Vratari na nikad višoj cijeni, drugi put u povijesti osvojili su obje kategorije

Najbolji rukometaši Hrvatske za proteklu godinu su Lucija Bešen i Dominik Kuzmanović. Luciji je to prvi naslov, Dominiku drugi. Kuzmanović je prvi vratar u povijesti izbora koji ima dva naslova u tradicionalnoj anketi Sportskih novosti. A ‘Kuzma‘ ima samo 23 godine i već sada je probio neke granice, a koje će još probiti, pokazat će vrijeme.

Ovo je drugi put u povijesti da su u istoj godini za najbolje izabrani vratarka i vratar. Prvi put se dogodilo ‘96. kada su slavili Ljerka Krajnović i Valter Matošević. Zanimljivo je da je od vratara naslov u 32 dosadašnja izbora osvajao samo Venio Losert, a da smo imali sjajnih vratara od Vlade Šole, Mirka Alilovića, Ivana Pešića, Marina Šege, Tončija Peribonija, Marija Kelentrića... Kod rukometašica je situacija ‘bolja‘, jer su prije Lucije Bešen te naslove osvajale Ljerka Krajnović, Barbara Stančin, Marta Žderić, Jelena Grubišić, Ivana Kapitanović i Tea Pijević. Imali smo i sjajnu Adrijanu Prosenjak koja taj naslov nikad nije uspjela osvojiti. Ali nijedna od njih nije uspjela osvojiti dva naslova. U šansi su još Tea Pijević i Lucija Bešen, vratarke koje su nam 2020. donijele jedinu hrvatsku medalju na reprezentativnoj sceni iz Danske s Eura.

I naš primjer ove sezone pokazuje koliko su u današnjem rukometu važni vratari i zašto su danas među najskupljim rukometašima svijeta Wolff, Nielsen, Milosavljev, Halgrimsson… A evo, tu sada spadaju i dvojica naših mladih majstora Kuzmanović i Mandić. Nije Kiel kupio Wolffa preko noći slučajno od Kielcea, nije Milosavljev za kikiriki išao iz Berlina u Kielce, nije Nielsen za siću promijenio Barcu za Veszprem, niti je Halgrimsson za siću došao iz Wisle u Barcu. Nije Magdeburg slučajno europski prvak, nije Magdeburg slučajno prepoznao potencijal takva dva vratara i osigurao se za dužu budućnost. Pravi vratari su početak svake dobre momčadi i onaj tko ih ima uvijek ima adut više. E zato je Hrvatska danas opasnija svima nego što se to na prvi pogled čini. Svašta su spremni učiniti ta dvojica, a nisu slučajno ni Špikić u Njemačkoj, ni Slavić u Francuskoj, gdje je i Pešić koji je branio do jučer. Kuzmanović ima 23 godine, Mandić je par mjeseci stariji. Još uvijek rastu. Kuzmanović se i dalje bori za status u Gummersbachu, Mandić u Magdeburgu, makar su odlični. I ta činjenica samo ih može učiniti još boljima u budućnosti. Tu su uz dobar rad važne jake glave, a to je stvar koja se najbolje pokazuje kroz vrijeme. A oni su sa 23 godine već odavno svjesni da je svaka prilika detalj koji se ne propušta.

Lucija Bešen ima golmanski gard, ima visinu. Nema ritam spomenute dvojice, ne djeluje kao lider, premirna je i pretiha za tako nešto, što nekad fali ekipi ako njoj ne ide kako želi. Može riješiti svakog protivnika, ali za više to treba dovesti u kontinuitetu na još višu razinu. Ima vremena, 27 godina su najbolje godine, potpisala je novi ugovor s Podravkom, ali to samo po sebi ne smije zadovoljiti u smislu napretka, jer je potencijal koji pokazuje znatno viši. Danas su vratarke one koje nose. Nije Katrine Lunde slučajno legenda svih vremena, nije Raesok slučajno uz nju na golu Norveške, jer je slučajno prva vratarka Lige prvakinja. Nisu Toft i Reinhard i Kristensen slučajno danska trojka, niti je Sako slučajno prvi francuski izbor nakon sjajnih vratarki koje su imali. Vratarke su izuzetno važan dio svake uspješne ekipe i Lucija Bešen je to svojim obranama protekle sezone, posebno na golu Podravke, pokazala. Vratar se ne postaje preko noći, to nije uspio nitko. Vidjeli smo što to znači i nedavno kod rukometašica, a tu nije u pitanju potencijal, nego neko vrijeme koje jednostavno mora proći. U tom strpljenju leže svi odgovori o uspješnosti, a strpljenje znači kontinuitet i on je nezaobilazna postaja na putu do uspjeha. Kod onih – ekstra.