Kad su ga na kraju karijere pitali što planira nakon umirovljenja, Kevin Barrett, zvijezda regionalne ragbijaške lige na Novom Zelandu, uz osmijeh je odgovorio:
- Sad ću ‘uzgojiti’ nekoliko All Blacksa.
Bila je to hrabra izjava, ali tata Kevin je uspio. Njegov sin Beauden imao je jedno polaganje u finalu Svjetskog prvenstva 2015. u kojem je Novi Zeland pobijedio Australiju. Nakon povratka kući donio je trofej Webba Ellisa na obiteljsku farmu, a u naletu euforije tata je napunio pehar mlijekom njihovih krava.
Što li će tek smisliti ako u subotu Novi Zeland pobijedi Južnoafričku Republiku i osvoji četvrti naslov svjetskog prvaka? Jer ovaj put na terenu neće biti samo Beauden (32), već i njegova dva mlađa brata Scott (29) i Jordie (26). Braća Barrett u ovom su trenutku jedna od najvećih priča novozelandskog sporta, dečki koji su ispisali povijest kad su 2018. protiv Francuske prvi put zajedno započeli utakmicu. Imao je Novi Zeland kroz povijest više od 40 bratskih parova u reprezentaciji, ali nikad tri brata zajedno nisu nosila najpopularniju momčad u zemlji. A moglo ih je biti i više jer u obitelji s osmero djece i najstariji sin Kane je bio na dobrom putu prema All Blacksima, bio je i kapetan srednjoškolske reprezentacije, ali težak potres mozga koji je zadobio na jednom treningu usmjerio ga je prema poljoprivredi.
Puno mliječnih proizvoda
I peti brat Blake igrao je ragbi, ali poput tate, zadržao se na lokalnoj razini. Tri sestre bavile su se pak plivanjem, netballom i plesom što samo pokazuje koliko je sport važan u obitelji Barrett. Nije ni čudno jer i mama Robyn je bila talentirana sportašica koja je ostvarivala dobre rezultate u atletici, košarci i netballu.
Na pitanje čime su ih roditelji hranili da su postali tako uspješni sportaši, Beauden uz smijeh odgovara:
- S puno mliječnih proizvoda.
Aludira pritom na činjenicu da Barretti posjeduju veliku i uspješnu farmu mlijeka u Taranakiju. Farmu na kojoj je zapravo i krenuo sportski put uspješne braće.
- Svakako je pomoglo to što smo imali hektare i hektare trave, reflektorima osvijetljeno stražnje dvorište s vratnicama i puno rođaka, braće i prijatelja s kojima je bilo jako zabavno igrati ragbi. Stalno smo bili vani i nabijali loptu.
Pomogli su i mamini “treninzi”.
- Jedina stvar na koju nas je mama ikad tjerala bilo je to da nas je ostavljala na vrhu ceste, pokupila naše školske torbe, dala nam tenisica i rekla “trčite kući” - prisjeća se Beauden. Od malih nogu braća su razvijala natjecateljski duh, često nauštrb najmlađeg Jordieja.
- Većina mojih sjećanja baš i nisu lijepa, proveo sam puno vremena plačući jer nisam mogao biti jednako dobar kao moja starija braća. Ali, danas sam svjestan kakav sam privilegij imao, uvijek sam bio okružen dečkima s kojima sam mogao nabijati loptu ili igrati kriket u dvorištu - kaže Jordie.
Nije nikakva tajna da je ragbi na Novom Zelandu više od sporta. Tereni su posvuda, gotovo svaki grad ima klub, a dječaci i djevojčice svih uzrasta sanjaju da će jednog dana zaigrati za reprezentaciju.
- Sjećam se da smo redovito ustajali u 3 sata ujutro kako bismo gledali All Blackse protiv Engleske ili Južnoafričke Republike. Ragbi je jednostavno dio nas, tako je bilo kad smo bili djeca, a isto je i danas - ističe Beauden.
Haka, tradicionalni ratni ples i ritual Maora, danas je zaštitni znak novozelandskih ragbijaša koji ih ujedinjuje prije utakmica i tjera strah u kosti suparnicima.
- Kad god krene haka, naježite se. Krv vam proključa i to je ono čemu se veselite, to je nešto posebno. Kad sam na terenu, uživam u svakoj minuti jer igrati za All Blackse je ono što svaki Kiwi dječak priželjkuje kad odrasta. Za mene je ovo ostvarenje sna - priznaje Scott.
A još kad ste u reprezentaciji zajedno s braćom...
- Trenuci nakon utakmica su moj najveći izvor zadovoljstva. Kad sve prođe po planu, uživanje u pivu s mojom braćom je vrhunac. Prava je povlastica kad se možete baviti poslom koji vam omogućava da putujete s braćom i vidite različite dijelove svijeta - dodaje Beauden.
Braća se na različite načine nose s pritiskom prije utakmica.
- Scott je izrazito nervozan 24 sata prije utakmice. Za razliku od Jordieja koji se vrlo rijetko nervira oko bilo čega. A ja volim imati svoj prostor prije utakmica, ali ponekad je dobro imati i društvo.
Tim Stuck, ravnatelj srednje škole Francis Douglas Memorial koju su pohađala sva petorica braće Barrett, ujedno je i bio glavni trener ekipe Taranaki koja je 2020. s Jordiejem i Beaudenom osvojila regionalni trofej Ranfurly Shield.
- Braća se i danas redovito vraćaju u školu kako bi djecu trenirala ragbi. Velika je inspiracija našim učenicima kad vide te dečke kako hodaju školskim hodnicima i igraju se s loptom u školskom dvorištu - kaže Stuck.
Tako je slatko biti u finalu
Oči cijelog Taranakija, ali i cijelog Novog Zelanda u subotu će biti uperene prema braći Barrett i ostatku All Blacksa.
- Tako je slatko biti u finalu, za većinu momčadi je to još uvijek neistraženi teritorij. Okliznuli smo se na polufinalnoj prepreci prije četiri godine i zato sam sada jako, ali još nije gotovo. Imamo u ekipi i dečke koji znaju kako je to osvojiti svjetski naslov tako da ćemo se koristiti njihovim iskustvom koliko god budemo mogli. Uživat ćemo u ovom tjednu jer ovo su posebni trenuci - s oduševljenjem govori Jordie.
Ne bude li nekih nepredviđenih okolnosti, u subotu će na travnjaku Stade de Franceu ponovno sva trojica Barretta zapjevati nacionalnu himnu.
- Kad smo kao klinci igrali ragbi u dvorištu, sanjali smo da ćemo jednog dana biti ovdje. Uštipnem se kad god imam priliku da budem siguran da je ovo istina - priznaje Beauden, dok se Scott prisjeća kako su na obiteljskoj farmi glumili da igraju finale svjetskog prvenstva.
- U šali smo jedan drugome govorili “ovo je udarac za naslov svjetskog prvaka”.
U subotu neće biti šale, trojica bosonogih klinaca s farme Barrett borit će se za svjetski tron...