Sve je bliže Svjetsko prvenstvo rukometaša kojem smo domaćini u siječnju i početkom veljače. Uskoro će i pripreme, izbornik Dagur Sigurdsson je odredio da kreće s 26 igrača, dok ćemo na startu biti bez igrača koji igraju Bundesligu, to su Duvnjak, Mamić, Kuzmanović, Špikić, D. Mandić, Vistorop, Martinović i Šimić. Oni bi se trebali priključiti 28. prosinca, već dan kasnije igramo prvi prijateljski susret s Italijom, tako da treba vidjeti tko će koliko moći u tom trenutku. Isto je pitanje hoće li svih 18 ostati nakon prvog dijela priprema iza Nove godine.

Elderaa sigurno ne dolazi

Imamo problema s ozljedom Mateja Mandića na golu, ali tu su Kuzmanović i Pešić, što bi trebalo olakšati stvar. Veći problem je na lijevom vanjskom gdje je Srna dugo ozlijeđen, Lučin dobar, ali ne briljantan ove polusezone, Mamić više orijentiran na obranu i trenutačno je samo Moslavac sljedeći izbor, jer teško je očekivati da to može biti Ćeško koji je mlad i ovo mu je u prvom redu ulaz na veliku scenu. Nema Šarca, Jaganjac se tek vraća iz duge ozljede i kako će Sigurdsson riješiti taj problem bit će možda i najzanimljivije za vidjeti, naravno uz centralni dio obrane koji nam je bio najveći problem dosad.

No, nemamo samo mi problema, imaju ih svi, pa i naši protivnici. U skupini smo s Egiptom, to nam je najveći protivnik, dok je Egipat prijavio 35 igrača bez Yehije Elderaae iz Veszprema, možda i svog najvažnijeg čovjeka koji je ozlijeđen i neće igrati. Također, Argentina ima tradicionalno problem s Diegom Simonetom, svojim najboljim igračem i to su stvari koje nam mogu ići na ruku u prvom krugu.

U drugom krugu bismo se trebali spojiti sa Slovenijom i Islandom i tu se boriti za prolaz među prva dva, što jamči ulaz za četvrtfinale. Slovenija će biti bez Mateja Gabera, iznimno važno kružnog napadača koji zbog igre u obrani predstavlja vrlo važnu kariku Uroša Zormana. Bez Gabera kvari se ravnoteža slovenske igre, definitivno. Island će pak igrati bez svog prvog strijelca Omara Ingija Magnussona koji je ozlijeđen, s njim i bez njega nije isto, koliko god da Islanđani imaju odličnih igrača.

Ipak najviše ovisi o - Hrvatskoj

Dakle, plan u prvom krugu je dobiti sve (Egipat, Argentina, Bahrein), dalje otići s četiri boda i onda bi jedna pobjeda protiv Islanda ili Slovenije bila dosta za četvrtfinale. U slučaju da ne nosimo četiri, nego dva boda, morat ćemo dobiti oba protivnika u drugom krugu. O situaciji da ne prenesemo niti jedan, nećemo ni razmišljati. Kao ni o tome hoće li nam u drugom krugu doći Kuba ili Zelenortski otoci.

Budemo li u četvrtfinalu, tamo će nas čekati ozbiljni protivnici. Ako smo broj 2 u skupini vjerojatno Danska (ili Njemačka), ako smo prvi u skupini Mađarska ili Nizozemska (ili u najgorem slučaju Francuska). E, sad Francuska je bez Prandija, Mema, Mahea, Villeminota, nema više Nikole Karabatića, pa i ako se dogodi taj obračun trebalo bi se moći igrati protiv moćnih Francuza.

No, u konačnici najviše ovisi o Hrvatskoj i o tome kako će naša reprezentacija izgledati u drugoj polovici siječnja. Zašto, vidjelo se na našim posljednjim akcijama nakon kojih svi s razlogom očekujemo više...