Mlada rukometna juniorska reprezentacija, igrači do 21 godine, nije se proslavila na SP-u u Poljskoj, gdje su nakon pobjeda protiv Kanade i Alžira u skupini poraženi od vršnjaka iz Portugala, a zatim u prvoj utakmici drugog kruga od Šveđana, čime su prije druge i posljednje utakmice drugog kruga (pobjeda nad Japanom) izgubili izglede za plasman u četvrtfinale i borbu za odličja.
Dok su njihovi stariji kolege iz A reprezentacije srebrom sa SP-a u siječnju najavili povratak na vrh, njihovi budući nasljednici pod vodstvom Borisa Dvoršeka nisu ispunili očekivanja. Mora se priznati, Dvoršek je za ključnu utakmicu ostao bez tri važna vanjska igrača, najprije bez Diana Nerisa Ćeška i Petra Krupića, koji su stradali protiv Portugala, a zatim i bez Aleksandra Čaprića, koji se ozlijedio tijekom zagrijavanja uoči utakmice sa Švedskom.
Glasilo je to kao svojevrsni alibi, no Dvoršek je još nakon natjecanja po skupinama - kad njegova momčad nije prenijela niti bod u drugi krug - rekao da se s mladima mora više raditi na tehnici nego na taktici. Požalio se na rad s mlađim rukometašima.
- To se jako osjeti na prelasku iz juniorskog u seniorski staž.
Dodao je Dvoršek da su naši mladi igrači fizički "zaostali" u odnosu na one najjače. Pritom je kao pozitivni primjer dao rad u Hrvatskom vaterpolskom savezu u kojem kondicijski trener Pero Kuterovac sustavno radi sa svim mladim selekcijama. To očito nije slučaj i u našem rukometu! Ili je to samo njegovo mišljenje?
Proslavljeni olimpijac Igor Vori danas je direktor (donedavno i trener) u RK Sesvete, klubu koji najbolje radi s mladima i svi njegovi dobni uzrasti su među najboljima u Hrvatskoj te u pravilu osvajaju naslove prvaka Hrvatske.
Vori je u kratkim crtama na sljedeći način doživio fijasko juniora u Poljskoj, premda nije želio dijeliti kritike:
- Istina je kako je rekao Bota (Dvoršek, nap.a.). Čini se i meni da nismo na pravoj razini, na kojoj su neke trenutačno najbolje reprezentacije. Trebalo bi zajedno sjesti i odlučiti koji to igrači zaslužuju našu pažnju, koji to igrači imaju perspektivu. Treba o tome napraviti neku dublju analizu. Nije problem u jednom neuspjehu kao što je bio ovaj na SP-u.
Zanimljivo je, među 20 Dvoršekovih igrača samo su dvojica iz najboljeg kluba, iz Zagreba, a samo jedan iz drugog po snazi kluba, Nexea. I treći hrvatski klub, Vorijeve Sesvete, dao je samo jednog igrača. To je znakovito, ali i ne toliko važno za Vorija:
- Tko je iz kojeg kluba i nije bitno. Možda smo u nedostatku još nekog ljevaka mogli povući nekog od mlađih, a imamo ih, poput Leona Pavičića ili Marka Mucića, pa da vidimo može li se nešto s njima. Mi u Sesvetama imamo odlične igrače do 2002. i do 2006. godišta, nešto slabije do 2004. Možda je Tonćija Ivaniševića vrijedilo pozvati. No, kažem, nebitno je tko je koji klub, bitan je samo interes hrvatskog rukometa.
Iako je pratio juniore na SP-u, Vori nije ulazio u dublju analizu te je na primjeru jednog igrača ukazao na glavni problem:
- Na primjer, naš Aleksandar Čaprić je na posljednjem U19 Svjetskom prvenstvu održanom 2023. proglašen najboljim lijevim vanjskim igračem (zabio je 34 gola uz 27 asistencija), otišao je u njemački ThSV Eisenach i sada tamo grije klupu. Takvo nešto je nedopustivo, iako je danas, nažalost, sve u novcu i teško je spriječiti mlade i perspektivne igrače da odu u neki veći klub. No oni tako mladi odlaze u avanture, ne igraju. Samo od treninga ne može se napredovati, trenirati možeš i sam kod kuće. To bismo trebali nekako spriječiti. Svi ti treneri klubova u koje odlaze naši mladi igrači razmišljaju samo o cilju, o rezultatu. Nije njima na pameti niti razmišljaju da bi trebali razviti tog mladog igrača, oni gledaju samo čisti interes.
Drugim riječima, nastavi li se tako, budućnost nije svijetla "iako Hrvatska i dalje ima perspektivne mlade igrače"...
Komentari (0)