Hrvatska će u petak, 13. - zanimljivo - siječnja otvoriti svoje 15. svjetsko prvenstvo rukometaša utakmicom protiv Egipta. U skupinu Jönköpingu u kojem smo dosad odigrali šest utakmica i nismo osvojili niti jedan jedini bod još nas čekaju utakmice s Marokom i SAD. Glavni cilj skupine je u drugi krug ponijeti maksimalni broj bodova da bi u spajanju s trojkom od četvorice Danska, Bahrein, Tunis, Belgija izborili plasman u četvrtfinale.
Oslabljeni, ali dobri
Ući u četvrtfinale vjerojatno je garancija da ćemo u olimpijske kvalifikacije, posebno ako je među osam najboljih i Francuska, što zvuči logično. Ako nije, onda bismo u četvrtfinalu od tri morali dobiti barem još jednu utakmicu da bi bili sigurni u plasman u olimpijske kvalifikacije. Inače, svjetski prvak će direktno u Pariz, dok se nama to “dogodilo” 2003. godine kada smo zlatom izborili izravan nastup u Ateni pa i tamo osvojili zlato.
Hrvatska je oslabljena, ali Hrvatska je jako dobra reprezentacija i treba gledati pozitivno prema SP. Favoriti nismo za postolje, jer nas tamo na svjetskim smotrama nema od 2013. kada smo u Španjolskoj osvojili broncu. Posljednja velika natjecanja bacila su nas definitivno u drugi plan, na SP u Egiptu bili smo samo 15, nismo se plasirali na olimpijski turnir u Tokiju, na prošlom Euru u Mađarskoj bili smo osmi. Cilj je taj pad zaustaviti, plasirati se na olimpijske kvalifikacije i bude li to moguće napasti više ciljeve.
Oslabljeni jesmo, ali to je postalo normalno na ovakvoj sceni, jer ritam drobi igrače. Nemamo dosad prva dva vratara, Pešića i Šege, fali nam prvi obrambeni igrač Mandić, fali Čupić, ostali smo bez Jaganjca, Mamića, Lučina koji nam je bio najbolji igrač na prošlom Euru, nema Marića koji je bio u svim dosadašnjim akcijama. Puno je to, ali je dobro da imamo način sve njih nadomjestiti i kako god da jest plakanja nema, glavu treba dignuti.
Moramo doći sa čistim stvarima u Švedsku. Jesmo li uspjeli, vidjet ćemo, jer u posljednje dvije, tri godine nismo bili na pravom tragu. Vidjet ćemo i da li se to pokazalo kao dobitak, jer svaka škola ima cijenu.
Dugo nismo imali momčad koja je u stanju u oba pravca odigrati traženo, često smo pričali o lošoj tranziciji koja se sada ne bi trebala dogoditi. Nismo se zagrijali s adekvatnim protivnicima za naše ambicije jer Italija, Makedonija i Izrael to nisu, ali sigurno je da su ta tri nastupa dali sigurnost našoj selekciji. Kolika je ona provjerit ćemo odmah na startu SP kada se sudaramo s Egiptom koji je peti na svijetu, koji je bio četvrti na Olimpijskim igrama i stalno napada medalju.
Obranu smo učvrstili s iskustvom Muse i Gojuna, igra se vrti oko tri naša najbolja igrača Duvnjaka, Karačića i Cindrića. Mladi poput Kraljevića, Kuzmanovića, Martinovića, Srne mogu biti bitan adut da bi naša reprezentacija mogla izgledati jako dobro. Imamo 6-0 obranu, imamo 5-1 obranu koja istina nije funkcionirala, ali koja realno nije obrana za pripremne susrete jer jako troši. Puno smo toga pripremili, konture su jasne i sada je samo pitanje koliko će one vrijediti na velikoj sceni u Švedskoj.
Treba smanjiti pritisak
Veliki je motiv, dali su ga i nogometaši ne tako davno u Kataru i te scene moraju u svakom trenutku biti u glavama naših igrača kada budu nastupali u Švedskoj. Ovo je važan turnir, ovo je SP uvod i u naše SP kojem ćemo biti jedan od domaćina 2025. s Danskom i Norveškom. Već sada imat ćemo priliku vidjeti konture Hrvatske koja bi nas trebala nositi u budućnosti. Bilo bi sjajno da zbog mladih igrača s OI i Eurom u Njemačkoj 2024. dobijemo kontinuitet, jer je baš kontinuitet osnova za napredak.
Optimizam i čvrsto na zemlji, to je način koji nas treba voditi u Jönköpingu i Malmöu. I smanjiti pritisak, jer Egipat je važan, ali ne i presudan. Ne trebamo valjda spomenuti Argentinu i 2003. godinu kada smo izgubili prvu utakmicu i postali svjetski prvaci. Važno je da znamo kuda i na koji način idemo u svakom trenutku. Samo jaka glava na ovakvim natjecanjima pomaže i kada je izgubiš sve je propalo.