Zagreb je dobio Aalborg osam golova razlike. Aalborg je lani igrao finale Lige prvaka protiv Barcelone. Jedna od najefikasnijih momčadi današnjice u Areni je zabila 23 gola, Aalborg je ostao u čudu, zbunjen, što najbolje govore riječi njihovog trenera Mike Machulle da ih Zagreb ni s čim nije iznenadio. Pa kad nije, kako se onda dogodilo takvoj momčadi da izgubi osam razlike i znači li to da Zagreb može igrati finale Lige prvaka bez problema. Naravno...

Istina je da su Danci bahato došli u Zagreb, da su mislili da će lako dobiti utakmicu svojim trikovima, ali su naišli na beton. Dobili su batine, izgubili se i doživjeli poraz koji ih je potpuno zbunio. Tomas Arnoldsen koji je u prvom kolu Nantesu zabio 11 komada, u Areni je zabio dva, prvi tek u 40. minuti. Aleks Vlah koji nas je razbio u Parizu sa Slovenijom zabio je također dva, dok bez njih dvojice u situaciji kada više nema Mikkela Hansena - Aalborg ne funkcionira. Machulla će sigurno naći odgovor zašto.

RANKO SUVAR Cropix

Zagreb je bio momčad koju smo u Ligi prvaka ostavili lani. Borbena, uporna, disciplinirana. Zagreb to može i zato se nije smjelo dogoditi “ono” u 1. kolu u Kielcu, koliko god je Kielce veliki protivnik. Zagreb mora držati do svojih pravila, ne može više oscilirati kao proteklih sezona kada je odrastao s mladom momčadi. Neku razinu su dosegnuli prošle sezone i tu razinu mogu i moraju držati. To će igrače učiniti boljim i većim, samo to. Oscilacije one vrste iz Kielca su neprihvatljive. Da se razumijemo, Zagreb ni protiv Aalborga nije bio savršen, promašivao je previše, griješio, ali u Kielcu osam poklonjenih lopti protivniku, protiv Aalborga jedna, u Kielcu tri promašena penala, protiv Aalborga jedan... To čini razliku. Vraćanje u obranu odlično, napad koncentriran, svi preduvjeti za odličnu utakmicu, ne samo protiv Aalborga, nego protiv svakoga.

Glavaš kakvog svi trebaju

Popravljali su zagrebaši greške, mijenjali obranu, mijenjali sedmorku, mijenjali izvođače sedmeraca. Dakle, moglo je i u Kielcu bolje, no dobro, danas je to prošlost.

Junaka je u takvoj momčadi bilo puno. Matej Mandić ponovo fenomenalan na vratima, bio je i u Kielcu, ali tamo je ostao na vjetrometini na kojoj ga momčad protiv Aalborga nije ostavila. U obrani 5-1 su svi očekivali Dibirova, kada ono Srna sjajan, neprelazan. Početna vanjska linija s Kavčićem koji je to sjajno radio i prošle sezone, Zagrebov igrač za sve probleme.

Roko Trivković je startao, makar je prvi puta u Areni igrao Ligu prvaka. Sjajno je to napravio i to je super vijest, jer znate probleme koje imamo s pivotima. Trivković je igrao kao da mu je stota utakmica u LP, dok nije imao ni Faljića kao čovjeka koji obrani i te kako može pomoći. Filip Glavaš koji ne promašuje je sjajna vijest. Ide na gol, baca se, izvodi sedmerce, to je Glavaš kakvog Zagreb - ako hoćete i reprezentacija Hrvatske - treba. Ne onog Glavaša dosad.

RANKO SUVAR Cropix

Luka Klarica je unio dozu siline u svoje napadanje kakvu još dosad nije imao i to je vijest plus, dokaz kolike su mu mogućnosti. Samo još malo bolja kontrola igre, da mu se ne ponavljaju situacije kao u Kielcu i bit će sjajno.

Za kraj priče o junacima smo ostavili Timura Dibirova koji je bio apsolutni heroj. Igra s virozom, čovjek u 41. godini, jedva govori, mnogi na njegovom mjestu ne bi pogledali teren. Dok Dibirov zabije sedam komada, tri u nizu da bi dokrajčio Aalborg. E, to je veliki igrač. Čovjek koji ide preko granica u nekim trenucima. Znali smo za njega, ali pokazao je ponajprije mlađima kako se postaje veliki.

Igor Beljavski je pojačanje

Ima i onoga što tek treba postati sjajno, a nije bilo sjajno. Miloš Kos je fenomenalan potencijal, jedan od najvećih oslonaca momčadi, osjetio je moć, onda je s Gebalom i Haldom osjetio da i nije sve kako je pomislio. On je izvanserijski, ali će samo konstantom na terenu postati klasa. Lani je napredovao, ne smije ponavljati nizove pogrešaka i to je osnovni uvjet da izađe iz okvira talenta. On to može, hoće li - vidjet ćemo.

Igor Beljavski je pojačanje. Bjelorus zna, ali premalo koristi svoje mogućnosti. Možda je to trenutno jer ima respekt u novoj momčadi, respekt prema Ligi prvaka koju igra prvi put. Vrijeme će pokazati, ali tu čuči velika snaga za budućnost ovog Zagreba.

Grbavac nije morao pomagati, jer Mandić je bio briljantan, nije morao ni Ćavar zbog sjajnog Dibirova, ali Walczak i Pavlović mogu donijeti više. Prvom fali kontinuitet, drugo malo bolja fizika da bi eksplodirao. Ne ide sve preko noći, ali ide ako znaš kuda ideš i što želiš.