Barakude protiv Ajkula za ulazak među osam najboljih na svijetu, Tucak jasan: ‘Znam na čemu ih moramo loviti‘

U nedjelju prijepodne nas čeka okršaj dviju vrsta opasnih riba u Japanskom moru. Barakude protiv Ajkula. Naravno, mi Hrvati bi rekli morski psi, ali Ajkule su službeni nadimak crnogorske vaterpolske reprezentacije, pa stoga... U pravom životinjskom svijetu, morski psi su veći, ali barakude enormno opasnije, nemilosrdnije, hitrije, pa i krvoločnije, te napadaju u rojevima.

U vaterpolskom svijetu nema krvoločnosti dakako, ta o sportu pričamo, ali... U vaterpolu Barakude su veće. Po svim parametrima, a u odnosu na našeg suparnika u osmini finala. Veće u smislu i broja medalja, uspjeha, tronova na koje su se uspinjali. Možemo i nadalje o većoj bazi (broju klubova, igrača...), ali to bi nas udaljilo od onog što je pred nama. Od osmine finala Svjetskog prvenstva, prve utakmice eliminacijskog dijela. One etape u natjecanju u kojem više nema prava na "krivi korak" ili "slabi dan".

Ako se netko u vaterpolu jako dobro međusobno poznaje, to su upravo ove dvije momčadi. Vrlo često međusobno igraju prijateljske susrete, zajedno treniraju, spariraju. Ima tu dakako i poveznice preko njihovih izbornika. Naš Ivica Tucak je od 2010. do 2012. vodio Jadran iz Herceg Novog (2 Jadranske lige je osvojio, između ostalog), a tada mu je u momčadi kapetan bio Vladimir Gojković koji je pak izbornik Crne Gore. Još od 2015. godine. Osim što Tucak jako dobro pozna dobar dio crnogorskih igrača, i sami se igrači sjajno poznaju. Kako kroz igranje u Premier regionalnoj ligi, tako i oni koji su u inozemstvu, nerijetko su bili suigrači. Prošle sezone su Harkov i vratar Tešanović bili skupa u Brescii.

Naš Ante Vukičević je dugo igrao s Bogdanom Đurđićem u Marseilleu, dok ovaj nije prešao u Savonu. Ljevak Đuru Radovića ćemo sljedeće sezone gledati u kapici Juga AO... Zanimljivo da je Tucak debitirao na klupi Hrvatske, u listopadu 2012. u 1. kolu kvalifikacija Svjetske lige. Da, i na tom debiju je Crna Gora čak i slavila, 13:10. Mogli bi malu knjižicu ispisati o utakmicama i povezanostima ili isprepletenostima Hrvatske i Crne Gore u vaterpolu. No nas, a vjerujemo i vas ipak najviše zanima trenutak sadašnji i ono što nam nosi nedjeljno prijepodne.

- Što se tiče njihovih vrlina, oni su organizacijski jako dobro posloženi - u startu će opisa crnogorske reprezentacije, naš izbornik Ivica Tucak.

- Imaju jedan sustav igre, dinamiku koju drže s dvojicom ljevaka koji... u redu, neću reći baš da su svjetske klase poput Vamosa i Zalankija, ali su jako dobri, ozbiljni igrači. Ono što imaju je jako dobar ritam, možda i najbolju kontru 6 na 5. Što se tiče njihovih mana i ono gdje ih mi možemo... Ma znate što, neću to govoriti za novine.

LUCIJA OCKO Cropix

Slutimo i zašto.

- Pa da, čitaju i oni, Bože moj. Ja znam na čemu ih moram "loviti". O njihovim manama, ha, ha, stvarno neću. Imaju ih, ali oni su ozbiljna reprezentacija. Momčad koja je Španjolsku ovdje mučila dugo, sastav koji je u 3. kolu vodio Srbiju, koji je bio toliko dominantan tri četvrtine, da su me iznenadili koliko su bili nadmoćni. Na njihovu žalost, nisu se uspjeli i naplatiti. Tu zapravo dolazimo do nečeg drugog, nečeg o čemu pričam ima već godinu dana i nisam neke stvari dokučio. Ne znam kako se neke stvari događaju, a ovdje smo imali u petak dvije utakmice. Imate Crnu Goru koja je povela protiv Srbije 5:0, 5:2, pa zicer za 7:2, 8:4, 10:7... znači kontrolirana utakmica i na kraju izgubljena utakmica. Imate SAD – Grčka gdje je nakon druge četvrtine bilo 9:4 za Amerikance, a dobili su na kraju Grci.

Jeste li ipak došli do nekog zaključka, zašto?

- Trebat će dobro analizirati. Sigurno je i ubrzanje vaterpola, ponešto kriteriji suđenja, ali ono što je meni bitno za Crnu Goru je da reprezentacija koja takvo što može napraviti, voditi protiv Srbije 5 razlike, zaslužuje respekt. Naravno, ja vjerujem u svoju momčad, vjerujem da imamo kvalitetu pobijediti ih, ali morat ćemo spriječiti, zatvoriti kontranapad 6 na 5. Moramo svesti igru na pozicijsku.

Kad ste spomenuli crnogorsku desnu strane, ljevake Đuru Radovića i Aleksu Ukropinu, oni jesu sjajni igrači, ali su i veliki potrošači lopte. Evo, protiv Srbije, Đ. Radović 1-8, Ukropina 2-8.

- Jesu, ali oni su ti koji daju ritam njihovom napadu. Dobri su šuteri. Radović nije bio u svom elementu protiv Srba, ali znam kakve su njihove kvalitete. Ne podcjenjujem naravno ni lijevu stranu, jednog Matkovića koji igra u Barceloneti. Nama je ključno svesti obranu na pozicijsku, spriječiti protunapade. Jasno da će biti drukčije nego protiv Japana jer ovo što Japanci igraju je nemoguće.

Malo o nama. Koliko ste zadovoljni našom obranom?

- Ne bi u tom pogledu spominjao uopće Japan jer je to atipična utakmica, ali ako ćemo o obrani protiv Mađarske, ona je referentna već. Tri četvrtina je obrana bila vrlo, vrlo dobra. Nedostajala je još jedna doza agresivnosti. Podatak da smo mi u tri četvrtine primili 8 golova, od kojih smo im 2 poklonili... Gol Tonija Nemeta s 2 metra, nedopustivo i gol nakon kontrafaula Žuvele. Moramo uzeti u obzir da smo igrali protiv najjače šuterske reprezentacije na svijetu. Možemo i moramo bolje, u razini agresivnosti i malo dužeg presinga. To smo igrali na pripremama i jako je dobro izgledalo. Obrana je ključ, a obrana je naš forte.

Davno je Sir Alex Fergusson rekao kako "napad donosi pobjedu u utakmici, ali obrana trofeje". Na kraju, ipak malo o napadu. Bi li trebalo malo više šuta iz vanjskog reda?

- Morat ćemo, da i to sam igračima već rekao nakon utakmice s Mađarskom. Tu smo bili dosta pasivni, čekajući učinak centara, pogotovo kada je Vrlić u igri. Moramo napadati zonu, imamo igrače za to, momčad je tako i složena da svatko od njih s vanjskih pozicija može postići gol. U tom ćemo pogledu morati biti agresivniji.

Ove ćemo nedjelje na misu ili rano ujutro ili "hvatati" onu u pola 12. U 10 sati smo s Barakudama.