U četvrtak počinje u Zagrebu Liga prvaka. Uvijek je najbolje kada veliki rezultat našeg sastava bude pozivnica, ali ovaj puta će zagrebašima trebati mali kredit, jer ovo je sezona kada treba vraćati povjerenje. Ne treba biti neskroman, jer malo je klubova uopće kod nas koji danas igraju Ligu prvaka, a još kada na startu dođe Kiel, prvak najmoćnije - njemačke - lige na svijetu, onda je to savršen uvod.
U takvim utakmica uvijek se savršeno vidi koliko držimo do svojeg, koliko želimo naprijed i vjerujemo u to, a s obzirom na situaciju s kojom smo okruženi to bi trebalo biti izraženije nego ikad prije posljednjih godina. Naši ljudi uvijek bolje reagiraju kada je teško.
Zagreb nije favorit protiv Kiela, jer se neke stvari daju izračunati na papiru, a one govore da je Kiel na papiru znatno vredniji od Zagreba. No kada se dođe na teren nikad ne igra papir, već 16 protiv 16 ljudi. A rukomet sve više pokazuje da to postaje realnost. U njoj nema nepobjedivih. Nije to ni Kiel koji će se teško sjetiti kada je s dva poraza u nizu došao u Zagreb. I to ne bilo kakva poraza, već jedan u derbiju u Flensburgu, zatim pomalo šokantnom doma od Melsungena čiji su autori bili hrvatski igrači.
Lani se gubilo unaprijed
Taj Kiel je u pripremama izgubio i od Hamburga. I taj Kiel nije jedini, jer i drugi moćni i jaki gube, u napornom ritmu kojim su okruženi to je vrlo česta stvar koju svaka ozbiljan momčad može iskoristiti uz malo bolji dan. Recimo, Barcelona je u 1. kolu prvenstva u Španjolskoj izgubila bod u Irunu, izgubila je u priprema od Hannovera, a znalo joj se dogoditi da čitav niz godina ne izgubi niti jednu utakmicu.
Izgubio je PSG utakmicu od njemačkog Gummersbacha, Veszprem doma u prijateljskom susretu nije dobio Kielce koje je pak promijenilo upravljačku strukturu bacivši dosadašnjeg velikog šefa Bertusa Servaasa u drugi plan. Montpellier ne svlada Vojvodinu i Al Ahly, moćni Flensburg izgubi glatko od Aalborga i Magdeburga, Aalborg pak izgubi od GOG-a, a GOG od Ribea u Danskoj. Celje doma izgubi od Trebnja, Pelister od Vardara, Porto u nizu od Silkeborga, Nantesa, Veszprema, Barce… Granollers nakon lanjskog finala Europske lige iz iste ispadne od rumunjske Constante. Dakle, iznenađenja nisu više neobična stvar.
Ona se događaju svakodnevno i zato Zagreb mora biti optimističan prije starta Europe, jer koliko god puno ovisi o protivnicima, ovisit će i o njegovoj, hrabrosti, dosljednosti, disciplini da se suprotstavi moćnijima na papiru. Lani se događalo da se utakmice gube unaprijed, a to je najgora moguća solucija, jer svaka utakmica je nova šansa, svaka utakmica je mogućnost za skupljanje bodova. Neka zamišljena granica možda je deset, ali može biti i veća i manja, no najviše će ovisiti o tome kako će se Zagreb postaviti u cijeloj toj priči. Taj detalj nema alternative.
Glave moraju ostati hladne
Problemi su svakodnevica, svatko ih ima i svatko se s njima mora nositi. Bogatiji se nose lakše iz jednostavnog razloga što ih ima više u izboru, no taj detalj ne smije biti ni najmanji alibi igračima i trenerima. Jednom je Velimir Kljaić rekao: “ako netko misli da ovo ne može, neka izađe iz svlačionice kada se vratim”. I zato ni svaki poraz nije isti, a to se uvijek lako prepozna. I pri svemu tome, ne zaboraviti jednu stvar - Liga prvaka ne traje samo jedno kolo, već nosi 14 prilika i na svaku od njih treba odgovoriti na najbolji mogući način.
Niti pobjeda, niti poraz na startu nisu garancija prolaza ili ispadanja i zato koliko god izazov bio veliki glave moraju ostati hladne, jer opet ćemo se sjetiti Kljuna koji je rekao: “penezi se broj tek na zadnjoj štengi”.
Imamo privilegiju da imamo klub u Ligi prvaka i iskoristimo je kako treba, na njoj pokušavajmo graditi i bolje i više, pa možda nađemo način da i mi budemo kao 1992. godine. To je baš bilo dobro, ne znam tko se s tim ne slaže. Uostalom, da tog nije bilo, bi li bilo svega kasnije...