Sukob oko reprezentacije je samo mali detalj u priči koja Hrvatsku prati već godinama

Katarina Pandža zabila je u subotu gol koji je razgalio koprivničke i hrvatske poklonike rukometa, a Podravku odvela u pred vrata drugo kruga Lige prvaka koja je nekad bila tako obična stvar, a danas se istoj ponovo veselimo. Katarina Pandža je ukupno gledano najbolja igračica Podravke, ali pomak koji je Podravka napravila s Ivicom Obrvanom nedvojbeno je donijela Mateja Pletikosić.

Okupila je Podravka ove sezone odličan sastav. U njemu je uz spomenute i Ana Pandža, vratile su se iz inozemstva Mija Brkić i Klara Birtić. Skupilo se konačno ono što je Podravka godinama dobro radila – ponajbolje iz Hrvatske. Vratiti doma domaće, skupiti u Hrvatskoj najbolje, a danas su u timu igračice iz Zagreba, Splita, Knina, Bjelovara, Slavonskog Broda, Čakovca, Dubrovnika, Koprivnice… U samo nekoliko mjeseci situacija se drastično promijenila. Dakle – može se!

Vratila se Podravka i u hrvatski ženski rukomet, preuzela konce koje je nekoliko godina ispustila, ali taj posao će biti značajno teža misija od klupske. U njemu se stvari ne mogu mijenjati za šest mjeseci, a svaka greška, krivo korak, skupo se plaća.

Hrvatska nije bila dobra na posljednjim velikim natjecanjima, ni se uspjela plasirati u kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu, nije bila na Olimpijskim igrama, odlazi s dosta neizvjesnosti na Euro koji nam uskoro slijedi, odlazi u raspoloženju koje kvari sukob s tri ponajbolje igračice u prethodnom periodu. Sve stoji i da izbornik ima pravo na odluke i da on određuje tim i odgovara za rezultat, a to mu je nakon posljednjih loših nastupa apsolutno dozvoljeno, ali isto tako uvijek postoji način da se ne ostavljaju repovi i da cijela ta priča samo s malo više transparentnosti izgleda OK. Zašto nije tako, valjda znaju oni kojima ta priča odgovara.

Podravka je u šest mjeseci napravila više nego za deset godina, pa sad da tim putom krenemo i na reprezentativnom planu, da nam se neke stvari nikad više ne ponove, isto bi bio potez od velike pomoći. Ali, mi se svađamo…

No, taj sukob je prava sitnica i samo mali detalj u priči koja nas prati već godinama, a opet je aktualiziramo bez ikakvog razloga. Zamislite hrvatsku reprezentaciju danas da odlazi na Europsko prvenstvo u sastavu s Katarinom i Anom Pandžom, Matejom Pletikosić, zamislite da svojevremeno Marta Tomac nije otišla u Norvešku, da Marta Žderić ili Batinović kako hoćete nije stala na gol Crne Gore. Mislite li da Hrvatska danas ne bi bila jača i da na Euro ne bi odlazila u strahu hoće li proći skupinu, već kao favorit u borbi za broj 1 u sudaru s Dankinjama. To je puno veći problem, a ono što zvuči nevjerojatno je da si ga stvaramo sami, bez razloga. Ovo danas je samo nastavak priče i taj nastavak ne treba hrvatskom rukometu.

Stvari moraju biti jasne, transparentne, to nije privatna stvar bilo koga već je to nacionalna selekcija i svatko tko je jednim dijelom dio toga to mora znati. To nije klub, to nije druga priča, to je uvijek i isključivo prva priča, priča koja sport kojim se bave čini bolji i važnijim. Puno ponosa je prošlo kroz nju, i plasman na OI u Londonu i bronca na Euru u Danskoj 2020. i europski naslov Podravke, europski pehari Lokomotive, Osijeka, Trešnjevke, Dalme, olimpijska zlata iz Los Angelesa ‘84. To je strašno puno i upravo zbog svega toga ne smiju nam se događati epizode poput ove kojoj smo svjedoci danas. Nitko nije nedodirljiv, svakom se može nešto reći, ali to uvijek mora biti s povodom i razlogom.

Da pišemo o onom uskliku nakon time outa više nema ni smisla. Smisao svega je da svi samo želimo bolje, jer vidimo da se tako nešto može. I da nije puno kako se nekad čini. Podravka je u šest mjeseci napravila više nego za deset godina, pa sad da tim putem krenemo i na reprezentativnom planu, da nam se neke stvari nikad više ne ponove, isto bi bio potez od velike pomoći. Ali mi se svađamo…