Olimpijske igre ostaju najuvjerljivija potraga za izvrsnošću koja postoji u sportu, a možda i u samom životu. Ovim je riječima ponajbolja australska plivačica svih vremena, Dawn Fraser, svojedobno definirala natjecanje kroz koje je, u rasponu od 1956. do 1964. godine (Melbourne, Rim, Tokio) generirala ukupno osam medalja, od čega četiri zlatne. Unatoč mijenama nastalim protokom vremena, i činjenici da je u valorizaciji uspjeha modernih sportaša nerijetko ključna varijabla stanje na bankovnom računu, a ne ono u vitrini s trofejima, njezine riječi i dalje poprilično snažno pogađaju u srž Igara. Nova takva potraga krenut će 26. srpnja u Parizu (treći put u povijesti nakon 1900. i 1924.), a mi smo se, potaknuti tom činjenicom, odlučili pozabaviti hrvatskim sportašima - u ovom slučaju momčadima - koje će, ili bi mogle, sudjelovati u lovu na izvrsnost pod olimpijskim plamenom francuske prijestolnice.

Tucak&co. pokazali put

Na vrh liste zasjela je, dakako, hrvatska vaterpolska reprezentacija. Momčad Ivice Tucka u Dohi je osvojila treće zlato u povijesti hrvatskog vaterpola, a na putu prema najsjajnijem odličju osigurala je i vizu za Pariz - kao prva (i zasad jedina) nacionalna selekcija kojoj je to pošlo za rukom. Dok su Marko Bijač, Loren Fatović, Jerko Marinić Kragić i ostatak naše "zlatne družine" još slavili dramatičnu finalnu pobjedu nad Italijom, stigao je brzojav o tome što ih krajem srpnja čeka u francuskoj metropoli. "Barakude" će, naime, u pariškim bazenima, pod okriljem skupine A, ponovno odmjeriti snage s Talijanima, odnosno Rumunjima, Grcima, Amerikancima i Crnogorcima. Skupina B, s druge strane, okupila je Australiju, Srbiju, Francusku, Mađarsku, Japan i Španjolsku, a daljnja faza natjecanja rezervirana je za po četiri najbolje plasirane momčadi iz obje navedene grupe. Hrvatsku, dakle, čekaju novi teški zadaci, no aktualni svjetski prvaci i europski doprvaci na Elizejske će poljane stići odlučnim korakom jednih od glavnih favorita za najvišu stepenicu olimpijskog postolja. Uspon na tu stepenicu predstavljao bi svojevrsnu krunu ove sjajne generacije, a o ciljevima i motivima sve je rekao sam izbornik Tucak, koji je nakon trijumfa na Arapskom poluotoku istaknuo kako mu je životna želja upravo - olimpijsko zlato.

U nekim ranijim godinama na popisu sigurnih putnika na Olimpijske igre, kao i kandidata za medalje, nedvojbeno bi se nalazili i hrvatski rukometaši, no trenutna zbilja je takva da naši reprezentativci svoje mjesto pod pariškim plamenom tek trebaju izboriti. Nije im to uspjelo na minulom Europskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje su zauzeli tek 11. mjesto, što je, na koncu, sada već bivši izbornik Goran Perkovac - platio "glavom". Hrvatska je na spomenutom natjecanju pokazala nekoliko lica - od maestralne igre u pobjedi nad Španjolskom na otvaranju, do poraza protiv Mađarske i Islanda obilježenih nizom gotovo amaterskih pogrešaka - a cijela ta, pomalo bipolarna priča u ropotarnicu povijesti otišla je pod radnim naslovom: "najgori rezultat na europskim prvenstvima u razdoblju 2002. - 2024.". Bilo kako bilo, pred hrvatskim rukometašima sada je kvalifikacijski turnir za OI, koji će se od 14. do 17. ožujka održati u Hannoveru, i na kojem će igrati s Njemačkom, Austrijom i Alžirom, a pariška viza pretplaćena je na dvije najbolje plasirane momčadi.

Gdje je izbornik?

