ANTE BARANIC/CROPIX Cropix
RATKO RUDIĆ ZA SN

Apsolutna legenda HR sporta: ‘Mladi griješe, to je normalno, ali oni će ovoj Hrvatskoj dati novu energiju‘

Najtrofejniji vaterpolski trener na svijetu o nadolazećem Svjetskom prvenstvu i našoj reprezentaciji
Piše: Dean BauerObjavljeno: 21. lipanj 2022. 12:46

Deset je već godina otkako nije hrvatski izbornik. Dvije godine otkako je okončao trenersku karijeru. No, on nije otišao s bazena. U redu, nije više sa štopericom u ruci, ne priprema taktiku, ali iz vaterpola jasno da otišao nije. I vječno je u nekim poslovima. Za koji će dan u Italiju, u Ligano Sabbiadoro na jedan od projekata koji je davno on začeo. HaBaWaBa se zove (izvedenica od Happy Baby Waterpolo), za djecu od 6 do 12 godina, festival koji okuplja na tisuće djece, prati ga između ostalih MOO, kao i Talijanski olimpijski odbor, FINA i LEN, raširio se po cijelom svijetu. No, doći će drugi tjedan na SP i u Budimpeštu, dakako. U konačnici, od prosinca prošle godine je i član Upravnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza, član Stručnog savjeta te je i dalje prisutan u radu oko reprezentacije. No, Ratko Rudić, najtrofejniji trener svih vremena u vaterpolu, sjajno prati i ostale nacionalne momčadi, trendove. Teško je pronaći puno zanimljivijih i stručnijih osoba od Rudića, stoga nas je zanimalo njegovo viđenje i vaterpola u 2022. godini, nadolazećeg SP u Mađarskoj, naše reprezentacije, očekivanja...

image
ZELJKO PUHOVSKI/CROPIX Cropix

- Godina poslije Igara je uvijek malo atipična u cijelom olimpijskom ciklusu. Upravo zato jer je to neki početak, neki se igrači nakon OI i opraštaju bilo s reprezentacijom samo ili su završili igračku karijeru, od kojih su mnogi bili nositelji igre. Nadalje, to je godina u kojoj se uključuje određeni broj mlađih igrača. Sada treneri stvaraju model, koncept igre sagledavajući na neki način sve prijašnje pokazatelje. Godina nakon olimpijskih igara je test za veliki broj igrača. Ne samo to. Koliko god se stanje normalizira, mi ipak tek dolazimo iz razdoblja, situacije korone i svih tih nezgoda koje su pratile sport u proteklom razdoblju, a koje su stvarale različite situacije - od odgode nekih natjecanja, mogućnosti i nemogućnosti treniranja i da ne duljim. To su sve elementi koji nas onemogućavaju sada u nekom jasnijem, pobližem predviđanju natjecanja i kakav će biti učinak pojedinih igrača, posebno reprezentacija. Dobit ćemo puno odgovora baš u ovoj godini i ona će biti vrlo bitna.

Individualna kvaliteta

Koga biste vi uvrstili u favorite za zlato? Mi bismo recimo naveli, ako već ne može Hrvatska, onda Mađarsku.

- Ima puno reprezentacija koje kandidiraju za visok plasman. Bit će to po meni jako zanimljivo prvenstvo s mogućim čak i iznenađenjima. Gledao sam neke utakmice ove sezone u Ligi prvaka, te ono što je zamjetno da je kod puno reprezentacija individualna kvaliteta igrača, dakle sada o pojedincima govorimo, odnosila prevagu. Neću o imenima, ali je činjenica da su baš pojedinci "nosili" svoje momčadi u Ligi prvaka, a sad ćemo vidjeti hoće li na SP biti presudan sustav, koncept igre momčadi ili će presuditi pojedinačna kvaliteta.

Prije 6-7 mjeseci, na Noći hrvatskog vaterpola uoči finala Kupa u Zagrebu, rekli ste u prigodnom govoru nakon primitka priznanja za doprinos našem vaterpolu nešto što nam se urezalo u sjećanje. Radi se o koncipiranju momčadi, odabiru igrača, onda i igre. Spomenuli ste tada: "Nikada nisam sastavljao momčad od najboljih pojedinaca, igrača, najvećih zvijezda. Ekipu sam sastavljao temeljem procjene da će oni kao cjelina biti najbolje ukomponirani".

- Točno, to je bilo jedno od stanja kojima sam se uvijek rukovodio. Recimo, kada dođu mladi igrači u momčad, mi stalno mislimo kako su to oni koji nemaju toliko iskustva, tehničke kvalitete itd. Međutim, što se događa s momčadima koje imaju tu mladost? Ta mladost donosi jedan entuzijazam, energiju. To je ono što u određenom trenutku može donijeti prevagu. U utakmici se uvijek mora vidjeti želja, izgaranje, borba. To upravo mlade momčadi mogu dati. Ja sam to imao recimo s Italijom 1995. u Beču na EP, kada sam potpuno izmijenio, pomladio momčad, iako nisam trebao. Prijašnji igrači nisu bili stari, a sve su osvojili, bili smo olimpijski pobjednici, svjetski prvaci. Ljudi su se čudili, čak neki i prosvjedovali malo, pitali "što to radim i zašto". I tada smo, u Beču igrali protiv Mađarske koja je objektivno bila kvalitetnija od nas, Italije. No, mi smo bili tako pripremljeni i željni rezultata, da smo na kraju osvojili to prvenstvo. Ja smatram da Hrvatska ima vrlo zanimljivu momčad. Ima jedan broj mladih igrača koji su vrlo zanimljivi, fizički jako dobro, dobri šuteri, plivači itd. Da, oni rade greške, ali na kraju krajeva, pa svi rade. To nije ništa zabrinjavajuće. Ne znam sada kako će sve odvijati u Mađarskoj, ali po meni naša je reprezentacija mlada, igre i afirmacije željna momčad. Ako njima krene, oni mogu još onda i rasti tijekom turnira. Nisam neki prognostičar, ali tako nešto očekujem od njih.

