Hrvatsku stolnotenisku reprezentaciju u veljači očekuje momčadsko Svjetsko prvenstvo, a na njega ide u dobrom raspoloženju nakon što je ove godine na Europskom igrala dobro i za dlaku izborila medalju. U četvrtfinalu je Hrvatska izgubila od Njemačke s 3:2, a i u posljednjem meču je bilo neizvjesno.
- Medalja na momčadskom prvenstvu Europe bi bila kruna generacije i mene osobno. Bili smo jako blizu, cijelo prvenstvo smo igrali jako dobro, a u četvrtfinalu smo igrali protiv Njemačke protiv koje se često srećemo zadnjih godina na velikim natjecanjima. Ovaj put je to bio dobar izbor jer oni nisu došli u najjačem sastavu iako su i tako bili iznimno jaki što su dokazali igrajući finale EP-a. Što se tiče našeg susreta, došli smo 2:2, a u posljednjem meču je Tomislav Pucar igrao protiv Benedikta Dude. U odlučujućem setu tog meča Pucar je imao 6:4, a iako se ne volim vaditi na nedostatak sreće, ali u tom meču su se dogodile tri ‘prasice‘ koje su okrenule susret na njihovu stranu - ispričao je u našem Sportcastu izbornik hrvatske stolnoteniske reprezentacije Neven Karković i dodao:
- Nadamo se da ćemo do medalje uspjeti doći za dvije godine na Europskom prvenstvu za koje se nadam da će se održati u Zadru jer smo se kandidirali za njega.
Prije EP-a 2024. Hrvatsku čeka globalna smotra u veljači. Što možemo očekivati od tog natjecanja?
- Ako ste dugo i ozbiljno u sportu vi očekivanja nemate, imate nadanja. S druge strane, uvijek morate imati ciljeve. Mi ciljeve postavljamo na ono što možemo 100% iskontrolirati. Naravno da je nama želja da budemo prvaci svijeta. Mi znamo gdje spadamo, ali jedan poen može odlučiti da budete među osam na svijetu ili da ispadnete među 32.
Sljedeće godine nas čekaju i Olimpijske igre. Možemo li i tamo očekivati hrvatske predstavnike?
- Ako se ne kvalificiramo momčadski, pojedinačno bi svakako netko trebao biti tamo, prvenstveno tu mislim na Tomislava Pucara i Andreja Gaćinu. Nadamo se da se u momčadskom dijelu neće kvalificirati neka država koja nije pri svjetskom vrhu jer odmah uzima dva mjesta u pojedinačnom. Mislim da bi ranking do nekog 60. mjesta mogao biti dovoljan za ulazak u pojedinačni turnir, a oba naša igrača su trenutno tu.
Karković je jedinstven izbornik možda i u cijelom svijetu da je četiri od pet članova reprezentacije odgojio u klubu. Filip Zeljko i Fran Kojić su s njim od samih početaka, a Tomislav Pucar i Ivor Ban su se Karkovićevom klubu Zagreb priključili nešto kasnije. Samo Andrej Gaćina nije prošao njegovu školu. S obzirom na to, on je s njima, posebno sa Zeljkom i Kojićem, proveo više vremena nego njihovi roditelji.
- U stolnom tenisu ako želiš uspjeti moraš jako rano početi trenirati dva puta dnevno pa sam ja sa Zeljkom i Kojićem proveo više vremena nego sa svojom obitelji. Svaki trener mora biti i psiholog i pedagog i roditelj i sve drugo što treba biti. Najbolje vidite jeste li uspjeli kada cijeli proces završi. Moj najveći uspjeh je da su gotovo svi moji igrači danas uspješni ljudi, obrazovani su i rade na kvalitetnim mjestima. Uvijek se jave, volimo se čuti, volimo se vidjeti. To je moj najveći uspjeh, da sam s toliko osoba uspio ostati u dobrim odnosima iako oni više ne treniraju.
Uz tu lijepu stranu, sigurno je postojala i ona strana medalje u kojoj su roditelji radili preveliki pritisak na djecu.
- Vidite kako se neko dijete ponaša na treningu ili natjecanju i možete vidjeti je li neki roditelj radi veći ili manji pritisak ili ga uopće ne radi. Problem je što ubijete ono osnovno u djetetu i postane mu tlaka ići na treninge, da mrzi kad mu roditelj dođe u dvoranu, da postane tjeskobno. To onda gubi smisao.
U zanimljivoj priči o stolnom tenisu u Sportcastu smo se dotaknuli i psihološke komponente ovog sporta.
- Kod nas je talent izuzetno bitan. Kad se s nekim stvarima rodite, onda je to velika prednost. Naravno, uz težak i predan rad. No, ako se s talentom nisi rodio, onda je to jako teško. Mala psihološka nestabilnost radi velike razlike. Sve je sitno, sve je brzo i ako malo pogriješite u jednoj stotinki, to je promašaj. Ako se malo osjećate nesigurno, to ne završi dobro.
Kako je Neven Karković sportski odgojio svoje igrače, kakvi su uvjeti za treniranje u Hrvatskoj, koliko se promijenila situacija s mladima u zadnjih 20-ak godina, zbog čega se događa sve više poraza kineskih igrača na raznim turnirima, zbog čega novi stil europskih igrača možda nije dobar za razvoj ovog sporta, koja je razlika biti stolnoteniski izbornik i profesor na fakultetu, zašto nas stranci doživljavaju sportskom nacijom i još puno toga pogledajte u cijelom Sportcastu: