Vlado Stenzel je zaštitni znak trenerske struke u Njemačkoj. Ovdje je ostvario najveće uspjehe karijere, a bio je i prvi olimpijski pobjednik u rukometu uopće, vodeći reprezentaciju nekadašnje države. Vlado prati sve što se događa i uvijek je zanimljivo čuti njegovo mišljenje o svemu.
- Mi već dugo imamo isto problem u reprezentaciji. S tim se bavim cijelu karijeru i želio sam pomoći trenerima koliko je to moguće.
Krenuo je…
- Prvi problem igara u Hrvatskoj je da smo ubacili kondicijske trenere kao s nekim magijama, kao da specijalno rade s mišićima i regeneriraju nas. A oni umaraju igrače, a ne uspijevaju ništa. Mirko Novosel je rekao da sam imao kondicijskog trenera, ne bih ništa uspio. Slično sam mišljenja, jer da sam imao pet minuta nekoga drugog za svoj trening nikad ne bih imao vremena koje mi je bilo potrebno. Proučavam i danas s čime se bave kondicijski treneri. To je znanost. Oni završe fakultet, postanu mesije, to je bilo i kod Horvata. Ti imaš kratko vrijeme za uigravati i ako ti još to netko uzme pet minuta s pričom da igrač nema snage, to je nenadoknadivo. Pa uostalom, nismo ni mi imali kondicijskog trenera u Portugalu.
Nastavio je…
- Naših 5-1 je prokuženo, pametni narodi to riješe s dva pivota i gotovo.
Dobro, u čemu je onda ovdje u Njemačkoj bio problem?
- Poslije Španjolske se ne radi ništa, jer toliko si umoran da se moraš odmoriti u prvom redu. Najopasniji su treninzi kada pobijediš, jer igrači treniraju s 10 posto više intenziteta po inerciji, a to troši umjesto da odmara. Tu je bio početak problema nakon odličnog otvaranja u kojem smo pokazali da možemo.
Drugi problem?
- Završne pripreme ne mogu biti s previše igrača, 17-18 maksimalno, nijedan više, jer ne može se drugačije uigravati momčad. Oni su tražili tim, a bolje je da naprave u izboru jednu grešku, ali da izaberu, jer su u tom traženju izgubili previše. Nisu imali nikakav razlog da provjere bilo kojeg igrača.
Trenirati na natjecanju ili ne?
- Tu se ne može kondicija podignuti, tu ne možeš ništa. A nismo uigrani, utakmica protiv Mađarske je to najbolje pokazala. Na utakmici trebaš dovesti momčad da se sama mijenja, ako nema snage za sprint 40 metara igrač izlazi sam van, da predahne, a mi taj sustav nismo imali, jer da jesmo imali bismo ritam. Mi ni ne znamo kada Danci mijenjaju svoje igrače, a to rade savršeno. Naš problem hrvatski je da znamo sve i da uvijek pametujemo. I zato igrač radi greške koje nisu njemu svojstvene, a to je samo znak da je umoran, to je čista psihologija. Luka Cindrić je Luka Cindrić i on mora, a on ne može. Treba nam specifično treniranje i uigravanje momčadi.
I još nešto.
- Uvijek moraš poštovati što ti momčad pokazuje. Kuzmanović brani sjajno protiv Francuske, a drugu utakmicu krene Mandić. To je šok za momčad, jer momčad vidi to kao svoju snagu.
Vlado kratko, ali vrlo konkretno i korektno, o stručnim pitanjima i kako ih je on vidio u ovom slučaju. Dobar savjet ljudi koji su se u svom poslu dokazali uvijek treba čuti.