U 67. godini preminuo je Aziz Makiqi, jedan od najboljih igrača u povijesti umaškog rukometnog kluba.
Baš u vrijeme kad su Umažani izborili članstvo u elitnom rangu bivše države s trenerom Linom Červarom i tadašnjom generacijom, u ljeto 1990. umaškim članom je postao Makiqi, tada već afirmirani igrač u nekoliko klubova Prve YU-lige. Odigrao je sezonu u tom društvu za Plavo-žute, zatim u novoutemeljenoj Hrvatskoj ligi s Umažanima postao najugodnije iznenađenje. Na kraju treće sezone igranja u Prvoj ligi, 1994. su umaški rukometaši ostvarili vrijedan uspjeh.
U polufinalu doigravanja su elimirali Medveščak za finale s tadašnjim europskim prvakom Zagrebom. Nakon što je imao izuzetno veliki doprinos za izlaz u Europu, Makiqi se otisnuo u Njemačku, gdje je igrao do kraja devedesetih. Po završetku igračke karijere vratio se u Umag i preuzeo mladu momčad za koju je i nastupao, da bi 2003. došao do novog finala sa Zagrebom, ovaj put u Kupu Hrvatske.
Aziz Makiqi je obilježio svoje vrijeme, u svakoj situaciji na parketu imao je alternativno rješenje, nevjerojatno domišljat, munjevit u svojim odlukama i reakcijama
Sjećanja na izuzetnog igrača i čovjeka naviru kod svih koji su ga poznavali, posebice onih s kojima je igrao i poučavao rukometu, nakon vijesti da nas je napustio u 67. godini. Svi su se divili njegovu umijeću i majstorijama kojima je oduševljavao do posljednjih dana igranja. Nije to bilo iznenađenje, zna li se da je prije Umaga, u ligi bivše države nakon matičnog kluba Trepča (Mitrovica) igrao za Borac iz Uroševca, te za jedan od najboljih klubova, zrenjaninski Proleter. Bio je najbolji strijelac lige u nekoliko sezona, također i reprezentativac.
Aziz Makiqi je obilježio svoje vrijeme, u svakoj situaciji na parketu imao je alternativno rješenje, nevjerojatno domišljat, munjevit u svojim odlukama i reakcijama koje su bile prepune vica i za suparnike nerješiva enigma.
Za trenera Červara i suigrače Žepčana, Boglića, Velenika, Hubaka, Vujića, R. Ipšu, Rajića, Lisicu, Velenika, Lakovića i druge, koji su ga na posljednje počivalište ispratili na umaškom gradskom groblju, nema dvojbi da je Aziz Makiqi najkraće rečeno bio - rukometni umjetnik. I u takvom će ga svjetlu pamtiti rukometni Umag, poslije preranog odlaska u neki novi svijet.