Hrvatska - Francuska. U Areni. Rukometno Svjetsko prvenstvo. S druge strane, Karabatić. Ovo ispada kao deja vu, rekli bi Francuzi. To smo već vidjeli. Davno možda, ovisno kako pristupate pojmu vremena. Godine 2009. kada smo prvi put ugostili rukometnu svjetsku smotru za koju je izgrađena zagrebačka Arena, kao i još nekoliko drugih po Hrvatskoj. Od Splita preko Osijeka, Varaždina do Poreča. Bilo je to doba kada su Hrvati i Francuzi igrali mnoge mitske utakmice, a nerijetko finala na velikim natjecanjima. Da, i nerijetko su nam Francuzi "slamali srca". Iz te 2009. vjerojatno je najupečatljivija slika iz finala kada su se na sredini terena, jedan drugome u lice unijele dvije najveće zvijezde momčadi - Ivano Balić i Nikola Karabatić.
Nažalost, Ivana više nema u reprezentaciji, malo je ipak previše godina, ali Karabatić je još uvijek tu. Doduše... Ne baš Nikola, ali da 4 godine mlađi Luka (36).
Upravo je Luka Karabatić bio ključna figura nevjerojatno neizvjesne, dramatične završnice u četvrtfinalu protiv Egipta. U cijeloj utakmici Luka je postigao samo 1 gol, ali koji i kada... Kod egala, 33:33, zadnja sekunda, točno 3 desetinke sekunde prije kraja, sa sredine terena na prazan gol jer se egipatski vratar tek vraćao u igru. Lopta je prošla između dvojice Egipćana, pokraj vratara... Ludo.
- Kada sam pogodio, svi su skakali oko mene i na mene, ali ja sam odmah rekao da pričekamo jer nisam znao je li lopta ušla u gol na vrijeme, u okviru vremena. Ta minuta čekanja VAR pregleda je dugo trajala, a gol kao takav... Mislim da mi je to prvi put u karijeri da sam zabio ovakav gol u zadnjoj sekundi. Nije baš loš način da prvi takav gol bude u ovakvom susretu i na ovakvom natjecanju.
Nije ni najmanje. Spomenuli smo da su ispred vas ipak bila dvojica suparničkih igrača, pa ste zato gađali niže?
- Jesam, to sam želio, ali opet sve se odvijalo toliko brzo... Vidio sam njih dvojicu i cilj mi je bio probati ugurati loptu u taj prostor između njih. da, to je ono što sam želio, ali ipak, treba tu i malo sreće.
Prije te zadnje tri desetinke sekunde, bilo je i vrlo zanimljivih, tijesnih 59.59 minuta igre protiv najbolje momčadi Afrike.
- Ta utakmica protiv Egipta je bila puna stresa. Luda. Mogli smo i izgubiti, ali eto nas u polufinalu. Možda jedva, ali tu smo. Znamo protiv koga igramo, znamo što to Hrvatskoj znači, a vidi se od početka turnira da igraju sve bolje. Mislim da će to za nas biti ogroman izazov. Ova dvorana je fenomenalna. Mi kada smo se bili pripremali za naše četvrtfinale protiv Egipta, igrala je Hrvatska protiv Mađarske. Mi smo bili u svlačionici, nekoliko, mislim puno zidova nas je dijelilo od dvorane, tribina, ali to se kod nas toliko čula buka, navijanje koje je dolazila s tribina... Nevjerojatno! Znamo kako Hrvatska igra, sa srcem i s kolikom borbenošću. Jako lijepo za vidjeti. Doduše, kada si suparnik Hrvatskoj u ovakvoj dvorani, onda nije tako lijepo i ugodno, he, he - iskreno će Luka.
Nikola Karabatić, vaš brat dosad još koliko smo uočili, možda smo u krivu, nije bio na utakmicama francuske reprezentacije. Dolazi li u četvrtak u Zagreb?
- Moguće. Nije još dogovoreno, nije sigurno, ali prije smo načelno razgovarali da ako uđemo u polufinale... Moguće je da bude s nama.
Kolege nam vele, oni koji prate malo više i jače društvene mreže i koji nisu poput ovog novinara na "vi" s Instagramom, Facebookom ili kako se to već zove, da je Nikola na nekoj od tih mreža navijao za Hrvatsku protiv Mađarske.
- Pa, naravno. Gledajte, i za mene je odigrati jedno ovako veliko natjecanja kao što je Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj, nešto posebno. Ponosim se.
Nego, godine 2009. dok je vaš brat bio u ovoj dvorani, na terenu, gdje je bio Luka?
- Doma, gledao sam na TV i ja sam isto tako kao i vi gubio živce. Jasno, ja sam navijao ipak za brata i Francusku, ali i meni su živci radili. Ne samo vama. Prije 16 godina je to bilo, a čini mi se kao da je jučer. Sjećam se dobro te utakmice. Fenomenalna utakmica i zapravo je od tada krenula neka naša, francuska era. Nadam se da će opet.
Je li čudno igrati bez brata?
- Malo i je. Sad mi je doduše nekako normalno, malo sam se priviknuo, ali u početku mi je bilo jako čudno. Oduvijek smo bili zajedno. Suigrači, cimeri oduvijek. Dio mene je, u rukometu jasno, otišao. No, i dalje je Nikola tu, svaki dan se čujemo, popričamo, naš je odnos isti. Samo što sam ja na terenu, a on je vani.
Jedan od vaših suigrača nam je upravo rekao kako ste dosad gledali 2-3 utakmice hrvatske vrsta na ovom SP. Dakle, očito se dugo, dobro, pomno pripremate. Što ste točno vidjeli?
- Kao prvo, momčad koja ima veliko srce. Uz navijače daje sve od sebe. Stvara velik pritisak na suparnika. Vidjeli smo da su u nekoliko navrata imali poteškoća, ali nikada nisu gubili živce, glavu iako su znali gubiti i 3-4 gola. Uvijek bi s ritmom ušli u utakmicu i držali ga takvim. Sad su zaredali s pobjedama, a svaka vam pobjeda diže samopouzdanje i sad su na top razini.
Samo malo o Egiptu još. Jesu li vas ičime iznenadili?
- Nisu jer su oni godinama jedna od ponajboljih momčadi na svijetu. Uvijek su tu blizu, kao i sada. Gol ih je dijelio od polufinala. Znamo kakve igrače imaju. Način kako su nas izazvali u drugom poluvremenu s igrom 7 na 6, za nas je bilo jako teško. Nismo pronašli rješenje, ali znate u susretima s najboljim momčadima, uvijek presuđuju neki detalji. Tako je i sada presudio detalj.
Da, a znamo i koji - Karabatić detalj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....