Goran Perkovac

 ANTE CIZMIC Cropix
PRESUDIO MU EURO

Smijenjen Goran Perkovac! Došao s oštrom retorikom pa pao jer nije uveo red u reprezentaciju

Odluka je donesena jednoglasno zbog neuspjeha na Europskom prvenstvu u Njemačkoj
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 06. veljača 2024. 18:21

Goran Perkovac više nije hrvatski izbornik. Na sastanku Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza jednoglasno mu je izglasano nepovjerenje da dalje vodi reprezentaciju Hrvatske. Razlog, loš nastup i loš rezultat na Euru u Njemačkoj na kojem je očito popucalo mnogo toga na relaciji izbornik - igrači. Perkovac je podnio izvješće Upravnom odboru, koji ga nije prihvatio i Hrvatske će već za olimpijske kvalifikacije koje slijede morati pronaći novog izbornika. Situacija je izuzetno nezahvalna, jer tko god bude novi neće imati vremena za neko veliko upoznavanje s momčadi. Prva velika šansa za to su, ako se plasiramo na OI, pripreme koje će tome prethoditi u srpnju. No, prije toga treba biti barem drugi u skupini u Hannoveru u kojoj su još Njemačka, Austrija i Alžir. Sudeći po Euru, neće biti jednostavno.

Perkovac je na čelo ima došao nakon SP prošle godine u Švedskoj koje je također završilo neuspjehom Hrvoja Horvata. Ušli smo teško u kvalifikacije za euro, izgubili tri oda od Nizozemske, ali smo se pobjedama protiv Grčke i Belgije ipak plasirali na natjecanje. Realno, nekih velikih stvari u te prve dvije akcije nije moglo biti, jer vremena za uigravanje je bilo malo, ali je zato nakon ljeta bilo znatno više, dok nismo ih napravili najbolje što možemo, što se vidjelo na Euru u Njemačkoj. Nismo iskoristili listopad za uigravanje, širili smo kadar, prilagođavali budućnosti, zapostavili sadašnjost, nismo igrali utakmice, dok su one su ključ uigravanja.

U završne pripreme za Euro išli smo s previše igrača da bismo mogli uigrati momčad. I na kraju se to pokazalo kao slabost jer smo izgledali neuigrano. Gubili smo previše lopti, imali lošu obranu, nismo znali igrati s igračem i dva igrača više, nismo imali rezervne varijante za promijeniti obrambeni i napadački ritam ako situacija ne krene po dobru i sve nam se to vratilo, prvo protiv Austrije, kao kulminacija protiv Mađarske i konačno protiv Islanda. To što smo bili dobri protiv Španjolske, koja je ispala u prvom krugu, nije nam pomoglo, nije nam pomoglo ni to što smo bili izjednačeni s Francuzima, jer smo izgubili zbog dvije poklonjene lopte, kao ni to što smo pobijedili Nijemce, jer je to bilo nebitno. Istina, vidjelo se puno potencijala u našoj reprezentaciji, ali bez obzira na neiskustvo u mnogim segmentima banalne pogreške nisu trebale utjecati na konačni rezultat. Sreća je da smo zahvaljujući drugima dočekali priliku u olimpijskim kvalifikacijama i da se imamo realnu šansu vratiti u igru na najbolji mogući način.

Perkovac je imao oštru retoriku kada je dolazio, mnogima se to nije dopalo, neke je povrijedilo. Dobro je vidio mnoge stvari, ali ih u konačnici nije uspio promijeniti. Zašto je postao mekan, zašto nije vukao konkretnije poteze koje je obećao, najbolje zna on sam, ali ako padneš na dva SP, ako ne prođeš olimpijske kvalifikacije, ako igraš slab Euro, nemoguće je bilo očekivati da to bude bolje na gotovo isti način. Nedvojbeno je Perkovac želio najbolje, ali u tome jednostavno nije uspio. To nema veze s perspektivom koja ostaje, jer perspektiva se stvara godinama, ne od lani i ne u reprezentaciji. Samo to što smo pokazali u Njemačkoj, morali smo pokazati dva, tri natjecanja ranije. To nije kriv Perkovac.

Nismo imali rezervnu varijantu 6-0 obrane, pričali smo o 3-2-1, nismo probali ni 5-1 koja nam je kao bila tu pri ruci. U ključnim trenucima gubili smo lopte kao početnici. Imamo tri gola plusa protiv Austrije, odigramo egal, imamo egal protiv Francuske, izgubimo dva zbog gluposti. Protiv Mađarske na dječje štosove rastura nas Bodo, protiv Islanda na jedini mogući način Palmarsson, ostavljamo lopte u križanjima iza leđa, ne vraćamo se u obranu, nudimo kontre protivniku, što je na Euru nedopustivo.

Govor tijela igrača puno je rekao, ali i sami igrači o sebi, jer bez obzira na trenera neke stvari se profesionalcima najvišeg ranga ne smiju događati. To su stvari koje zaslužuju analizu i vrlo konkretne odgovore, jer "poginuli" smo pet puta, ne moramo i šesti - ako nije nužno - na isti način.

Šteta je naravno kada se takva stvar dogodi neizmjerna, jer nemamo previše trenera. Perkovac je bio godinu dana na klupi. Na jednom natjecanju reprezentaciju je vodio Abas Arslanagić, jednom je to učinio i Ilija Puljević, svi drugi su imali duži kontinuitet. Očito je procjena da tako nešto u ovom slučaju ne bi imalo smisla nastaviti, jer s tim odnosima ne bi izgledalo bolje, dok sada trebamo dobiti i odgovore na terenu, jer se često postavlja pitanje postoji li uopće trener koji je dobar u svim tim našim realnostima. Na ovaj način sigurno - ne.

Perkovac je najavljivao zaokret, nije ga uspio ostvariti, nije uveo red u reprezentaciju i to mu je u konačnici presudilo. I tko god dođe iza njega morat će odgovoriti na mnoga pitanja, da se zna tko što radi, u kojoj situaciji i na koji način to radi, da 16 igrača u timu ima svoju ulogu u igri, jer danas je to stvar bez koje rukomet jako teško funkcionira. A mi smo od silnog viška na priprema imali manjak na Euru, jer su neki igrači bili više promatrači nego sudionici natjecanja. Nismo toliko jaki da si takvu stvar možemo priuštiti.

Nitko nije želio da se tako nešto dogodi nakon Njemačke, no očito to je bila stvar koja se morala dogoditi. Sada ćemo dobiti odgovore izvan terena, ali ono najvažnije je da ih čekamo na terenu. Tek onda ćemo znati da smo nešto uspjeli napraviti. Bilo tko da bude izbornik.

Linker
06. veljača 2024 18:27