Krenuli su s pripremama rukometaši Zagreba. Ne kompletni kako su se nadali, jer momčadi nedostaju najavljeni Diano Ćeško i Filip Odak. Nemaju papire od Izviđača, dolazak je neizvjestan, a Zagreb mora ići dalje i ne može čekati do beskraja hoće li se priča realizirati ili ne. Nitko ne može reći da bi ova dva rukometaša bila pojačanja odmah u Ligi prvaka, ali da se radi o perspektivi ne samo za Zagreb već i za hrvatski rukomet, to je činjenica.
Sve strane tu trebaju dobro promisliti, da nikome na kraju ne bude žao. Miloš Kos je prije nekoliko sezona stigao na isti način, čekao se, i kada se činilo da će biti nešto, ispalo je da neće biti ništa. I Zagreb je u toj priči izgubio najviše, ali je preživio, kao i uvijek dosad. Bilo bi pogrešno shvatiti da će Zagreb bilo što i bilo koga moliti, jer to nije učinio nikad. I uvijek se s tim znao nositi. To se nikad ne smije podcijeniti.
Sezona je blizu. Za mjesec i pol dana doći će sudar s Pelisterom, jako važan, a onda nakon njega su svi važni. Momčad nije loša, dapače, možda je pretrpjela manje promjena nego ikad, ali su iz nje otišla dva kapitalna igrača, Timur Dibirov i Zvonimir Srna, koje će biti jako teško nadomjestiti, zamijeniti gotovo nemoguće. Puno dobrog posla i dobrih ideja trebat će Andriji Nikoliću da smisli obranu bez Srne, napad bez Srne i Dibirova. Naizgled, to su samo dva igrača, ali ta dva su bila za ovaj Zagreb ekstra.
Momčad je na linijskim pozicijama OK. Vratari su isti. Mandić je lani pauzirao, pa se vraćao, sada se očekuje u kontinuitetu, a Grbavac i Matošević mogu biti samo bolji. Na lijevom krilu nema Dibirova, ali vraća se Ćavar, došao je Jevgenij Sadovski iz Minska, a tu je i mladi reprezentativac Jakov Celegin. S obzirom na to da dvojica mogu biti halfovi, to bi trebalo biti OK za momčad. Na desnom krilu najbolji izbor u momčadi: Glavaš, Dodić i Tufegdžić. Možda je jedino šteta da nijedan ne može biti desni vanjski, jer bi tako problem za solo Klaricu bio jednostavniji.
Na crti četvorka Topić – Faljić – Walczak – Trivković. Očekuje se pun povratak Faljića i Topića u maksimalnom izdanju, što bi bilo jako važno za obranu koja je ostala bez Srne, ali je Gojun još uvijek tu.
U vanjskoj liniji lijevo nema Srne. Ostali su Kavčić i Gavrić, čeka se pomoć mladog Frankovića koji bi se trebao vratiti nakon ozljede, a najviše se očekuje od Poljaka Przytule koji bi mogao biti važno rješenje, bude li pravi, što lani kada je došao iz Tatabánye nije bio. Na sredini je Beljavski, lani prvo ime Zagreba i naš reprezentativac, a vraća mu se i Pavlović, što će sigurno dati širinu, jer Beljavski može i lijevo. Desno je Klarica, zasad je sam. I ako je suditi po realnostima, makar je sigurno, jedini neće ostati sam. Svi bi željeli da tu budu domaći Ćeško i Odak, ali tek ćemo vidjeti što žele u Ljubuškom.
Momčad je složena, treba brzu nadopunu, jer do starta nije predaleko kako se čini. A Liga prvaka se broji od starta, to su već naučili kroz godine. Tu oprosta – nema, ako nisi pravi.
Zagreb je krenuo u Jelkovcu. Vjerovali ili ne, tamo ima bolje uvjete nego kod sebe doma u Kutiji šibica. Stara tema, ali uvijek zvuči nevjerojatno u današnje vrijeme za klub te razine u glavnom gradu. No, Jelkovec je ponudio spas u vruće dane, pa su se skupili tamo. Među prvima je stigao kapetan Jakov Gojun kojem će sljedeća sezona biti vjerojatno posljednja u bogatoj karijeri. Puno je priprema već prošao, što sa 40 i nije baš tako jednostavno, no kod Jakova je to ‘samo još jedna sezona‘.
- Da, da je lakše bilo sa 25, pa i 30, bilo je, ali prihvatio sam izazov i odlučio ostati. Mogu pomoći ovim mlađim momcima u izazovima koji nas čekaju. Mi jesmo lani igrali dobro, makar nismo prošli skupinu u Ligi prvaka, ali to što smo lani bili dobri, to ne znači da će se to ponoviti samo po sebi. Čeka nas puno posla. Ostali smo bez dva važna igrača, Dibirova i Srne, otišli su još neki, neki došli. Mi ne možemo govoriti o pojačanjima, jer ovdje su pojačanja samo oni koji se takvim pokažu. U ovom periodu koji nam slijedi trebamo vidjeti tko koliko može, a onda stabilizirati prvo obranu koja je temelj svega, a koja bez spomenutih igrača mora ući u promjene. Vjerujem da ćemo stići do početka Lige prvaka.
Nastavio je…
- Možda na nekim detaljima trenutno nemamo širinu, ali vjerujem da ćemo to riješiti ubrzo da bismo spremni dočekali start.
A start će biti u Bitoli?
- Eto, odmah na startu jako važna utakmica. A svi znamo kakva je Liga prvaka i koliko je svaka momčad u njoj ozbiljna. I prije dvije godine smo u Bitoli igrali teško. Lani je Magdeburg otišao na vrh, a u skupini je jedva izvukao živu glavu, uvjerljivo smo ga porazili u Zagrebu. E, takav Zagreb želimo i ove sezone, Zagreb koji se nikome ne predaje, koji protiv svakog vidi svoju šansu. Zagreb koji će dobro krenuti, a ne koji se nakon tri poraza neće moći oporaviti do Nove godine. Puno toga moramo sagraditi u svlačionici. Potencijala ima, ali on se mora dokazati na terenu. Svi mi jako volimo igrati pred punim tribinama u Areni, kada ljudi dođu, navijaju za nas, a zato se treba izboriti, radom, pristupom, pozitivnim razmišljanjem. Puno smo toga lani prebacili preko glave, na kraju smo bili zadovoljni, ali to ove godine treba potvrditi.
Je li ovo vaša zadnja sezona?
- Po svemu sudeći, makar i ove su me nagovorili da još ne odustanem. Ali, iskreno, svake godine je sve teže i to je logična stvar. No, sada ne razmišljam o tome, tu sam da dam sve od sebe i vjerujem u našu novu dobru sezonu – zaključio je kapetan Jakov Gojun.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....