Odlične izvedbe naših klubova gledali smo u tjednu iz nas u Ligi prvaka. Zagreb je s nevjerojatnih osam golova srušio Aalborg, finalista lanjske Lige prvaka, dok je Podravka samo zaslugom danskih sutkinja poražena od moćnog CSM Bukurešta.

Nekoliko stvari u ta dva slučaja upala su u oko. Prvo i najvažnije da su - makar znatno skromnijih budžeta - i Zagreb i Podravka odigrali potpuno ravnopravne utakmice protiv znatno moćnijih protivnika u financijskom smislu.

Za Podravku je to možda slaba utjeha, ali je važno saznanje u godini odrastanja na europskom planu. Odmah su se suočile Koprivničanke s nekoliko krajnost. Kako je lako izgubiti od Ferencvarosa, kako malo treba da se dobije moćni Krim i kako nepravda može odrediti tijek utakmice. To su saznanja koja će im nedvojbeno puno koristiti, ali kojima se ne smiju voditi, jer jedini put na kojem trebaju biti je biti bolji svaku utakmicu i ne ponavljati pogreške.

Dosta pitanja o trenerima

Zagreb utvrđuje gradivo u konstantnosti, ali je činjenica da su utakmice s Kielcem i Aalborgom dvije krajnosti, sada je vrijeme uloviti sredinu i nakon tri godine ulaganja otići korak naprijed. To je isključivo u glavama i to će kroz nastavak Lige prvaka morati dokazati u prvom redu samo sebi. Pobjeda protiv Aalborga i odlična utakmica s CSM-om su samo odlični dokazi se može, da se pravim radom i pristupom mogu pomicati granice vrlo daleko. Uz to Zagreb je u Areni protiv Aalborga imao posjetu od 5500 gledatelja, što je znatno više od prosjeka Lige prvaka i što je druga posjeta u cijelom kolu gledajući svih osam utakmica.

Još jedno dobro saznanje dobili smo protekli tjedan, kao dokaz da treneri koji se dokazuju na terenu i rezultatima, a domaći su, mogu zasjeniti skupe trenere na klupama jakih europskih klubova. Recimo, Andrija Nikolić je potpuno nadigrao i razbio Maika Machullu koji je do “jučer” bio trener Flensburga, sada je na klupi Aalborga koji je višestruko bogatiji i trener ima znatno veći izbor u momčadi.

Prošli je tjedan Zagreb s osam golova razbio Aalborg, dok je Podravka odigrala ravnopravnu utakmicu u porazu od Bukurešta. To znači da se može i sa skromnim budžetima u odnosu na konkurenciju

I Ivica Obrvan je zasjenio razvikanu Helle Thomsen na klupi CSM Bukurešta, koja bez samo jedne igračice (Pintee) nije bila u stanju riješiti problem. I nisu samo njih dvoje takvi, slično se može reći za Raula Gonzaleza, trenera PSG-a koji u Veszpremu izgubi utakmicu s 13 golova razlike. Kod nas bi mu vjerojatno odletjela glava odmah, ali ne u Parizu.

Dosta je pitanja u posljednje vrijeme postavljeno oko stranih trenera, posebno nakon dolaska Dagura Sigurdssona na klupu Hrvatske. Možda je to bila nužnost u određenom trenutku, ali ta faza ne mora biti trajna, nego prolazna, nastave li se naši treneri dokazivati radom i rezultatima.

Andrija Nikolić, trener Zagreba

RANKO SUVAR Cropix

To je ono što je u konačnici rezultiralo odlukom s kojom se i danas mnogi neće složiti. No, uvijek je najbolje to pokazati na terenu, baš kako su to pokazali Andrija Nikolić i Ivica Obrvan protekli tjedan. Naravno, mogli bismo reći da to ni jedan ni drugi nisu pokazali u Kielcu ili Budimpešti, ali svaka utakmica mora biti preispitivanje samoga sebe u prvom redu, da bismo se pomaknuli u smjeru koji mnogi zazivaju.

Uspjeh znači kontinuitet

Nitko ne traži ni od Zagreba, ni od Podravke da budu prvaci Europe, jer to bi bilo suludo očekivati. Ali rad se mora vidjeti. To su dobre ekipe i one to moraju pokazivati uvijek, što znači i treneri koji su u jednom tjednu pokazali da nisu ništa manje vrijedni od razvikanih bogataša. A imamo još takvih i ne samo na klupama reprezentacija, Zagreba ili Podravke. Samo ne smiju postati kriterij sami sebi, jer rukomet je kolektivni sport. Niti je trener uspio bez igrača, niti su igrači uspjeli bez trenera. Svaka utakmica je novo dokazivanje, baš svaka. A uspjeh znači - kontinuitet.