Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu nakon što je u finalu u Oslu pred 15.000 gledatelja izgubila od Danske sa 26-32 (12-16).
Izranjavana i umorna Hrvatska nažalost, nije uspjela zaustaviti moćni danski stroj. Usprkos silnom zalaganju i trudu, hrvatski rukometaši nisu uspjeli prekinuti pobjednički danski niz koji traje od 2019. godine i proteže se na četiri uzastopna SP-a.
Prva je to medalja hrvatskih rukometaša na svjetskim prvenstvima nakon bronce osvojene 2013. u Španjolskoj, te ukupno šesta, pri čemu čak četvrto srebro.
Drugi smo bili još u tri navrata (1995, 2005, 2009), a najveći uspjeh hrvatski rukometaši su ostvarili 2003. u Portugalu osvojivši zlato.
S druge strane Danci su postali prva reprezentacija u povijesti koja je spojila četiri svjetska naslova.
Danci su ovom pobjedom produžili niz bez poraza na svjetskim prvenstvima na čak 37 utakmica. Čak šest godina nisu izgubili na svjetskim prvenstvima osvojivši tri uzastopne titule (2019, 2021, 2023).
Posljednji poraz na SP-u su doživjeli u osmini finala 2017. od Norveške (25-27), a nakon toga su nanizali 35 pobjeda i dva remija.
Aktualni svjetski prvaci bolje su ušli u susret. Hrvatska se mučila u napadu i nakon 10 minuta igre Danska je vodila sa 4-1. Dagur Sigurdsson je tražio čvršću i pokretljiviju igru naše obrane. Mijenjali smo obrane 5+1, pa 6-0, i u 20. minuti Hrvatska se približila na samo gol zaostatka. Nažalost, u 21. minuti smo ostali bez jednog od ključnih igrača u obrani Marka Mamića koji je dobio crveni karton zbog oštrog prekršaja nad Laugeom.
Danska je do kraja poluvremena pobjegla na četiri razlike s koliko se i otišlo na odmor (16-12). Danci su daleko bolje ušli i u nastavak i s dva brza gola poveli su 18-12. U 36. minuti Danska je stigla i do ogromnih osam razlike (22-14) i već tada je bilo jasno kako će Hrvatska teško za slavlja. U 41. minuti Danska je povela sa 10 razlike (24-14), a Hrvatska je do kraja uspjela smanjiti na šest golova zaostatka.
Dansku su do svjetske krune predvodili Mathias Gidsel sa 10 golova, Emil Jakobsen s pet golova, dok je Emil Nielsen sakupio 13 obrana.
U hrvatskim redovima najefikasniji su bili Ivan Martinović sa šest i Mario Šoštarić s pet golova. Hrvatski vratari Dominik Kuzmanović (4) i Ivan Pešić (1) imali su ukupno pet obrana.
Uspjeh hrvatskih rukometaša u dnevniku RTL-a prokomentirao je i bivši golman Hrvatske, Ivan Stevanović.
- Trenutno je Danska jedno koplje ispred svih. Imaju četiri-pet igrača koji su najbolji na svijetu na svojim pozicijama. Isto tako, mi smo odigrali fenomenalan turnir i vratili smo Hrvatsku tamo gdje joj je mjesto.
Što je tajna uspjeha?
- Kult reprezentacije koji je postavljen puno godina ranije. Vidite da ima tu emocija, suza, svega, ali je predivno.
Nasljednici?
- Stavili smo puno igrača na scenu. Kuzmanović je jedan od najboljih mladih vratara na svijetu, Peša je jako dobar, Mandić će u budućnosti činiti tandem s Kuzmanovićem.
Karačić, Duvnjak, Pešić?
- Opraštaju se na najbolji mogući način, sutra će im već biti lakše.
Sigurdsson?
- Drugačiji je. Plijeni svojom mirnoćom i sigurno nam je donio nešto što zadnjih godina nismo imali.
Dagur Sigurdsson:
- Naravno da smo malo razočarani, htjeli smo da utakmica duže bude otvorena. Bila je to velika borba, pokušali smo sve što smo mogli, ali sreća nije bila na našoj strani. Htio bih vidjeti ovu utakmicu u Zagrebu, to bi bilo interesantno. Čestitke Danskoj, nevjerojatna su ekipa i morat ćemo pokušati idući put.
Leon Šušnja:
- Malo jesam tužan, jer smo bili korak do zlata, nismo uspjeli, ali ponosan sam na ekipu. Napravili smo veliki uspjeh, moramo biti ponosni.
- Treba čestitati Dancima, pokušavali smo sve, ali nismo uspjeli. Jednostavno nije išlo...
- Drago mi je radi Duleta, Kare i Peše što su završili sa srebrom reprezentativnu karijeru.
- Od prvog treninga smo vjerovali i vidio se da imamo karakter te da možemo napraviti veliki podvig, što se pokazalo točnim.
- Tek ćemo sutra biti svjesni što smo napravili, jedva čekamo doći u Zagreb.
Domagoj Duvnjak:
- Ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti ovu medalju, pogotovo nakon svega što mi se dogodilo u 2. kolu. Hvala suigračima, izborniku, svima što su mi ovo omogućili, pa i generaciji koja me naučila što znači nositi ovaj dres. PRedivan je dres, najljepši je dres, težak je dres.