image
ZELJKO HAJDINJAK/CROPIX Cropix

Ako je glava u redu...

Ova kratkoća priprema od samo dva tjedna, što je situacija u kojoj su sve momčadi, u kolikoj je mjeri ona otegotna okolnost? Posebno u uvjetima pomlađene i nedovoljno uigrane momčadi. Naime, s druge strane klupska sezona jest dugo trajala i bila naporna, ali kroz nju su također igrači nužno održavali formu.

- To je svakako otegotna okolnost. Nekoliko je komponenti. Jedna je da ne možete uvježbati određene automatizme, kombinacije koje će ekipa biti u stanju uvesti, primijeniti posebno u situacijama pod pritiskom. To sve pogađa, ali u boljem će ipak položaju biti reprezentacije u kojoj većina igrača ipak ima iza sebe već neko iskustvo. Drugo, fizička priprema. Posebno pojedinih igrača koji bi po mojem mišljenju morali imati duži proces rada na tjelesnoj pripremi kako bi mogli odgovoriti određenim zadacima. Posebno se to odnosi na igrače koji su u obrani malo slabiji. S jako dobrom fizičkom pripremom se i obrana može uvijek dobro odigrati. E sad, mislim da za to nije bilo dovoljno vremena. No, i s kraćim pripremama, ako je glava koja je po meni ipak najvažnija u redu, onda neće biti problema.

U tom kontekstu vi imate iskustva s vrlo kratkim pripremama, a vrhunskim rezultatom. Svjetski naslov u Melbourneu 2007. je ostvaren nakon cca 2-3 tjedna priprema, usred klupske sezone u Europi, to SP se odigravalo u ožujku...

- Mi smo tada od prvog dana stvorili jako, jako pozitivnu atmosferu. To je jako bitno i od prvog smo dana krenuli odmah i s velikom voljom, željom i to se odmah vidjelo.

Jesu li u prednosti onda reprezentacije koje imaju puno igrača iz istog kluba, pa su samim time uigranije? Recimo, Mađarska ih ima pet iz Ferencvarosa, Srbija isto toliko iz Novog Beograda, da ne spominjemo tek Španjolsku gdje je Barceloneta okosnica izabrane vrste...

- Pitanje je to, makar sigurno da jest jedna malena prednost. Treneri reprezentacija se onda znaju prilagoditi i usvojiti, prihvatiti jedan dio automatizma tih igrača iz jednog kluba.

image
ZELJKO PUHOVSKI/CROPIX Cropix

Važno je dobiti zadnju

Zaključno, vaš pogled na Barakude 2022. Gledali ste ovu reprezentaciju, nazvali bi ju reprezentacija u stvaranju. Kakva vam se ona čini? Jesu li na dobrom putu i trebamo li biti jako, jako strpljivi?

- Gledao sam dosta prijateljskih ogleda posljednjih 6-7 mjeseci. U Imperiji još prošle godine u kasnu jesen, pa Zagreb, zatim nedavno Trst i ova posljednja u Puli. Te su utakmice po meni pokazale da smo mi u situaciji boriti se za visok plasman. Apsolutno! Imali smo u tim utakmica nekih jako dobrih perioda, ali isto tako i trenutaka gdje smo malo gubili koncentraciju. To je logično, s mladim momčadima sasvim prihvatljivo. Ne postoji momčadi koje igraju bez greške. Ono što je vrlo pozitivna okolnost je da smo mi posljednju utakmicu pobijedili Talijane. Ta utakmica nije bez razloga nosila u sebi toliko nervoze, toliko silne žestine. Kod naših i kod Talijana kojima je također bilo stalo tu utakmicu dobiti. Rijetko prijateljske utakmice nose jednu tako visoku razinu intenziteta. To je odlično. Na kraju smo mi uspjeli pobijediti i ta pobjeda jako puno znači. Posebno je to važno za mlade momčadi koje s pobjedom odlaze na Svjetsko prvenstvo. Nije to malena stvar. Radi se o podizanju samopouzdanja, dokaz da mogu itd. Inače, ja baš nisam od onih koji smatraju da je rezultat u pripremama jako bitan, ali ako možeš imati zadnju utakmicu ovakvu kakva je bila naša u Puli, onda bih uvijek nešto takvo izabrao - zaključuje Rudić.

To je u skladu i s još nečim što smo mogli naučiti tijekom godina uz Ratka Rudića. Važno je i pobijediti posljednju utakmicu na turniru. Neovisno za koje se mjesto igralo.

Linker
11. kolovoz 2022 16:37