Ono što cijeloj priči daje primjesu bizarnosti jest činjenica da nacionalna vrsta tri tjedna prije toliko važnog turnira - nema izbornika. Nakon Perkovčeve smjene, naime, javnim su se prostorom krenule množiti bombastične licitacije oko njegovog nasljednika, a s vremenom se kao "najsigurnija oklada" isprofilirao Dagur Sigurdsson. "Koeficijent" na 50-godišnjeg Islanđanina je drastično pao uslijed medijskih napisa o njegovim (navodno uspješnim) pregovorima s HRS-om, odnosno nakon njegovog zahtjeva za prekidom suradnje (2. veljače) s japanskom reprezentacijom kojoj sjedi na klupi. Oni koji su se okladili na taj "zicer", međutim, još uvijek ne mogu podići svoj "dobitak" budući da japanski rukometni savez do zaključivanja ovog teksta nije prihvatio Sigurdssonov prijedlog i planira ga zadržati do kraja Olimpijskih igara, na koje se selekcija "zemlje izlazećeg sunca", za razliku od naše, već kvalificirala. Umjesto novog izbornika, popis za kvalifikacijski olimpijski turnir tako je sastavio HRS, a na papiru se našao maksimalni broj od 35 igrača, uključujući i veterane Marka Kopljara (38) i Jakova Gojuna (37), čije je uvrštavanje u kadar, iako samo formalno, u savršenoj suprotnosti s narativom i trendom pomlađivanja reprezentacije.

Za pretpostaviti je da čelni ljudi hrvatskog rukometa čvrsto vjeruju u Sigurdssonov dolazak, pa su mu stoga ostavili na raspolaganju najširi mogući popis igrača, iz kojeg bi onda vlastoručno trebao odabrati igrače s kojima će krenuti u olimpijske kvalifikacije, no teško se oteti dojmu da se radi o poprilično rizičnom pristupu. Ako islandski stručnjak, na koncu, i preuzme hrvatsku reprezentaciju, unatoč njegovoj ekspertizi, vrlo je upitno koliko - s obzirom na izuzetno malo vremena i jezičnu barijeru - uopće može konkretno djelovati do početka kvalifikacijskog turnira.

Sesar želi ponoviti Acu

Iako se Perkovcu može mnogo toga spočitnuti, reprezentacija je za njegovog mandata dobila novi igrački kostur, pa i neke pozitivne konture, te je odluka o prekidu suradnje s njim - a napose o prekidu samog kontinuiteta u ovako delikatnom trenutku - u najmanju ruku dvojbena. Vrijeme će pokazati je li takav rizik, pa mogli bismo reći i eksperiment, bio isplativ, no jedno je sigurno; drugi uzastopni izostanak hrvatske rukometne reprezentacije s Olimpijskih igara bio bi, u kontekstu nacionalnog sporta - ravan tragediji.

U lovu na Igre, nadalje, sudjeluje i hrvatska košarkaška reprezentacija, koja je, krajem kolovoza prošle godine, osvojila pretkvalifikacijski olimpijski turnir u Istanbulu, pobijedivši u finalu domaćina Tursku. Sesarovi odabranici prikazali su tada vrlo dobru igru, ali i koheziju, kompaktnost i borbenost, sve karakteristike koje će im biti i više nego potrebne na sljedećem koraku. Na kvalifikacijskom turniru, koji će se od 2. do 7. srpnja održavati u Pireju, naši će košarkaši, naime, u skupini A igrati sa Slovenijom i Novim Zelandom, dok su u skupinu B smještene Grčka, Egipat i Dominikanska republika. Po dvije najbolje plasirane reprezentacije iz navedenih skupina ići će u polufinale, a onda će uspješniji iz tih utakmica odmjeriti snage u finalnom okršaju - koji će iznjedriti putnika za Pariz. Pred Sesarovim je sastavom, dakle, izuzetno zahtjevan posao, osobito ako uzmemo u obzir da će Grci biti predvođeni Giannisom Antetokounmpom, a Slovenci Lukom Dončićem, no, kao što je i sam izbornik rekao - "imamo i mi nekih svojih aduta".