- Odlazim ponosan, hvala ljudima koji su dali život za ovu državu jer da njih nije bilo ja ne bih mogao predstavljati svoju državu 20 godina. Veliko hvala! Odlazim sretan i ispunjen. Ostavljam reprezentaciju u dobrim rukama.
Zadnji gol u hrvatskom dresu?
- Veliko hvala Dancima. Odmaknuli su mi se, žao mi je što Igora nisam pozvao. Osjećaj je onako, znaš da ti je to zadnji gol za ovaj dres. Bio je jako dug put, dao sam cijelog sebe u ovu reprezentaciju, za ovaj dres, odlazim ponosan.
Na što si najponosniji?
- Najponosniji sam na to da mogu sresti bilo kojeg bivšeg suigrača i trenera i popiti s njim kavu. Predivne suigrače sam imao, predivne trenere, puno su me toga naučili. Život ide dalje. Rukomet nije samo Domagoj Duvnjak. Hrvatska je pokazala da se vratila u vrh. Izgubili smo do finala samo od Egipta. Odigrale smo fantastične utakmice, napravili smo malo čudo. Veselim se sutra doći u domovinu. Jedva čekam. Vjerojatno ćemo se i večeras malo opustiti. Za većinu će to biti prvi doček, ova medalja ide navijačima koji su nas gurali od prve utakmice, bez njih ne bi došli ovdje.
- Teško je reći što je bio prijelomni trenutak, ali igrali smo doma i navijači su nas gurali nevjerojatno. Trenutak prije utakmice s Islandom smo došli do zida. Sve ili ništa. I ta je utakmica nevjerojatna bila. Island koji igra u fenomenalan rukomet, mi smo ih lagano pobijedili. Mislim da je to bio presudan trenutak. Tu smo vidjeli da možemo. Slovence pobijedili, pa onako pobijediti Mađare. Drago mi je da su dečki shvatili da nikad nema odustajanja. Ni danas nismo, dali smo sve od sebe, Danska je bila bolja.
Duvnjak je najbolji strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije, uz to ima i najviše nastupa.
- Ne bih to mogao zamisliti. Meni je od prijateljskih utakmica, od prve do zadnje privilegija, čast svaki put kad čujem Lijepu našu. Dolazio sam svakakav na utakmice, srce uvijek prevagne, od prve do zadnje sam ponosan. Puno turnira, puno prvenstava. Baš sam ponosan - zaključio je.
Mateo Maraš
- Prva nadam se od mnogih. Neopisivo težak put do nje, tako je još slađa. Treba čestitati Dancima, bili su kroz turnir najbolji, a mi smo bili drugi najbolji. Opraštaju nam se neki igrači, vidjet ćemo sutra - rekao je na rubu suza pa dodao:
- Već sam plakao, ne mogu više, rugat će mi se. Predivno je ovo, puno smo toga napravili. Bilo je jako emotivno, pogotovo za kapetana i senatora. Nadam se da ćemo preuzeti mi mlađi, puno se krvi prolilo za ovaj dres, moramo nastaviti u istom tonu, jer drugačije ne može.
Igor Karačić:
- Nisam tužan uopće. Prelijepo mi je bilo dijeliti zadnjih dana hotel i parket s dečkima, nema boljeg osjećaja od oproštaja od reprezentacije s medaljom.
- O utakmici bih stvarno mogao pričati, ali ne želim ulaziti u to. Miješali su mi su se osjećali, vidio sam Duvnjaka da plače, ja sam se smijao. Htio sam da mi ostane svaki trenutak u lijepom sjećaju. Pamtim ću svaku minutu na turniru i finalu. HVala navijačima koji su uveličali ovo sve.
Je li ti ovo najdraža medalja?
- Svaka mi je draga, ali nekako se nisam nadao. Sve je vodilo prema tome da će ići bez mene, na kraju evo, o ovome se mogu knjige pisati. Bitno je da smo na dobar način završili turnir u Hrvatskoj, donijeli smo zemlji narodu. Dalje ću navijati za dečke.
Jeste li sretni zbog dočeka?
- Naravno da jesmo, priča se o tome. Nismo mogli izbjeći tu temu. Nadam se da će doći što veći broj ljudi. Ujedini smo sve, vratiti smo rukomet tamo gdje pripada.
- Moram zahvaliti svim prijateljima, prvenstvo obitelji. Onda dolazi moj prijatelj, moj brat, moj kapetan Domagoj Duvnjak. Ušli smo zajedno u reprezentaciju sa zlatnom medaljom, mislio sam da ćemo i otići, nažalost nismo - dodao je.
- Hvala cijeloj naciji, hvala što ste nas istrpjeli, nadam se da smo vas uveselili.
Naši rukometaši nažalost nisu uspjeli još jedanput šokirati svijet. Hrvatska pala je u finalu Svjetskog prvenstva. Dancima treba pružiti ruku i priznati da su bolji, a mi moramo proslaviti veliki uspjeh hrvatskog sporta i rukometa općenito. Jer, Hrvatska nije uspjela ponoviti uspjeh od prije 22 godine kada smo se u Portugalu okitili zlatom, ali smo osvojili prvu svjetsku medalju, nakon bronce u Španjolskoj. I ono što je najvažnije, naši su heroji vratili hrvatski rukomet tamo gdje pripada - u sam vrh!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....