Sjajna večer u Areni. Zagreb je srušio top protivnika PSG i na najbolji mogući način izborio ulazak među 12 najboljih momčadi Europe. Makar su pogledi bili usmjereni prema Kielcu, gdje se očekivalo da domaćin ne kiksne, Zagreb je pokazao još jednom ove sezone da je jako ozbiljna momčad i da može igrati sa svakim, čak i kada nije savršen. Ta momčad ima veliko srce, ima na golu fenomenalnog Mateja Mandića koji kada se “upali” kao u finišu protiv Parižana, može srušiti baš svakoga na svijetu.
Taj Zagreb ima 14 bodova, da će toliko trebati za prolaz nije ni slutio kada je težak ždrijeb izvučen u Beču, dok mu je EHF dao pozivnicu za sudjelovanje nakon što tri godine nije uspio proći skupinu. Zagreb je pobijedio po dva puta Pelister i Kolstad, pobijedio je Szeged, PSG, odigrao egale protiv Aalborga i Kielca. Realni plan je debelo premašen i ono najvažnije - Zagreb u Europi ponovo svi respektiraju. To je bilo najteže za vratiti.
Ono što je Zvone Srna rekao nakon pobjede u četvrtak je velika istina, rekao je: “Mi bismo do lani takve utakmice gubili uredno, sada smo pobijedili”. Ova momčad je definitivno odrasla, Kos, Srna, Klarica koji su do lani bili klinci su odrasli, oko Gojuna je izgrađena najbolja obrana Lige prvaka iz koje je otišao Željko Musa, ni manje ni više. Dočekali su Walczaka, dočekali su da se vrati Suholežnik, dižu Glavaša cijelu sezonu, dok su Čupić i Dibirov daleko više od krila za ovu momčad, ljudi koji su spremni uzeti odgovornost i spremni pokazati klincima kako se to radi.
Zagreb je momčad! Tu momčad je protiv Kolstada na startu Lige prvaka u Areni gledalo je 1473 gledatelja i ta momčad je kroz nekoliko mjeseci napunila Arenu svojim rukometom i u loše dane hrvatskog klupskog kolektivnog sporta vratila svjetlo na koje možemo biti samo ponosni. Da se vraćamo unazad... Ma, ne treba. Samo detalj. Vratari brane sjajno, Mandić pogotovo, makar su i Grbavac i Panjtar na visokoj razini. Sjećate li se udaranja po vratarima i radu s njima, a napisati onda danas barem neki detalj drugačije bilo bi pristojno u najmanju ruku. Ali, kod nas puno toga nije pristojno. Da se obazire na to, Zagreb bi bio u Challenge Cupu, ne tu gdje jest. A Zagreb je mijenjao trenere, Zagreb je igrao bez reprezentativaca, Zagreb je ostao bez Moralesa do kraja sezone i sve je to uspio izdržati u najmanju ruku kao da je PSG.
Parižane je u Areni srušilo srce. Prvo gubiš dva razlike, pa stižeš, pa opet vodiš dva razlike, pa fulaš dva penala za tri, pa PSG okrene na dva gola plusa, a ti na kraju dobiješ utakmicu dva gola razlike. Zato je bilo ludo, ne predati se u takvim okolnostima je najveći plus ove momčadi.
Nevjerojatan kapacitet pokazala je obrana Zagreba s fenomenalnim Mandićem. Najvjerojatnu silinu pokazali su Klarica, Kos i Srna, Klarica je “topedirao” PSG s deset komada i na vratu zaradio “adidas” znak koji mu je poklonio Prandi, ali nije ustuknuo. Kos je jurišao barikade protiv Luke Karabatića, što je jako teško, Srna igrao kao da je imao 50, ne samo dva treninga prije te utakmice. Nevjerojatnu koncentraciju pokazao je Kavčić, iskustvo Dibirov i Čupić, koji se vratio na penal nakon promašaja i pokazao da Palicka ne mora dobiti utakmicu kada je on zacrtao.
Arena je uživala, pljeskala vaterpolo junacima, ovacijama ispratila velikog Nikolu Karabatića, dok je on pokazao da nije ravnodušan i zašto je velik kako jest.
Zagreb ne leti, pobijedio je prošao, ali ne leti - čvrsto je na zemlji. Misli na Varaždin ovog vikenda, misli na osminu finala i kako to na najbolji mogući način uklopiti u utakmice s Nexeom u borbi za hrvatske naslove. Zagreb je jako koncentriran, respektira situaciju koliko god ona izgledala idealno i takav Zagreb je definitivno najopasniji. Arena će ove sezone još jednom biti puna u osmini finala, ali s ovakvim i Zagrebom dogodine bit će puna od samog početka. Sad je prestiž biti u Areni, ali to je tako kod nas. Kad budemo shvatili, ako budemo shvatili, jednog lijepog dana možda ćemo imati i više.