnosti slagati i neke druge obrane, s Borozanom su dobili puno više od običnog napadača – šutera, s Milićem koji je briljirao na Mediteranskim Igrama i koji dolazi iz Nantesa i s Kosom koji je sjajna na juniorskom Euru za polufinale Srbije Zagreb sada ima strašnu šutersku liniju kakvu nije imao već godinama.
Obrana je bila glavna
No, to sve ne znači da će sve ići samo po sebi, jer od tih sjajnih igrača tek treba napraviti momčad, a to će za trenera Ivicu Obrana biti veliki izazov i veliki posao. Htio to priznati netko ili ne Zagreb sada ima dvije skupine igrača koje ne mogu trenirati pod istim opterećenjima, U jednoj su Čupić, Musa, Gojun, Dibirov, pa i Borozan, a u drugoj svi ostali i bit će u pripremama jako osjetljiv posao za Obrvana i suradnike da sve to što imaju, a imaju puno, pretvore u kvalitetu. Svima je jasno da spomenuti iskusniji igrači nekad trebaju više svježine nego dobrog treninga da pokažu što mogu. No, to treba i dobro iznivelirati, a nikome ne pogodovati netreniranjem i sličnim. Zato je težak posao koji čeka Obrvana, puno teži nego što izgleda s ovom momčadi ne papiru, jer puno ljudi je puno čudi, a svakog treba razumjeti i čuti.
Zagreb je lani na obrani izgradio najviše. U sredini je to učinio sa Musom, Gojunom i Srnom, uključio se i Grahovac, sada se na sve to dodao Borozan, godinu iskusniji Klarica, uvijek pouzdani Leimeter, vratit će se Kavčić, a kako je Šipić na tragu da ostane tako bi se u novoj konstelaciji snaga mogla otvoriti i velika prilika za njega koja se dosad nije mogla otvoriti. A svi znaju da Šipić može biti ogromno pojačanje za Zagreb uz takvu vanjsku liniju i širinu obrane, ako to situacija dopusti Obranu, kako mu nažalost lani nije dopustila.
Ta momčad Zagreba u kojoj su Slavić i mali Matej Mandić postali bolji golmani kroz vrijeme, sada je dobila u njihovom društvu i Aljaža Panjtara iskusnog Slovenca koji je briljirao dresu Gorenja u Ligi Europe i sada Zagreb postaje dovoljno dug na svim pozicijama da može birati one koji su u najboljoj formi u svakom trenutku.
Ozljede puno diktiraju
Naravno da ozljede diktiraju najviše toga, vidjelo se lani koliko su problema napravile ozljeda Srne na početku, pa Kavčića na kraju, tako da je najvažnije za Obrvana da ozljeda bude najmanje što je moguće i da ima na raspolaganju im za pravu pripremu.
Zagreb je u sezoni 2015/16. posljednji puta igrao četvrtfinale Lige prvaka, a skupinu je prošao sezonu nakon toga i oba puta ispao u osmini finala od Veszprema, pa potom od Vardara.
Zagreb izgleda moćno, no to ne znači da bilo koji plan zasad osim prolaska skupine može biti u prvom planu. Svako takvo planiranje bila bi priča ‘kruha preko pogače’, a to nikome ne treba realno. Zagreb se mora polako dizati i graditi tim da bi kroz godine dohvatio konstantu prolaska u skupini Lige prvaka i donio što više bodova da bi se Hrvatska vratila među devet zemalja koje imaju direktan ulaz u Ligu prvaka. To je osnovna stvar za koju nema alternative. Skupljanje bodova treba postati prioritet, a ne razmišljanje o nekim drugim stvarima. Zagreb na početku Lige prvaka kada u Arenu 14/15. runa stiže GOG mora biti u top formi. Lani su malo zakasnili, falilo je, lekcija je naučena savršeno. Sve ima svoja pravila. Dobra je stvar da se radi o momčadi koja bi uz kvalitetu i pravi rezultat trebala vratiti publiku na tribine Arene. Za početak i pun donji prsten bi bio top pogodak, a dalje… Sada to nije važno.
