Helena Dretar Karić (40) naša je srebrna paraolimpijka u paru s Anđelom Mužinić s Paraolimpijskih igara u iz Riju, koja je zlatom na Otvorenom prvenstvu Španjolske izborila vizu i za Tokio. No, ova bivša perspektivna rukometašica varaždinske Koke, koja je nešto prije svoje punoljetnosti nastradala kao pješak u prometnoj nesreći, i od tada je u kolicima, dijeli sudbinu svih ostalih sportaša diljem svijeta. I ona je doma.
- Ne treniram, i ne mogu. Živim izvan Varaždina tako da bi mi trebala propusnica da dođem do dvorane, ali niti to mi ne bi pomoglo puno jer je zatvorena, kao i svi sportski objekti u gradu. Ma znate kaj, mi smo čak i mislili u prvi mah malo, onako, ilegalno trenirati, ali smo brzo odbacili tu ideju jer ionako nema nikakvih natjecanja, Paraolimpijske igre su odgođene, pa je bolje smiriti se malo i čuvati zdravlje, ostati doma.
Vjerojatno doma ipak nešto trenirate?
- Ma to da, utezi, guma, održavanje forme, ali nažalost nemam doma stol za stolni tenis. Točnije, imala sam ga, ali sam ga poklonila osnovnoj školi u koju mi je sin išao, i koja ga nije imala.
Pa nije to mali stol, gdje ste ga držali doma?
- U garaži, koju sam pretvorila u svoj mali trening-centar. Bilo je to u mojim počecima stolnog tenisa, tada sam si čak i nabavila robota za stolni tenis...
Sada bi opet dobro došao, stol, a i robot...
- Bi, slažem se, ali vidjet ćemo što će biti u budućnosti. Moj kolega iz reprezentacije Tomislav Špalj je iz istog mjesta kao i ja pa ako ova situacija potraje dulje, snaći ćemo se nekako. Nego, koliko se čujem s ostalim svojim kolegama, svi se sada više posvećujemo mentalnim treninzima. Godinu dana prije Paraolimpijskih igara u Riju zainteresirala sam se za takav pristup s profesionalnim trenerom za mentalnu pripremu i to mi je jako pomoglo.
Znači li to da ste ovu situaciju u kojoj ne možete trenirati uobičajenim ritmom dočekali spremniji možda od nekih drugih sportaša?
- Igram u paru s Anđelom Mužinić, ona je nekada bila odbojkašica, ja rukometašica, i nas dvije puno bolje reagiramo zajedno u paru nego kada igramo pojedinačno. To je sigurno zato što dolazimo iz kolektivnih sportova. I nama je mentalna priprema jako potrebna. No, to ste dobro primijetili, nekako mi se čini da sam spremnija dočekala ovu situaciju jer baš unutar mentalnih treninga radimo dosta na pojavi neočekivanih situacija, na tome da uvijek treba očekivati neočekivano. A to je sada baš ova situacija s koronavirusom...
Deset punih godina ste profesionalac, otkako ste se prvi put plasirali na SP. I sada ovako velika stanka od svega.
- Inače si stalno mislim “joj da mi je pet dana odmora u komadu, da ne moram nigdje ići”, a sada kada sam to dobila, sve mi izgleda malo predugo. I još će potrajati. Ali, Bože dragi, mislim da smo mi smo sportaši ipak prilagodljiviji promjenama od nekih drugih, pa ćemo to lakše prebroditi. A do tada, ostajemo doma - reći će na kraju simpatična Helena.