Sigurno se sjećate one scene iz 2020. godine iako je dosta onih koji sugeriraju da zaboravimo. E nećemo, nikada, jer osvojiti broncu na Euru bio je najveći pothvat hrvatskog ženskog rukometa u povijesti. Možda i priča za sva vremena. Jesper Jensen, mali “nabrijanko”, poznat nam svima kao srednjak danske reprezentacije, tek je preuzeo Dansku. Mislio je “doma sam, medalja je predodređena, EHF nas voli”, a onda je Nenad Šoštarić smislio kako spriječiti tu već postavljenu priču. I uspio je i to u Herningu u kojem nam nikad nije bilo lako. Čak ni s rukometašima. A mali Jesper Jensen išao se fizički obračunati s našim izbornikom nakon što je izgubio broncu, no nije imao sreće.
Tri medalje u nizu
Oprostili smo, jer to je nekad stvar sporta, želje, a ispalo je da je bilo s razlogom, jer Jesper Jensen je unaprijedio danski ženski rukomet i od vremena Anje Andersen i Ulrika Wilbeka on nikad nije izgledao bolje. Nisu još kao Norveška i Francuska, makar se i to može oteti kontroli, ali rastu i svake godine pokazuju napredak. Pa ih je nakon Londona vratio na Olimpijske igre i u Parizu 12 godina kasnije osvojio broncu, na prošlom Euru u Sloveniji osvojio je srebro, a na SP doma u Herningu lani broncu. Više se nije dao iznenaditi i Danska je danas stalno prisutna u svjetskom vrhu, te s tim upotpunjuje sliku o, uz Francusku, najboljoj rukometnoj naciji u Europi u ovom trenutku.
Danska opet ima nekoliko svjetskih klasa i to je osnovni razlog njenog uzleta na velikoj sceni. A na ovom Euru dobila je jednu igračicu koja toj priči daje dodatni značaj. To je Helena Elver Hagesø. Brza, prodorna djevojka, koja je u juniorskim danima bila prvakinja Europe s Danskom, koja je dugo mučila muku s ozljedom koljena, dočekala je povratak kakav je Danska trebala da bi vanjska linija dobila na kvaliteti. Ona puca od snage, ona je drugi strijelac Danske, ona igra u Odenseu koji igra Ligu prvakinja, ona je teško zadrživa u igri jedan na jedan, nema nikakvih problema s kontaktom protivnica i ekipa Jespera Jensena je opasnija nego ikad prije. Ona nije mlada igračica, ima 26 godina, ali je morala dugo čekati ovakvu situaciju. Nećemo još uspoređivati s Camillom Andersen nekad, ali bude li Danska nastavila napredovati…
Nedostaje najtalentiranija
Ali, to je jedna vrlo ozbiljna priča koju je sagradio Jensen. Tu ima jako dobrih igračica za dugo trajanje na velikoj sceni, a već sada nose reprezentaciju. Recimo sjajna vratarka Anna Kristensen ima 24 godine, na prošlom Euru nije ni bila uz Toft i Reinhard, a sada je neprikosnoveni broj 1, najbolja vratarka Eura. A 24 godine imaju i univerzalna vanjska igračica Michala Møller i efikasna Elma Halilčević na krilu.
Nepogrešiva Emma Friis na lijevom krilu ima 25, spomenuta Helena Elver i možda najbolja danska igračica danas Kristina Jørgensen 26. One su danas uz iskusne Sandru Toft, Trine Østergaard, Anne Mette Hansen, Line Haugsted i Rikke Iversen nositeljice igre u ekipi koja je ovdje bez vjerojatno najtalentiranije mlade igračice Europe, trenutno ozlijeđene Julie Scaglione, kao i bez prve kružne napadačice Sarah Iversen koja “jede malu djecu”. To je ozbiljan projekt i zato je Danska u svjetskom rukometu to što jest. Ta Danska je bila Norveškoj na tri gola, a tri gola nisu nešto nedostižno.
- Jako sam zadovoljan poslom koji smo kao tim napravili posljednja dva dana, protiv Nizozemke i Slovenije. Naravno, vratarka Anna Kristensen je bila sjajna i obrana je bila jaka i zapravo mislim da prednost od četiri gola nije pokazala pravu sliku. Mislim da smo protiv Nizozemske bili puno bolja ekipa - zaključio je Jesper Jensen.
Nastavak te priče je da u polufinalu budu još bolji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....